Luksuzan, sofisticiran, ugodan i postat će jedan od najpoznatijih međunarodnih hotela, tako su novine opisale, možemo reći i predvidjele budućnost, hotela Esplanade nakon njegovog svečanog otvorenja 22. travnja 1925. godine. Svečanom otvorenju, tom velikom događaju u gradu, prisustvovalo je 200 gostiju, među njima i zagrebački gradonačelnik Vjekoslav Heinzel, konzuli, bankari, novinari i mnogi drugi.

Nakon nešto više od dvije godine gradnje svoja vrata gostima, prvenstveno sve većem broju putnika koji su u grad stizali legendarnim vlakom Orient Expressom, koji je putovao na relaciji Pariz-Venecija-Istanbul, otvorio je hotel u kojem se dašak tog duha prošlosti, osjeti i danas. Zanimljivi gosti, poznati i slavni koji su grad posjećivali nekada praćeni velikom pozornošću, a nekada onako tajanstveno, poput 'običnih' ljudi, ono je što ovaj hotel čini zanimljivom lokacijom zbog koje ćete i danas kada pored njega prolazite promatrati ulaz ne bi li slučajno vidjeli nekoga od njih.

Povijest ovog hotela na rubu Lenucijeve potkove koji se svojom arhitekturom savršeno uklapa u širi centar grada priča priče o prvom striptizu, kasinu, zabavama koje su organizirali Gestapovci koji su preuzeli hotel za vrijeme 2. svjetskog rata, listi poznatih i slavnih iz kulturnog, društvenog i političkog života, ali i novinarima koji su u potrazi za zanimljivim pričama o ''nezadovoljnim ženama i njihovim ljubavnicima'' boravili upravo u ovom hotelu.

Na natječaju koji je za izgradnju hotela raspisan 1917. godine pobijedio je Nijemac Otto Rehnig, čije je izvorne nacrte preradio Dionis Sunko, kojeg nazivamo arhitektom ovog remek djela arhitekture ''belle epoque''. Ova peterokatnica dominira prostorom ispred željezničkog kolodvora, na kojem je do prije izgradnje hotela bilo samo polje, a upravo po tom španjolskom nazivu za veliki široki prostor (esplanade) hotel i danas nosi ime.

U nastavku pogledajte galeriju. 

Među najboljim je to primjerima (neo)klasicizma u arhitekturi između dva svjetska rata, napisao je Dragan Damjanić o hotelu koji i danas stoji na broju 1 ulice koja spaja Starčićev i Marulićev trg, i nosi ime po zagrebačkom pravniku Antunu Mihanoviću, autoru domoljubne pjesme Horvatska domovina koja je postala temelj današnje himne Lijepa Naša.

Hotel je ubrzo nakon otvaranja postao središte društvenog života, mjesto na kojem su boravili putnici poznatog vlaka, no i mnogi drugi, a voljeli su ga i Zagrepčani. Bilo je to mjesto na kojem su se organizirali zabave, balovi, ali i mjesto poznato po svojim tajnama i tajnovitim gostima. Kažu kako je jedan od prvih gostiju hotela bio znakoviti gospodin Gluck, čije prezime na njemačkom jeziku znači sreća, koji je možda tako i donio hotelu uspjeh i sreću koju uživa i danas.

Upravo te tajne i zanimljivi gosti koji su odsjedali u hotelu zanimali su i nas dok smo se šetali prostorima hotela kroz koje nas je proveo direktor hotela Ivica Krizmanić.

''I sada u hotelu imamo poznatih gostiju, no o tome vam ne možemo pričati'', rekao nam je kada smo ga onako znatiželji, u nadi da ćemo možda na tim hodnicima slučajno nabasati na nekoga od njih, pitali o kojim gostima je riječ. Gostiju iz političkog i društvenog života imaju već u najavi za sljedećih nekoliko mjeseci, no to su podaci koji se drže u tajnosti.

Hotel je smješten u blizini Zagreb Glavnog kolodvora i njegova prvotna namjena je bila ugostiti sve veći broj gostiju koji su u grad dolazili poznatim vlakom Orient Expressom. I ti prvi gosti nisu se na što imali požaliti, dočekao ih je luksuzan i sofisticiran hotel sa 200 soba sa tekućom hladnom i toplom vodom, sto kupaonica, telefon u svakoj sobi, apartmani i saloni i raskošna plesna dvorana ukrašena sa jonskim stupovima i skulpturama.

''I danas vi imate ljudi, turista ali i naših ljudi koji će hotel posjetiti upravo zato da mogu osjetiti duh tog starog vremena. Često će nam gosti biti i Zagrepčani koji će vikend provesti u hotelu, jer im je to bila dugogodišnja želja'', priča nam Krizmanić.

