Stotine milijuna eura uložilo je sedam najbogatijih hrvatskih poduzetnika kako bi živjeli kao kraljevi. Dragutin Drk, Enver Moralić, Emil Tedeschi, Ivan Čermak, Dragutin Kamenski, Ivica Todorić i Ivan Hudoljetnjak vlasnici su ili koncesionari devet dvoraca, kurija i vila, u kojima, daleko od pogleda, uživaju kao lordovi. 

Službeno su potvrdili ulaganja od tek 60 milijuna kuna, no brojke su mnogostruko veće. Obnovljene, povijesne nekretnine danas vrijede mnogo više jer su ih vlasnici “upotpunili” bazenima, teniskima terenima i saunama.

Enver Moralić, naftaš i vinar te jedan od najbogatijih europskih poslovnih ljudi vlasnik je čak devet dvoraca u Hrvatskoj i Njemačkoj. Na popisu imovine ima i dvorac i imanje u Štakorovcu kraj Dugog Sela. Sredinom devedesetih kupio je poljoprivredno dobro u obližnjoj Božjakovini, petnaestak kilometara od Zagreba. 

Dvorac iz 18. stoljeća u Štakorovcu obnovljen je prema projektu arhitekta Borisa Podrecce od temelja. Uz njega je Moralić nadogradio i veliki zatvoreni bazen, a okoliš uredio voćnjacima i vinogradima. Zbog svoje je ljepote, ali i zahtjevne rekonstrukcije dvorac prikazan u raznim arhitektonskim časopisima. 

Veliki ljubitelj konja, uz imanje je sagradio i staje s rasnim konjima, kravama te gospodarske kuće. Uz uređeni dvorac ima i tenisko igralište, a cijelo imanje okružuje šuma. Kako je mnogo puta isticao, imanje u Štakorovcu je “za dušu”. Od napornog tempa najradije se odmara u miru i tišini, a kad je tamo, diže se rano, uzima konja i zatim jaše oko sat i pol kroz polja i šumu. 

Nakon njegova dolaska u selo, Štakorovec je procvjetao. Selo je dobilo vodovod, a mnogi stanovnici posao na velikom posjedu. Ipak, iako priznaje samo kako je “mnogo uložio u obnovu povijesne zgrade”, tek se nagađa da je riječ o najmanje 2 milijuna eura.

"Ali, kad nešto volite, onda vam ništa, ako imate novac, nije skupo", kazao je jednom. 

Za svoju oazu nije Moralić slučajno izabrao Štakorovec, sjedište mnogih hrvatskih plemenitaških obitelji, poput obitelji Erdödy. Izabrao ga je zbog blizine Božjakovine, njegove prve investicije u Hrvatskoj.

Osim luksuznog doma, Moralić je vlasnik i obnovljenog ljetnikovca brodovlasničke obitelji Račić u Cavratu. No, nedavno su lokalni mediji u Dubrovniku objavili kako mu je ta vila pod ovrhom i da se prodaje za 24,5 milijuna kuna.

Tu, uz samu morsku obalu provodi ljeto. Uz to, prije nekoliko godina je za 8,2 milijuna kuna kupio ruševni renesansni ljetnikovac Giorgi uz rijeku Omblu u Mokošici kod Dubrovnika.

Izgradila ga je obitelj Giorgi u zlatno doba Dubrovnika, a u njemu je održana i posljednja sjednica Velikog vijeća Dubrovačke Republike 1814., šest godina nakon što je pala grad-država pod naletom Napoleona. 

Palača je bila potpuno devastirana, a i imovinski odnosi bili su nerazjašnjeni. U njoj su živjele skitnice jer je ogradni zid palače bio probijen bagerom, pa je svatko mogao u nju ući. Moralić ju je kupio na javnoj dražbi nakon što su se prava prvokupa odrekli Grad, Županija i država. Obnovu toga dvorca Moralić je također odlučio provesti u dogovoru i uz nadzor stručnjaka, a vjerojatno za turističke svrhe, kako bi tamo izgradio maleni hotel. 

Emil Tedeschi, šef uprave Atlantic grupe svoju je oazu mira pronašao na otoku Hvaru. Tamo je, na luksuznom imanju u uvali Parja ugošćavao bivšeg premijera i svog prijatelja Zorana Milanovića. Iako su Milanovića prozivali zbog sukoba interesa, odmor u vili Floriani, ni jedan ni drugi nisu smatrali nimalo spornim. 

