Ružičasta sol "sa Himalaje" nema apsolutno nikakva mineralna svojstva (važna za zdravlje) koje nema i, recimo, mediteranska ili bilo koja druga bijela sol. Ružičasta ili roza sol je skuplja jer je trendi, a trendi je jer je lijepa i jer je, piše Atlantic, poput Dyptique svijeće na stolu, mlinac s ružičastom soli stvar statusnog simbola. 

Upravo je Atlantic objavio članak kako je ružičasta sol "must have" posebno među milenijalcima, iako za isto pakiranje (količinski) plaćate barem osam funti više, posebno ako ružičasta sol ima neki certifikat ili izraženo mjesto podrijetla.

Za početak, Himalajska sol uopće nije sa Himalaje. Žile soli duboko u zemlji nalaze se u današnjem Pakistanu (navodno ih je otkrio Aleksandar Makedonski) i poprilčno su podalje od Himalaje, ali kao što je nutricionistkinja Ali Bouzari rekla "nije to to, naziv Pakistanska sol nema tu mistiku, ne evocira snijegom pokrivene vrhove planina.

Ružičasta se sol može nabaviti u najskupljim "food buticima" pa i u najjeftinijim lancima maloprodaje. Koristi se u alternativnoj medicini, kozmetici (pa tako na blogu Goop Gwyneth Paltrow možete za 35 dolara kupiti par šaka ružičaste soli za kupanje ili maaaalenu piksicu ružičaste peruanske soli za 15 dolara) i kao dekor za dom (možete nabaviti čašice za rakiju izdubljene od ružičaste soli). 

Himalajska je sol, piše Atlantic, potpuno funkcionalna za ono za što služi - da hranu učini slanijom, no nikada prije (ove ere trenda) nije hvaljena kao kvalitetnija, ili poznata po superiornoj kvaliteti.

Posljednjih je pet godina, kaže statistika, u Londonu ružičasta sol (po defaultu skuplja) više kupovana od "obične" bijele soli.

"Naprosto je prekrasna, zar ne. Intenzivna roza boja (iako zna varirati) čini ju neodoljivom. Nemate li naprosto potrebu svoju pečenu ciklu začiniti ružičastim flekicama himalajske soli", kaže Megan O’Keefe, menadžerica SaltWorks, američkog najvećeg uvoznika soli.

Osam je, piše literatura, benefita himalajske ružičaste soli koju druge, sirote, soli nemaju.

To je da regulira ciklus spavanja, smanjuje krvni tlak, održava PH organizma, 84 esencijalna minerala, čisti sinuse i respiratorni sustav, jača kosti i sprječava grčeve u mišićima, djeluje kao detoks. 

To sve, do neke mjere, radi i bijela "vulgaris" sol koja nam nije toliko lijepa (iako je i ona imala faze, pa je tako jedno vrijeme bila popularna francuska siva sol ili pak cvijet soli bez kojeg nije bio zamisliv niti jedan dekadentni i samosvjesni desert).

"U Denveru sam jednu iskusnu prodavačicu pitala za što je jako dobra ova sol", kaže autorica članka.

"Odgovorila mi je 'dobra je u tome da bude roza'", piše kolumnistica Atlantica.

"S jedne nam strane govore da ne trebamo jesti sol, iako nam biološki to treba, i nema okusa bez soli, sol je temelj svega. Pa smo onda nekako trebali povezati egzistencijalni teror konzumiranja soli sa stvarnošću toga da nam je potrebna, pa smo rekli "uffff, ružičasta prirodna prekrasna sol, ok, ona je sigurna za nas i potrebna nam je. To što je lijepa ne odmaže", kaže autor knjige o vrstama soli Mark Bitterman.

I tako je krenuo trend da je himalajska sol ne samo lijepa, rijetka (iako baš i nije rijetka) i posebna nego je to, za naše organizme, "dobra" sol. Tako je iz tanjura i završila na programima wellnessa, kozmetičkih salona i pripravaka za ljepotu.

"Kad je riječ o sastavu ona ima višak nekih minerala koji joj daju boju, ali oni nemaju nikakve benefite. Nema više cinka, magnezija ili kalcija da bi bila različita po bilo čemu", kaže Bouzari.

Ali na zapadu, a posebno u SAD-u, joj se, gotovo fetišistički pripisuju karakteristike koje nema, osim one da je oku lijepa i privlačna.

Još k tome, svi misle da je ta sol gotovo potpuno neprocesuirana, gotovo "od žile ispod brda na stol" priča koja onda - mora biti čarobna i fantastična za našu cjelokupnu dobrobit.

"Ružičasta je sol performans, teatar, lijep na stolu, još ljepši na tanjuru. Što se soli kao soli tiče, dobra je za sve ono za što i svaka druga, jeftinija, sol, a to je da jela čini slanijima", kaža Atlantic.