Prvi doticaj sa hotelom Esplanade imao je preko oca koji je u hotelu radio 30-ak godina, a on sam na njegov poziv u hotel je stigao početkom 90-ih, tih ratnih godina.

''Bilo je to vrijeme Domovinskog rata, ja sam se razvojačio a u hotelu je radio moj otac koji je bio taman pred mirovinu. Jedan im je vratar doživio prometnu nesreću, a kako je bio osmi mjesec hitno im je trebao netko da ga zamijeni. Pitao me je li bi ja uskočio preko student servisa samo na mjesec dana, da drugi ljudi mogu ići na godišnji. I tako sam se ošišao, sredio, obukao uniformu i postao vratar hotela Esplanade'', prisjeća se svojih početaka.

Tih mjesec dana pretvorilo se u četiri godine, a tijekom svojih 28 godina rada u hotelu izmijenio je niz različitih funkcija, od vratara, do recepcije i tako do mjesta generalnog direktora. Danas možda nema toliko vremena za razgovore s gostima koliko je imao te četiri godine kada je radio kao vratar, no kaže kako, kao i većina od oko 180 zaposlenika ovog hotela, dijeli onu ljubav kojeg imaju prema legendarnom hotelu.

''To je jedan krasan i dinamičan posao, sudjelujete u tom Esplanadinom duhu, gosti žele s vama razgovarati, i taj posao ispunjava čovjeka. Razvila se jedna ogromna ljubav prema hotelu Esplanade, koja me obuzela početkom 90-ih i nakon 28 godina još uvijek me drži'', naglašava.

Život i rad u hotelu je posao kojeg se radi 24 sata dnevno i sedam dana u tjednu. Mnogim gostima hotel je drugi dom, pa se i osoblje ponaša poput male obitelj.

''Čovjek koji radi u Esplanadi je čovjek sa šarmom, duhom i osobnosti, a sve sa ciljem da se gost osjeća kao da je kod kuće, i želja nam je da se odmaknemo od te strogosti, i uniformiranosti. Nekada smo prijatelji, a nekada roditelji, ovisno o potrebama gostiju koji se danas mijenjaju'', naglašava.

Reći će nam kako se u hotelskim hodnicima i od gostiju čuje svašta, no sve su to priče o kojim se ne priča. U hotel sam gotovo stogodišnjom tradicijom gosti dolaze s velikim očekivanjima, a dolaze i oni čiji su roditelji radili u hotelu, pa su poželjeli vidjeti kako hotel izgleda danas. Puno ljudi vezano je uz ovaj hotel i doživljavaju ga kao svoj.

''Velika je to odgovornost jer ljudi s posebnom pažnjom gledaju na ovaj hotelu, ovo je hotel grada Zagreba. Esplanada se i vani spominje kao sinonim za dobar servis. Jedan gost nam je ispričao kako se jednom zgodom žalio zbog usluge u jednom restoranu u Beogradu. Konobar mu je tada rekao, gospodine zar vi mislite da ste u Esplanadi? Prvo je bio šokiran, pa se onda nasmijao i ispričao nam je to kada se vratio kod nas u hotel'', priča nam Krizmanić.

Postala je to gotovo poštapalica, taj ugled kojeg luksuzan i raskošan hotel zbog svog povijesnog značaja uživa i izvan granica Hrvatske. I upravo zato kao lokaciju boravka u Zagrebu odabrat će ga i mnogi politički dužnosnici. Svaki put to je novi izazov, koji uključuje posebne pripreme, razgovore sa protokolom, sigurnosnim službama, no kako nam kažu, do sada nije bilo zahtjeva kojeg nisu mogli ispuniti. Među jednim od najzanimljivijih posjeta spomenut će onaj princa Alwaleed bin Talal bin Abdulaziz al-Saud, bogatog Saudijca, koji je Zagreb posjetio prije pet godina.

''Nitko od državnika nije znao da on dolazi, bilo je to početkom kolovoza kada je većina ljudi na godišnjem odmoru, na moru, pa je tako bio i predsjednik Josipović. Iako je naviknut da ga na aerodromu dočeka glavni čovjek države, dočekao sam ga ja. Proveo je u hotelu pet, šest dana. Zakupio je cijeli kat, za svu svoju pratnju'', govori.

Posjet hotelu bio je zapravo njegov godišnji odmor, a kako je bio nezadovoljan svojim boravkom netom prije u Cannesu, organizirali su mu dolazak u Zagreb. Prince je zaljubljenik u planinarenje pa je tako hotel preuzeo organizaciju njegove šetnje po Medvednici, s posebno i pomno pripremljenim lokacijama na kojima će se princ odmarati i uživati u pogledu.