Lovište Pelegrin na Hvaru koje se prostire na 600 hektara površine prekrivene gustom borovom šumom, makijom i aromatskim biljem, na kojem obitavaju mufloni i jeleni lopatari inozemnim i hrvatskim bogatašima oduvijek je bio predmet želja. 

Prije nego što je vilu Floriana, smještenu u obližnjoj, skrovitoj uvali Parja za 107.000 kuna godišnje u zakup do 2025. godine dobio poduzetnik Tedeschi, planove za taj dio Hvara imao je strastveni lovac Ivica Todorić, a nakon njega i Talijan Riccardo Mazzucchelli, bivši muž Ivane Trump. Mazzucchelli za svoje “vladavine” nije uspio realizirati investiciju. Naime, na zemlji u blizini same vile Floriana, koje je svojedobno prenamijenjeno u građevinsko, želio je graditi marinu i luksuzne vile koje bi služile kao svojevrsno lječilište. 

Na nepristupačni dio otoka želio je dovoditi bogate djevojke odnosno žene koje su se podvrgnule estetskim operacijama kako bi se tamo u tajnosti oporavljale. Projekt je u prvotnom obliku uključivao i kliniku za plastičnu kirurgiju, no to je tek bilo neizvedivo pa je odmah odustao. Mazzucchelli je za svog boravka obnovio devastiranu Florianu izgrađenu 60-ih godina, imao je cijelu svitu osoblja, među kojima je bio kuhar doveden iz Londona, koji je svojedobno navodno služio i britansku kraljevsku obitelj.

U vili s pet spavaćih soba, dnevnim boravkom i blagovaonicom te terasom uz samu plažu često su boravili njegovi inozemni prijatelji, ali i oni iz Hrvatske. Među njima je bio i Vladimir Kraljević, kontroverzni vlasnik licence za Miss Hrvatske, Maja Cecić Vidoš, Miss Universe koja se poslije udala za rukometaša Renata Sulića, te Ivona Brnelić, nekadašnja plesačica Tine Turner. U prekrasnom kamenom zdanju i jahti sniman je i fotosession. 

Kod Mazzucchelija su dolazile Ira Von Furstenberg, jordanska princeza Firyal, Miguel R. Forbes, vlasnik magazina Forbes te ruski poduzetnik Dmitrij Železnjak sa tadašnjom suprugom Olejsom. Mazzuccheli je tijekom svog boravka muku mučio sa životinjama, muflonima i jelenima koji su, kako se jednom požalio, obožavali gristi veliki stol od tikovine smješten na terasi. 

Na zemljištu na istočnom dijelu poluotoka, na površini od 110 hektara, nekad je planirana gradnja rekreativne zone s golf-igralištem koje je površinom trebalo ući u sam Pelegrin, iznad uvala Duga i Široka. Uz terene trebali su niknuti i luksuzni turistički objekti, no izbio je skandal jer bivši hvarski gradonačelnik Pjerino Bebić nije ni znao tko je i zašto zemlju pretvorio u građevno zemljišta. 

Riječ je naime, o području koje po županijskom planu ima epitet zaštićenog krajolika. Projekt gradnje turističkog kompleksa Floriana težak 200 milijuna eura, već je jednom odbijen i prije nego što je želio investirati Mazzucchelli. Ni do danas nije se ništa pomaknulo jer je Bebić kategoričan u odluci da dijelove otoka ne prodaje nikome. 

Od 2007. godine kao Mazzucchellijem partner počinje se pojavljivati Emil Tedeschi koji je, kako je ondje ugostio i Ivu Josipovića dok je bio predsjednik, te guvernera HNB-a Borisa Vujčića. Hvarani su zadovoljni što je on dobio koncesiju jer se, kažu, brine o lovištu i imanju na koje se ne može prići osim s morske strane, a kopnom nema prilaska bez odobrenja koncesionara. 

Danas tamo uzgaja i divlje svinje, kune bjelice, šljuke i druge manje životinje. Tedeschiju je koncesija dodijeljena do 2025. godine. Lovište je ograđeno, ulaz nije moguć bez dopuštenja. 

