Voljela bih da to kupi netko tko će ovdje doista moći uživati“, govori grofica Paola Pilo Bacci čija obitelj ima posjed na Isola delle Femmine ili Otoku žena, već četiri stoljeća. S privatnog posjeda puca pogled na Sredozemno more, a tu je i stražarska kula iz 16. stoljeća, kao i antički bazen, te srednjovjekovni bunar. Idealno mjesto za one koji imaju novac i vole mirno mjesto izoliran od vreve i kaosa. Oni u malo boljoj formi mogu preplivati s otoka do Sicilije.

Isola delle Femmine - Otok žena - ovih dana je oglašen na prodaju po početnoj cijeni od 2.000.000 eura. Sadašnji vlasnici ne žive na Siciliji nego u Rimu, pa su imanje odlučili prodati.

„Odlazimo tamo, ali to nije dovoljno često da bi se imanje moglo kvalitetno održavati. Postalo je teško upravljati tom imovinom kad tamo ne boravimo“, kaže grofica.

No, otok ima svoje nedostatke: na njemu je zabranjeno graditi jer je to prirodni rezervat. Otok je jedan od najprepoznatljivijih znamenitosti Sicilije, poznat putnicima koji slijeću u u zračnu luku Falcone-Borsellino u Palermu i putnicima na autocesti koja povezuje glavni grad Sicilije s Mazara del Vallo.

Ime je dobio prema legendi da je ovdje nekoć davno prognana skupina mladih Turkinja, a priča se da duh jedne od njih i dalje luta otokom i šeće plažama. Etimologija je vjerojatno mnogo prozaičnija i dolazi od imena bizantskog zapovjednika Euphemiosa koji je bio namjesnik na Siciliji u 9. stoljeću.

Površina otoka je oko 150.000 četvornih metara, a ruševine koje se nalaze na njemu pričaju burnu povijest Mediterana. Kameni bazeni koji datiraju iz antičkih vremena i vjerojatno su se koristili za pripremu garuma – fermentiranog umaka od ribe koji je bio osnovna kuhinjska namirnica u antička vremena. Postoji srednjovjekovni bunar, a vjeruje se da je osmatračnica dio sicilijskog obrambenog sustava obalnih utvrda protiv gusara i osmanlijskih osvajača koje je obnovio firentinski arhitekt Camillo Camilliani u 16. stoljeću.

„Jedan od predaka, Rosolino Pilo, koji je umro 1860. tijekom Garibaldijeve Ekspedicije tisuće, kampanje koja je dovela do stvaranja Kraljevine Italije, dolazio bi na otok jer je ovdje mogao u miru čitati i razmišljati“, govori grofica Pilo Bacci. Kad su bili mladi, grofica i njezina braća i sestre često su ljetovali na otoku na koji bi dolazili ribarskim brodovima.

"Voda je kristalno čista i bogata koraljima i ribama. Otok je predivan i u proljeće, prepun je različitog cvijeća poput nekog velikog vrta. Otočna kula bombardirana je tijekom Drugog svjetskog rata i nikada nije obnovljena.

Riccardo Romolini, vlasnik agencije Romolini, preko koje se otočić prodaje, rekao je da je kula uvijek bila naseljena i da bi se mogla vratiti u prvobitnu funkciju kao dvokatna građevina. Terasa na vrhu tornja pružila bi spektakularan pogled.

"Onima koji bi tu sjedili imali bi osjećaj da lete", rekao je.

Postoji potencijalno obnovljiva podzemna cisterna i srednjovjekovna bušotina, a on smatra da bi solarni paneli bili dovoljni za napajanje električnom energijom. Od 1997. godine otokom upravlja Talijanska udruga za zaštitu ptica.

Strateški je smještena za ptice selice, ali odnedavno se ovdje naselilo mnoštvo galebova jer Italija ne rješava adekvatno otpad. Od autohtone faune tu su gušteri i leptiri, a otkako se organizacija za zaštitu ptica sasvim preselila na Siciliju, razmnožili su se i zečevi.

"Ograničenja ostaju čak i ako se otok proda", rekao je Vincenzo Di Dio, direktor zadužen za otok, i kaže da se ne može koristiti u komercijalne svrhe ukoliko razvoj nije ekološki održiv.

"Otok mora biti sačuvan kao što jest", rekao je za New York Times.

U travnju je Angelo Bonelli, nacionalni koordinator talijanske Zelene stranke, pisao je ministarstvu kulture i zaštite okoliša zabrinut zbog prodaje otoka koji se oglašava na web stranicama.

"Istina je da nitko ne može zaustaviti prodaju jer je otok privatno vlasništvo, ali njegova je ljepota u njegovoj divljini“, rekao je.

Također u travnju, odjel za kulturnu baštinu na Siciliji donio je odluku da je toranj podložan arhitektonskoj zaštiti i da svaki rad na njemu mora biti u skladu s normama koje osiguravaju njegovo očuvanje. Odjel će morati unaprijed odobriti projekte za izgradnju ili obnovu tornja.

Otok je prvi put oglašen za prodaju prije dvije godine i tad mu je cijena bila 3,5 milijuna eura, ali je cijena bila tek početna i podložna pregovorima. Gospodin Romolini, posrednik, rekao je da bi budući vlasnici mogli pretvoriti povijesni otočić u muzej na otvorenom, obnoviti kulu i drevne garum bazene. No, također bi bilo predivno posjedovati nešto tako jedinstveno kao umjetničko djelo, dodao je gospodin Romolini.

„To je ljepota otoka. On je napušten, a ljudi idu samo da bi uživali u tišini i prirodi, daleko od svakodnevnog užurbanog života. To je ipak neprocjenjivo.“