''Bio je to kišni period u čemu su posebno uživali. Princ je bio poznat po tome da jako malo spava, samo dva sata dnevno, pa je noći iskoristio za vožnju gradom na biciklima. On i njegova pratnja, njih 40-ak'', prisjeća se.

Većina dužnosnika boravit će u predsjedničkom apartmanu u kojem noćenje stoji oko 2500 eura, što je cijena koja je u rangu sa nekim drugim europskim hotelima.

Svoje razgledavanje hotela započeli smo u Smaragdnoj dvorani u kojoj su završavale pripreme snimanja najave posebnog televizijskog spektakla. Dvorana je sačuvana gotovo u cijelost i osim što su se u njoj organizirali plesnjaci i balovi, poznata je bila i kao idealan izvor informacija koji je posebno dobro došao raznim znatiželjnicima i špijunima. Šaputanje na jednom kraju dvorane moglo se lako čuti na drugom, stoga su balovi i razna događanja u dvorani bili izuzetno dobro mjesto za otkrivanje važnih informacija. Posebno se za tu svrhu koristila za vrijeme tog mračnog razdoblja života hotela, 2. svjetskog rata kada su u hoteli živjeli njemački oficiri.

''Počeo je rat i nije bilo gostiju, hotel se ispraznio. Njemačka Wehrmacht i Gestapo uvijek su tražili reprezentativne prostore u koje bi smjestili svoje oficire pa su tako odabrali Esplanadu. Organizirali su razne zabave, plesnjake, a bilo je tu i špijuniranja u Smaragdnoj dvorani. Među tadašnjim zaposlenicima bilo je puno onih koji su radili za partizane pa su streljani kada su otkriveni. Bilo je to drugačije vrijeme. Gestapovce su tada posjećivale žene, dame i oni su često organizirali razne zabave. To su neke priče koje smo čuli'', govori nam direktor.

Nakon rata hotel je pretvoren u pučku kuhinju, a tanjuri i pribor za jela su od aluminija. Siromahe se je hranilo u hotelskim restoranima. Dolaskom poslovnih i kulturnih poznatih osoba imidž hotela mijenjao, a usluga poboljšala. Priča iz života ovog hotela ima pregršt, a posebno onih o poslovnim ljudima koji su dolazili sa svojim ljubavnicama, ili su imali svoje stalne ljubavnice.

''To je bio jedan normalni dio života, posebno toga vremena, određeni dio gostiju uvijek je dolazilo iz takvih, romantičnih pobuda'', naglašava.

Za razdoblje tih ludih 20-ih veže se i priča o jednoj od najzanimljivijih ljubavnih afera koja je postala pravi skandal pa je zaslužila i svoje mjesto u lokalnim novinama. Tijekom jedne od ''plesnih večeri'', dobro poznati zagrebački Don Juan zaveo je mladu ženu. Njihova je zaljubljenost trajala nekoliko mjeseci, a za mjesto sastanka uglavnom su koristili luksuzne hotelske sobe, sve dok muškarac nije pronašao svoju novu ljubav. Nakon svađe u javnosti, dama se onesvijestila što je bio dobar povod za veliki skandal.

No to nije bio kraj skandalima koji su vezani uz rane dane života hotela.

Posebno teška noć bila je ona kada se u hotelu dogodio prvi striptiz, i to a oproštajnoj zabavi jednog talijanskog grofa.

Potaknute kavijarom i šampanjcem koji se obilato služio, neke su se dame odlučile riješiti svoje odjeće i obuće nakon i ostale samo u rublju. Hotel se tresao, a tadašnji upravitelj, gospodin Matignon, prolazio je kroz najtežu noć u svome životu.

Lijepe žene oduvijek su se vezale za hotel, u kojem je 1926. godine bio organiziran i izbor za Miss Jugoslavije. Miss Jugoslavije, a kasnije Miss Europe, bila je gospođica Štefica Vidačić, vlasnica malenog caffea u Jurišićevoj ulici. U intervjuu za novine ova ''šarmantna mlada dama, skoro savršenih proporcija, zeleno-smećkastih očiju i smeđe, kovrčave kose'', rekla je da ''voli muškarce ženskaste prirode, ali jakog muškog karaktera'', kako piše na službenim stranicama hotela.

I policija je boravila u hotelu, posebno u slučaju incidenta sa Golf klubom kojeg su otvorili Talijani i koristili ga kao paravan za kasino. Policija ih je neko vrijeme puštala na miru, ali kada se počela spominjati i prostitucija, kasino je zatvoren.