Tedeschi dosad nije naplaćivao ulaznice turistima i domaćem stanovništvu za posjet lovištu. Tvrtka Floriana Park, koja upravlja lovištem, godišnje ima stotinjak tisuća kuna prihoda. Pelegrin je 1994. godine postao lovište, a prve životinje dovedene su na njega s Brijuna. Prije dvije godine je na lovištvu površine oko 600 hektara imao 84 jelena lopatara i 47 muflona. 

I Ivica Todorić, vlasnik Agrokora i jedan od najpoznatijih i najbogatijih hrvatskih poduzetnika, među svojim brojnim bogatstvom ima i dvorac u Zagrebu. Kulmerove dvore u zagrebačkim Šestinama, gdje je smjestio cijelu obitelj, uredio je 2006. 

Prema imanju koje se prostire na 55.000 četvornih metara Ulicom Himper vodi drvored nakon kojeg se uzdiže dvorac oker boje. Zemljište je Todorić kupio još 1999. no tek kad je završio sudski spor oko zemljišta i kad su se pribavile sve dozvole krenulo se u uređenje, u koje je uložio oko 2,7 milijuna eura. 

Koliko je platio zemljište, ne zna se. Rekonstrukciju plemićkog dvorca radio je poznati zagrebački arhitekt i sveučilišni profesor Branko Kincl, a nakon tri godine replika je završena. Projekt je vodila tvrtka Tehnika. Zadnji vlasnik imanja bio je Ferdinand grof Kulmer, a zdanje je porušeno do temelja u podmetnutom požaru potkraj Drugog svjetskog rata. 

Nakon toga, na mjestu nekad velebne rezidencije s renesansnim pročeljem ostale su samo hrpe kamenja. Todorić je obnovio i 70 hektara zapuštenog zemljišta u okolici dvorca, koje je pretvoreno u park. 

Glavna stambena palača, u kojoj na prvom katu živi Todorić s obitelji, ima dvije tisuće četvornih metara na tri etaže, a tu su i zgrade s dodatnim stanovima. U njih se smještaju poslovni partneri i gosti obitelji. 

Interijer nije odveć kićen ni pretrpan, ali je dosljedno uređen u stilu 18. stoljeća. Dio namještaja kupljen je u Hrvatskoj, a dio u inozemstvu. U podrumu je vinski podrum s lovačkim trofejima, s obzirom na činjenicu da je glava obitelji Ivica Todorić strastveni lovac. 

Posebnost su i ugrađene cigle s originalnim Kulmerovim žigom, koje su ukomponirane u zid vinoteke. Podovi su obloženi hrastovim parketom i mramornim pločicama, a prozori i vrata napravljeni su u skladu s pravilima konzervatorske struke. 

Salon ima staklenu stijenu koja gleda na park. Kuhinja je spoj modernog i tradicionalnog - u starinske elemente ugrađeni su, dakako, moderni kućanski aparati. Tu je Todorić dao napraviti i bazen, saune, dio za osoblje i parking. Kako ne bi narušio povijesni izgled dvorca, bazen se ne vidi s ceste. 

Također, okoliš je uređen tako da su posađene samo autohtone biljke s Medvednice. Dvorac se obnavljao prema najstarijem grafičkom prikazu dvorca Kulmer, koji potječe iz prve polovice 19. stoljeća i pokazuje kuriju prije pregradnje. Kada je dvorac predstavljen u medijima, rečeno je da će služiti u “reprezentativne svrhe”.

Budući da su imali samo jedan arhitektonski nacrt, arhitekti i građevinari oslanjali su se i na zbirku 20- ak fotografija i skica dvorca, koje su nastale kroz godine. U dvorcu koji je na kraju nastradao u požaru navodno su postojale i vrijedne freske indijanskih i tropskih motiva, poput freski majmuna s palmom, no je li Todorić tražio i njihovu repliku nije poznato. 

Kao savjetnica pri uređenju interijera, osobito apartmana za obitelj na prvom katu, svoj je sud dala i engleska interijeristica Francesca Basu. Dvorac je kroz povijest često mijenjao vlasnike. Povijesni izvori kažu da se vlastelin Stjepko Gregorijanec, tadašnji vlasnik Medvedgrada, nakon velikog potresa 1590. godine preselio u novoizgrađenu kuriju u Šestinama. Zatim je od 17. stoljeća u dvorcu stanovala obitelj Zrinski. 

