Imigranti otkrivaju što ih je najviše šokiralo u zapadnoj kulturi

Pixabay
Napustiti zemlju u kojoj ste odrasli je teško, a preseljenje u novu državu donosi i mnoge promjene. Ovo su priče devet osoba koje su odlučile ostvariti američki san
Vidi originalni članak

Kada otputujete u neku zemlju koja geografski nije blizu vaše, velika je vjerojatnost da ćete susresti mnoge stvari koje će vas iznenaditi, a moguće i šokirati. Pomislite samo na ulične prodavače u azijskim zemljama koje nude razne kukce kao jelo, a u Kini će bez oklijevanja pred vama uloviti goluba i ispeći ga. No, njima je to savršeno normalno. 

A kako imigranti reagiraju kada se susretnu s našom kulturom? Što je njima neobično kada dođu u svijet u kojem smo mi odrasli i smatramo ga prirodnim?

Serena Solomon, slobodna novinarka koja redovito piše kolumne za New York Times, Guardian i Vice, razgovarala je s imigrantima koji su doselili u Sjedinjene američke država i pitala ih je što je njih najviše šokiralo kada su došli ondje.

Chae An (45) je došla u Ameriku iz Južne Koreje kada je imala 12 godina. Kaže kako joj je najveći šok bio - aparatić za zube.
"Nikada prije nisam čula za aparatiće za zube. Kada sam krenula u 7. razred u SAD-u, nekolicina djece je nosila aparatiće za zube. Imali su žice na zubima! Izgledali su poput robota. U početku nisam znala čemu to uopće služi, saznala sam nakon tek godinu ili dvije kada sam naučila engleski jezik i mogla sam ih pitati. Za mene su zubi bili nešto što imaš...loši zubi, dobri zubi...jednostavno nisam mogla razumjeti kako žice pomažu da vaši zubi izgledaju bolje."

Robin Welder (26) radi u Americi kao zavarivač. Doselio je iz Francuske i imao je problem s financijskim transakcijama.
"Sve me frustrira ovdje! Ništa nije lako. Ništa nije učinkovito. Za plaćanje stanarine moram koristiti čekove?! Nikad nisam napisao ček. Posljednji put kada sam dobio ček bilo je prije 20 godina kada mi ga je djed dao. Za dobiti stan potrebno je puno vremena, za razliku od drugih zemlja gdje sam živio. Jučer sam bio u poštanskom uredu. Čekao sam u redu punih sat vremena, a samo pet osoba je bilo ispred mene. Osjećam se kao da sam iz zapadne zemlje preselio u zemlju trećeg svijeta. Ovdje ljudi s novcem imaju pristup stvarima. Mi ostali pokušavamo preživjeti."

Niki Xu (26) doselila je iz Kine i radi kao učiteljica. Mnoge situacije s kojima se susreće u učionici nije nešto na što je navikla u Kini.
"Doživjela sam kulturni šok u učionici. Šokantno je kako učenici razgovaraju međusobno, ali i sa mnom, koja sam učiteljica! Američka djeca su jako aktivna u razredu. Govore i prije nego što podignu ruku i zamole za riječ. Učenici jedu tijekom nastave što je u Kini zabranjeno. Ovdje ste popularni ako ste otvorena osoba. Introverti ovdje ne prolaze dobro. U Kini, ne moram sama čistiti ploču. To je odgovornost učenika. Također, nastavnike se poštuje. Ovdje...ne baš."

Ben van den Heever (32) danas je uspješan poduzetnik. Njegova tvrtka proizvodi i distribuira hranu. U Ameriku je došao iz Južnoafričke republike. Najviše ga je iznenadila hrana.
"Hrana je definitivno bila najveći šok. Mislili smo da ako se hrana reklamira i lako je dostupna ne može biti loša za vas. U Africi smo svaku večer jeli kuhanu hranu. Zatim, kada smo došli ovdje, jeli smo hot dog i pizze gotovo svaki dan, a za doručak - zašećerene žitarice."

Chandra Edwards (27) bavi se financijama, a dolazi iz Južne Koreje. 
"Papirnati ručnici su posvuda! U Južnoj Koreji koristimo papirnate ručnike selektivno, uglavnom kada treba obrisati ulje s tave. U Americi ih koriste za sve! Ni ne trude se upotrijebiti kuhinjsku krpu. Ista stvar je i u školama - ako nešto prolijete, obrisat ćete papirnatim ručnikom. Ali iskreno, kada sam prošle godina posjetila Južnu Koreju, primijetila sam da su se stvari promijenile. I oni sada imaju papirnate ručnike u, na primjer, kupaonicama."

Sarah Barnett (28) nije doselila s drugog kontinenta, preselila se u Ameriku iz Kanade. No, i to je za nju donijelo neke promjene. 
"Jako me šokiralo uznemiravanje na ulicama. Mislila sam da je New York otvoren grad, da prihvaćaju homoseksualce. Kada smo se moja djevojka i ja počele ljubiti na cesti, skupina tinejdžera je počela vikati na nas i dobacivati nam neumjesne komentare. Bilo je zastrašujuće."

Pakistanac Shahid Khan (45) došao je u Ameriku prije 6 godina i još uvijek se navikava na drugačiji stil života.
"U razgovorima s Amerikancima osjećam se nelagodno, kao da ne komuniciram ispravno. Ne razmišljam na engleskom jeziku. Teško je razmišljati na jednom jeziku, a voditi razgovor na drugom. Došao sam ovdje nakon 4 desetljeća u Pakistanu. Teško se prilagoditi..."

Kanađanka Allyson Power (28) je studentica iz Kanade. Iako se za njenu zemlju misli kako je vrlo prijateljski nastrojena, iznenadila ju je ljubaznost Amerikanaca.
"Mislim da su Amerikanci previše ljubazni. U redu je kada vas prodavačice pitaju kako ste, no ponekad postavljaju suviše intimna pitanja."

Edy Medan (29) danas je fitness instruktor u SAD-u. Doselio je iz Gvatemale.
"Ja sam homoseksualac, a to je u Gvatemali opasno. Kada ljudi saznaju da si gay, počinju se drugačije ponašati prema vama. Nakon što sam došao u Ameriku, shvatio sam da ovdje mogu živjeti normalno. Cijeli život vjerovao sam kako ću ići u pakao. Sada se napokon osjećam dobro. Prihvatio sam sebe."

Posjeti Express