Norveška je zemlja poznata po svojim prirodnim ljepotama, planinska je to zemlja s vrlo razvedenom obalom duljom od 25 000 km, uključujući fjordove i otoke. Više od 1000 fjordova nalazi se na zapadnoj obali, na kojoj živi trećina njihove populacije od 5,3 milijuna ljudi. Putovanje tim dijelom dugačkim 1100 kilometara traje oko 21 sata, uz sedam prijelaza trajektom. 

Uz ambiciozni projekt težak 40 milijardi dolara norveška vlada tako planira taj put smanjiti za gotovo polovicu. Njihov plan uključuje izgradnju mostova te najdubljeg i najdužeg tunela na svijetu u stijenama, ispod morskog dna, koji bi trebao biti na dubini od 392 metra i dugačak 27 kilometara. 

No najambiciozniji dio ovog projekta je izgradnja plutajućih tunela koji će se nalaziti 30 metara ispod površine mora. Ako u tome i uspiju pobijedit će konkurentske zemlje poput Kine, Južne Koreje i Italije koje planiraju razvoj sličnih projekata. Završetak se planira 2050. godine, piše CNN. 

Putovanje između Kristiansanda i Trondheima dio je glavne norveške rute E39, kako objašnjava Kjersti Kvalheim Dunham, project managerica iz norveške cestovne administracije (NPRA). Ovaj dugačak put koji kombinira ceste, autocestu i trajekte proteže se jugozapadnim dijelom norveške obale. Iako više od 50 posto izvozne robe u Norveškoj potječe s tog područja, naglašava Kvalheim Dunham, ova cesta "ima loše standarde za europsku cestu".

Vlasti planiraju popraviti to stanje "za komercijalne usluge i na dobrobit lokalnog stanovništva", objašnjava.

Izgradit će se tri viseća mosta i pet plutajućih, takvi mostovi (koje podržavaju pontoni) već su i prije građeni u Norveškoj i SAD-u. 

No problem nastaje u situaciji kada je fjord dublji od jednog kilometra ili širi od pet kilometara, a morsko dno preduboko je da bi se bušilo za potrebe probijanja tunela kroz stijene ili da se polože temelji visećeg mosta. Plutajući mostovi osjetljivi su na otežane vremenske uvjete, poput jakih valova i struja, pa se zato u izgradnji okreće plutajućim tunelima. 

Revolucionarno Norveška zbog fjordova planira plutajuće tunele

Nije to sasvim nova ideja, poznat je prijedlog izgradnje plutajućeg tunela preko kanala La Manche još iz 1882. godine od britanskog pomorskog arhitekta Edwarda Reeda. Naziv "plutajući" ne odgovara baš u potpunosti njihovom izgledu budući da su tuneli učvršćeni na mjestu s kablovima, pričvršćeni za morsko dno ili za pontone koji su dovoljno udaljeni kako bi mogli propustiti brodove. Trebali bi biti izgrađeni od betona i funkcionirati poput konvencionalnih tunela i provoditi vozila s jednog kraja fjorda na drugi.

Stručnjaci naglašavaju kako su valovi i struje puno manji ispod mora nego na njegovoj površini. Minimalno utječu na okoliš i stvaraju puno manje buke. 

"To bi bile prednosti za ljude koji žive na tom području", rekla je Arianna Minoretti iz NPRA.

Najveći rizik predstavljaju eksplozije, požari ili gužva, pa se i takvi slučajevi trenutačno testiraju u suradnji sa norveškim Sveučilištem znanosti i tehnologije. Tako se provode testiranja unutarnjih eksplozija kako bi se razumjelo što će se dogoditi sa unutrašnjom strukturom tunela ako eksplodira kamion sa zapaljivom robom. Dosadašnji rezultati pokazuju da konstantan tlak vode koja okružuje plutajuće tunele umanjuje moguću štetu nastalu uslijed eksplozija. U suradnji sa mornaricom tim stručnjaka iz NPRA pokušava istražiti što bi se dogodilo tunelima ako bi se u njih zabile podmornice.

Točne lokacije podvodnih plutajućih tunela još nisu precizno određene. Nova cesta doprinijet će razvoju turizma a tuneli postati velika atrakcija, posebno ako uspiju biti prvi u svijetu.

"Kao inženjer koji radi na ovom nevjerojatnom projektu mogu se samo nadati da će to tako i biti", naglašava Minoretti.