Novi vlasnik grof Petar Zrinski dogradio je dvorac u kasnorenesansnom stilu. Kasnije su, u 17. i 18. stoljeću u dvorcu živjele obitelji Turovicz, Mikulić, Čikulin te plemići Sermage, a Ivan Emil Kulmer postao je vlasnikom dvorca i imanja ženidbom za Juditu groficu Sermage. 

Posljednji vlasnik slikar Kulmer dvorac je izgubio u Drugom svjetskom ratu. Njegova kći tražila je povrat imovine, no izgubila je spor s Gradom Zagrebom. Upravo zbog toga kasnili su radovi na Todorićevoj rezidenciji, koja je i novom vlasniku donijela neke neugodnosti. 

Radovi su kasnili i zbog arheoloških istraživanja, jer se očekivalo da bi se na tom mjestu mogli naći ostaci pretpovijesnih naselja. I pri samoj gradnji bilo je komplikacija jer su različiti vlasnici tijekom četiri stoljeća nekoliko puta pregrađivali građevinu, a o njihovoj arhitekturi nije postojala kompletna dokumentacija. 

Dinastija Todorić se pak u Šestine preselila s druge elitne lokacije, zagrebačkog Pantovčaka, gdje su živjeli u stanu s roditeljima Ivice Todorića. Šef Agrokora jednom se prilikom požalio kako su tamo imali samo jednu kupaonicu i kako nije imao novca da uredi Kulmerove dvore te da je za njih podigao kredit. 

Konačna suma koja je potrošena na uređenje navodno je značajno probila iznos od tri milijuna eura. Ispred Kulmerovih dvora bilo je i nekoliko incidenata. Nezadovoljni aktivisti iz Građanske akcije prosvjedovali su pred luksuznim zdanjem.

Todorića su prozivali kao neplatišu koji živi od državnih poticaja. Jednom prilikom ispred velebnog zdanja zaštitar obitelji Todorić navodno je napao prolaznike koji su htjeli fotografirati zalazak sunca nad dvorcem. Nije im dopustio slikanje iako je zakonom dopušteno fotografiranje s javne površine, odnosno ceste. Cijeli je slučaj prijavljen policiji, a Todorićevi su se ispričali paru. 

Za dvorac Šaulovec, koji je bio u vlasništvu varaždinskog tajkuna Ivana Hudoletnjaka, vlasnika propale Varaždinke, zna se kako je kupljen. Bogati tajkun ga je, kad je gasio tvrtku, prodao sam sebi! Točna cifra se ne zna, ali kuloarska pričanja kažu kako je cijena dvorca bila tek nešto više od nove kuće, oko stotinjak tisuća eura. 

Dva dana prije stečaja, krajem devedesetih, sam je sa sobom, kao direktor Varaždinke, sklopio ugovor o zakupu poslovnih objekata za samo 5000 kuna mjesečno. Dvorac Šaulovec u naselju Črešnjevo je 2003. godine upisan u Registar kulturnih dobara. 

Jedno vrijeme ga je iznajmljivao za svadbe, a nakon njegove smrti u ožujku 2016. zjapi prazan i prodaje se za oko 4,5 milijuna kuna. Dvorac je pripadao staroj plemićkoj obitelji Kiš, koja se spominje još 1283. godine kao vlasnik Črešnjeva. Prvi put dvorac se spominje 1653. godine u povelji Ferdinanda III. u kojoj se priznaje neopozivo vlasništvo plemićkih dvorova Črešnjevo i Šaulovec, koje je obitelj Kiš za burnih vremena izgubila. 

Početkom 20. stoljeća Karlo Kiš i njegova supruga Ana povjerili su ponovnu dogradnju i preuređenje bečkim arhitektima i tada dvorac dobiva današnji izgled. Unutar dvorca sačuvano je nešto namještaja iz tog razdoblja, a park koji ga okružuje kategoriziran je kao spomenik. Zbog dvorca je kontroverzni tajkun svojevremeno zaradio i kaznenu prijavu. 

Hudoletnjak, koji je bio vlasnik i Hotela “Matija Gubec” u Stubičkim Toplicama, navodno je nasrnuo na domaćicu u hotelu, inače dijabetičarku, jer nije htjela doći čistiti dvorac. Kako je žena tada ispričala, Hudoletnjak ju je zvao da dođe čistiti njegove privatne prostorije u dvorcu, na što ga je ona zamolila da je poštedi zbog lošeg zdravlja. 