Iz zanimljive prošlosti hotela i posjete gostiju iz svih dijelova društvenog, političkog, kulturnog i sportskog života teško popisati sve. Među njima tijekom 60-ih bio je i nepredvidljivi Orson Welles, poznat po tome što se nikada nije naklanjao, sve dok mu novčanica nije ispala iz džepa, iako je bila male vrijednosti. Kada je davao na čišćenje odijela, nikada nije uzimao novac koji bi ostavio u džepovima. Hotelsko ga se osoblje sjećalo kao velikog gurmana i živahnog čovjeka, piše u tekstu Povijest hotela.

Gošća hotela bila je i Anita Ekberg, seks simbol toga vremena, koju su u hotelu zamijenili sa njezinom tajnicom, što je ispala prava zabavna šala. Esplanada je tako tijekom godina ugostila mnogobrojne poznate glumce i umjetnike, između ostalih i Mariu Callas, Ellu Fitzgerald, Louisa Armstronga, Arthura Millera i mnoge druge.

Posjetio ih je i Nikita Hruščov i Leonid Brežnjev koji su bili oduševljeni hranom a kuhari su također oduševili predsjednika Nixona sa svojom kulinarskom sposobnošću. Britanska je kraljica Elizabeta glavnom je kuharu darovala zlatni dukat za stručno pripravljena jela od ribe na dalmatinski način. Među državnicima koji su voljeli Esplanadu i njezinu izvrsnu kuhinju bili su Aldo Moro, predsjednik Ugande Milton Obote, njemački kancelar Helmut Kohl, i američki senator Fulbright.

Neki su državnici i političari boravili u hotelu inkognito. Jedan od njih je bio predsjednik Paname, general Torrijos. Srećom, jedan je mladi čovjek prepoznao predsjednika i privukao pažnju fotografa. Taj je mladić kasnije postao veleposlanikom Paname.

Hotel je tijekom godinama rada dobio niz priznanja za kvalitetu, a 1975. godine i odlikovanje odlikovanje za rad predsjednika Josipa Broza Tita sa zlatnim vijencem.

O hotelu su pisali mnogi književnici a mnogi su bili njegovi gosti. Elena Tessadri, talijanska spisateljica, napisala je knjigu pod naslovom Esplanade, romantičnu ljubavnu priču koja se događa u hotelu.1967. godine u Esplanadi je Miss Jugoslavije otvorila prvi kasino u državi

Iz bogate povijesti jedne od najelegantnijih zagrebačkih građevina važno je spomenuti i godinu 1989. kada je Esplanada postala nezavisna i počinje funkcionirati kao jedno poduzeće. Tijekom ratnih godina hotel je bio sjedište novinara, a u njemu je smještena i prva grupa prognanika iz Vukovara u prosincu 1991., no većina ih je kroz nekoliko tjedana otišla. U podrumu hotela organizirano je sklonište za goste, u restoranu Taverna Croatica.

Hotel je pet zvjezdica od Ministarstva turizma dobio 1999. godine, te nastavlja za svoj kvalitetan rad dobivati priznanja i nagrade. Krajem 2002. godine zatvoren je zbog velike i opsežne renovacije, a 2004. godine otvara vrata pod imenom The Regent Esplanade Zagreb i novim restoranom Zinfandel's, pridruženim koktel barom Esplanade 1925 i obnovljenim Le Bistroom. Za 2012. godinu vezan je i povijesni trenutak u hotelu kada je šefica kuhinje postala žena, i to prva u povijesti hotela Ana Grgić, koja je u hotelu od svojih srednjoškolskih dana, a u čijoj kuhinji danas uživaju mnogobrojni političari i gosti.

O slavnim prošlim i sadašnjim danima ovog hotela mogla bi se napisati prava enciklopedija priča, što će možda i jednog dana napraviti direktor, ili neki od zaposlenika koji su u ovom hotelu proveli cijeli svoj poslovni vijek, dočekivali kraljeve i kraljice, princeze, glazbenike, umjetnike, političare, i mnoge druge. I na neki način sudjelovali u povijesnim događanjima, a poput svakog pravo zaposlenika hotela, njihove će tajne brižno čuvati.

''Esplanada je jedna država u malom u kojoj je svaki dan drugačiji. Tu je i teret te odgovornosti koju imamo zbog značaja institucije u kojoj radimo. Moramo biti hrabri i stvarati nove trendove u hotelijerstvu. Privlačimo goste svojom posebnom energijom i atmosferom. Živimo život Esplanade koja 365 dana u godini ima najmanje jednog važnog gosta, pa tako i danas. Većina zaposlenika su zaljubljenici u ovaj hotel, ponosni što rade tu, i potičemo ih da pokažu svoju osobnost. To u velikoj mjeri doprinosi našem uspjehu. Šarm je nešto što ne možete kupiti, možemo napraviti raskošan prostor, no duh ljudi koji ovdje rade doprinosi duhu hotela. I tu energiju prenosimo na goste. Živimo zajedno'', poručuje direktor Ivica Krizmanić.