U svađi koja je uslijedila Hudoletnjak ju je navodno odgurnuo. Hudoletnjaka su radnici tužili i zbog izrabljivanja, a navodno nije vraćao ni poticaje državi. Porezna uprava jedno je vrijeme istraživala i kako je Hudoletnjak došao do svog bogatstva, a on nikada nije skrivao svoju opsesiju dvorcima. 

Hudoletnjak se navodno obogatio u ratno vrijeme kad je za MORH u vrijeme embarga nabavljao pričuvne dijelove za helikoptere i avione preko svoje tvrtke Hemerson. 

Dijelove je kupovao u Rusiji i skupo ih preprodavao MORH-u. Ubrzo je postao vlasnik hotela “Matija Gubec” u Stubičkim Toplicama, Varaždinke, dvorca Šaulovec i Zagorjepleta. 

Zagorski dvorac svojim je domom učinio i umirovljeni general Ivan Čermak. Klasicistički dvorac Klokovec nedaleko od Krapinskih Toplica vjerno je obnavljao tijekom godina, ali i nadopunio s brojnim modernim sadržajima. Na velebnom imanju, u sklopu kojeg je i spomenik parkovne arhitekture od 4 hektara, ima i vinograd od 15 do 20 tisuća čokota sorti pinot, zeleni silvanac, graševina, sauvignon, rajnski rizling i žuti muškat, a u raskošnom perivoju žive i srne. 

Početkom devedesetih dvorac je kupio za pravu sitnicu, tadašnjih 180.000 njemačkih maraka (oko 720.000 kuna). Dvorac je sačuvao originalni izgled, a “nadopunio” ga je bazenom u malenom perivoju, u kojem raste smreka, trnovac, lipa, divlji kesten, američki jasen, jablan, grab. Bogati park je, pretpostavlja se, nastao sredinom 19. stoljeća. 

Dvorac je nekad posjedovao Gustav pl. Ožegović-Barlabaševački, brat poznatoga ilirca baruna Metela Ožegovića, vlasnika Bele. Godine 1848. posjedu Klokovec pripadalo je trideset sela. Dvorac su naslijedili Gustav i Metel pl. Friedberg, koji su prodali imanje 1926. g. Đuri Miletiću, vijećniku Kraljevskoga stola sedmorice u mirovini. 

Nakon Drugoga svjetskog rata prizemlje dvorca bilo je adaptirano za ugostiteljske svrhe. Danas je to reprezentativni stambeni prostor u kojem živi general Čermak s drugom suprugom Marijanom, s kojom se u dvorcu i vjenčao 2007. Iako su zavjete razmijenili još 2003. godine, dva mjeseca prije nego što je otišao na suđenje u Haag, željeli su se vjenčati i crkveno. 

Svadba je bila samo za najužu rodbinu i prijatelje, a budući da na imanju nemaju kapelicu, svećenik ih je vjenčao u dnevnom boravku. Kad je Čermak kupio dvorac, temeljito ga je obnovio uloživši u njega milijune. Danas se njegova vrijednost procjenjuje na 10 milijuna eura. Prilično je zanimljivo kako je umirovljeni general bazen koji je izgradio u dvorištu priključio na vodovod bolnice i lječilišta u obližnjim Krapinskim toplicama, kako bi cijelo vrijeme imao dovod termalne vode. 

Obnovu dvorca navodno je djelomično plaćao u gotovini, na crno, a radnici su ga dolazili obnavljati vikendom “jer su tada svi tako radili”. Rekonstrukciju su pratile i manje nezgode. Izvođaču radova, obrtniku koji je prvi radio na obnovi dvorca Klokovac, prilikom obnove krova dvorca palo je cijelo krovište, ali srećom nije bilo žrtava. 

Gotovo neprocjenjive nekretnine u Varaždinu i okolici ima i vlasnik Vindije Dragutin Drk. Gotovo sve nekretnine koristi on i njegove dvije kćeri s obitelji. Dvorac u Jalkovcu, izgrađen 1911. godine u vlasništvu je Vindije, no služi kao ljetna rezidencija obitelji i zatvoren je za posjetitelje. 

Najmlađi dvorac u Hrvatskoj zagorju nalazi se jugozapadno od Varaždina i 15-ak je minuta udaljen od središta grada. Sama građevina ima površinu od oko 1200 četvornih metara, a spektakularnu palaču okružuje park, šuma i perivoj ukupne površine veće od 100.000 četvornih metara. 

Projektirao ga je ugledni njemački arhitekt Paul Schulze- Naumburg, graditelj mnogih dvoraca u Njemačkoj. Imanje Jalkovec prvotno je pripadalo obitelji Josipović, a posljednji vlasnik Mirko Josipović poznat je po tome što je zaslužan za gradnju željezničke pruge od Zaboka do Krapine 1886. godine. 

U obnovu Jalkovca Drk, poduzetnik koji je od najmanje hr vatske mljekare stvorio jednu od najuspješnijih tvrtki u Hrvatskoj koja se može pohvaliti i uspješnim izvozom, ulagao je godinama, kako bi dvorac izgledao kao u vrijeme kad je u njemu stanovala obitelj Leitner. 

Tamo je i dvorana za edukaciju zaposlenika, poslovne sastanke, a posebna je pozornost pri uređenju posvećena okolišu. - Dvorac nema veliku povijesno-kulturnu vrijednost i nije pod strogom konzervatorskom zaštitom, star je samo 100 godina, a sagradila ga je obitelj Leitner koja je u dvorcu živjela. 

Najvažnije je da smo ga sačuvali od propadanja - rekao je jednom prilikom Drk, koji inače ne voli previše govoriti o svojoj imovini i bogatstvu. U tri kuće na adresi Pavla Miškine u Varaždinu, također spomenicima kulture žive Drkove kćeri, a tu su im i tvrtke.

Zagorski srednjovjekovni dvorac Miljana, nekada u vlasništvu obitelji Ratkaj i dugogodišnji “stan” izumitelja apaurina Franje Kajfeža, prodan je 2010.. Kupila ga je zagrebačka tvrtka Kamgrad objekti d.o.o., Dragutina Kamenskog za 2,4 milijuna eura. 

Kamenski je planirao dio dvorca namijeniti za turističke svrhe, a dio koristiti za potrebe tvrtke. Dvorac je posljednji put preuređen još 1982. godine te je u njega trebalo mnogo uložiti. Planove je Kamenskom pomrsila kriza na građevinskom tržištu, osnovnoj djelatnosti tvrtke. 

"Zbog cijele ove situacije u gospodarstvu, ulažemo minimalno u dvorac. Rade se samo osnovni konzervatorski zahvati, kako bi se zaštitio od propadanja, no za neka velika ulaganja trenutno se nema novca" rekao je Kamenski jednom prilikom za Express, koji je ranije kupio i kuriju Zorkovac pokraj Ozlja. 

Izgradnja Miljane započela je između 1597. i 1603. godine. Nekoliko puta je dograđivana, a zanimljivo je kako je dvorac jedini u Hrvatskom zagorju koji je već prije 19. stoljeća imao i sanitarne prostorije. Mali perivoj oko dvorca nastao je potkraj 19. stoljeća, no danas je od njega ostalo tek nekoliko stabala. 

Krajem 19. stoljeća dvorac je kupila obitelj Jeger, u čijem je vlasništvu bio do 1980. kada njegov vlasnik postaje dr. Franjo Kajfež. On je dvorac obnovio i omogućio posjetiteljima njegovo razgledavanje te otvorio izložbeni prostor u dvorcu. Posljednja supruga preminulog Kajfeža, koji je i bio pokopan u kapelici dvorca, no kasnije je premješten na Mirogoj, dvorac je prodala zbog skupog održavanja. 

Dio umjetnina, poput vrijednih rokoko kraljevskih peći i slika, ostao je u dvorcu. Ambiciozne zahvate Kamenski je planirao i na kuriji Zorkovac, koju je kupio ranije za 2 i pol milijuna eura. Imanje i barokna kurija četrdesetak su kilometara udaljeni od Zagreba i protežu se na 100.000 četvornih metara. 

Angažirao je čak i Alvara Siza, dobitnika nagrade Pritzker, najznačajnije arhitektonske nagrade u svijetu, kako bi obnovili kapelicu na imanju. Kamenski je imanje s kurijom iz 18. stoljeća kupio prije pet godina, a od nje je želio napraviti obiteljsku rezidenciju. Na kuriji je promijenjen krov, kako bi ju se zaštitilo od propadanja, a uređenje je usporila kriza.

Naftaš i vinar koji je u Hrvatskoj ostvario san o velikom posjedu

Enver Moralić sredinom devedesetih kupio je imanje u Božjakovini, svoju prvu investiciju u Hrvatskoj, gdje proizvodi vino. Rođen u Kotor Varoši, u Zagrebu je diplomirao agronomiju, a zatim se počeo baviti naftnim biznisom. Vlasnik je nekoliko kemijskih tvornica, naftnih polja i rudnika diljem svijeta. Osim u proizvodnju vina, u Hrvatskoj je ulagao u turizam te u proizvodnju plastike. Iako je njegova “baza” Njemačka, gdje mu žive supruga i djeca, kad mu zatreba mir, dolazi u Štakorovec, gdje se u dvorcu iz 18. stoljeća odmara i provodi vrijeme obilazeći svoje vinograde. Kaže kako mu se u Hrvatskoj ostvario san da ima puno zemlje.

Lovište za životinje i vila za sukob interesa

Emil Tedeschi, vlasnik Atlantic grupe, raj na Hvaru zakupio je od države. U Vili Floriani ugostio je Zorana Milanovića i šefa HNB-a Borisa Vujčića, a navodno je tamo na ručku bio i Ivo Josipović, iako su iz njegova ureda dok je bio predsjednik tvrdili da je “samo popio kavu”. Iako se radilo o sastanku tajkuna i premijera, odnosno predsjednika, akteri su tvrdili da sukoba interesa nema. Inače, za koncesiju nad lovištem i vilom natjecao se s Ivicom Todorićem.

Iz stana s jednom kupaonicom preselio obitelj u velebne dvore u Šestinama

Ivica Todorić u biznis s trgovinom te proizvodnjom voća i povrća uključio je cijelu obitelj, s kojom se 2006. preselio u velebne Kulmerove dvore u zagrebačkim Šestinama. Prije toga živio je s obitelji u stanu svojih roditelja na Pantovčaku.

- Živio sam u stanu koji je imao samo jednu kupaonicu. Kad sam vidio da svi nešto grade, i ja sam htio nešto napraviti. Slučajno se pružila prilika da kupim zemljište s ruševinom i obnovim kulturni spomenik. Da bih ga sagradio, morao sam podići kredit jer nisam imao novca, nisam toliko bogat - tvrdio je Todorić, čije je bogatstvo u trenutku kada je to rekao bilo procijenjeno na 3,9 milijardi kuna. Iako je prvo mislio da neće živjeti u Kulmerovim dvorima, ubrzo se predomislio.

Nakon Haaga vratio se u dvorac u Zagorju

Umirovljeni general Ivan Čermak Klokovec je kupio za sitan novac ‘90-ih, no njegova vrijednost danas je oko 10 milijuna eura. Nakon suđenja za ratni zločin u Haagu, gdje su ga oslobodili krivnje po svim točkama optužnice, kazao je kako se samo želi vratiti kući i zagrliti ženu i djecu. Tijekom pritvora puštali su ga na odmor kući u dvorac, a vrijeme je tada najradije provodio plivajući u bazenu s ili u perivoju koji je proglašen kulturnim dobrom.

Morali mu čistiti sobe u dvorcu

Ivan Hudoletnjak na imanju u Zagorju držao je helikopter, a navodno su radnici njegova hotela morali dolaziti i u dvorac i čistiti i privatne sobe kontroverznog tajkuna.

Dvorac kralja mlijeka vidi se samo iz zraka

Dragutin Drk, vlasnik Vindije, biznismen starog kova poznat je po izreci kako kravice nemaju vikenda i blagdana pa ga nemaju niti zaposleni u Vindiji. Prvi je Hrvat koji je kupio Bentleya. Nikad nije otkrio koliko je potrošio za uređenje najmlađeg dvorca u Hrvatskom zagorju. Njegova ljetna rezidencija s prelijepim perivojem zatvorena je za posjetitelje i zaštićena od pogleda gustim drvećem.

Građevinar je želio ulagati

Zagrebački građevinar podrijetlom iz Zagorja Dragutin Kamenski želio je obnoviti dvorce u turističke svrhe, a dio je želio otvoriti i javnosti, kako bi se očuvala kulturna baština.