Kao i u svijetu, u hrvatskim tvrtkama iz područja videoigara posla ima sve više, no educiranih zaposlenika je premalo. Škole i fakulteti bave se temama koje obuhvaćaju videoigre, no riječ je uglavnom o lokalnim inicijativama entuzijasta ili pak dijelovima pojedinih studijskih programa. Stoga je bila uzbudljiva vijest otprije dva tjedna da pet zagrebačkih fakulteta, Akademija dramske umjetnosti, Studij dizajna na Arhitektonskom fakultetu, Akademija likovnih umjetnosti, Fakultet elektrotehnike i računarstva te Fakultet organizacije i informatike, pokreću studijske programe iz područja gaminga. Kroz projekt Edu4Games, koji ulazi u završnu fazu, razvijaju se diplomski studijski program i programi cjeloživotnog obrazovanja. U četiri usmjerenja studenti će se obrazovati za četiri zanimanja: dizajn videoigara, arta, odnosno vizualne umjetnosti, produkcije i programiranja videoigara.

Plan je, kaže nam jedan od inicijatora projekta, novoizabrani dekan ADU-a, izv. prof. art. Davor Švaić, budućim zaposlenicima u gaming industriji dati vještine i znanja s kojima će odmah moći početi raditi za postojeće tvrtke ili postaviti i plasirati vlastite projekte - videoigre na bilo kojoj od platformi.
- U trenutku kad smo počeli razvijati ideju za studijske programe, tvrtke iz industrije s kojima puno kontaktiramo su nas uputile kako je mnogo mladih koji se igraju, koji već nešto znaju o tome kako se igre rade, no koji nikakvo praktično iskustvo za to nisu imali. Oni kad dolaze raditi, nužno prolaze dio obrazovanja koje su im organizirale same tvrtke. To je u tvrtkama skretalo fokus s projekata koje su radili, oduzimalo im je vrijeme, odnosno ljude koji su im trebali na tim projektima. I to su nam otvoreno rekli, kad bi postojalo obrazovanje koje bi iz prve ruke ljudima pokazalo što znači raditi na igri, koja su to zanimanja koja razvijaju videoigre, na koji način moraju nužno surađivati, to bi riješilo brojne probleme kod zapošljavanja - govori Švaić, koji uz sve ostale poslove trenutačno planira i razvoj multimedijalnog studija na Akademiji za potrebe gaminga.

Švaić je s razlogom iznimno pozitivan oko ovoga projekta, kao i njegovi kolege s ostalih fakulteta. Ovo je industrija koja je u Hrvatskoj među najprofitabilnijima i koja je u godini korone doživjela potpuni procvat. Tvrtke u Hrvatskoj svakim danom sklapaju poslove s međunarodnim kompanijama, strane kompanije investiraju i ulaze u vlasničku strukturu domaćih tvrtki - što znači širenje biznisa, a to znači - sve veću potrebu za kadrom. Stoga zaključujemo, područje videoigara je - deficitarno.
- Cijelo je audiovizualno područje zapravo deficitarno po pitanju kadra. Deficit je prisutan već godinama, a sve što se događa na našem tržištu - preuzimanje tvrtki od strane stranih kompanija, Nanobit, Playrix Croatia, Croteam - sve to vodi razvoju, povećanoj potrebi za kadrom uopće, a ako je kadar obrazovan, tim bolje. Dodatno, videoigre su ušle u Zakon o audiovizualnim djelatnostima, Ministarstvo kulture i medija je već neko vrijeme uključeno u proces jačanja kapaciteta industrije, provode mjere kojima potiču razvoj tvrtki iz audiovizualnog područja, HAVC u rujnu kreće s pozivima za razvoj projekata i za produkciju - mi kasnimo s odgovorom na te potrebe tržišta rada, no iz industrije nam govore kako je sjajno što smo krenuli. Švaić ističe kako je za rješavanje problema ključno povezivanje industrije, obrazovanja i znanosti. Svaki od fakulteta, ovisno o usmjerenju, primarno će obuhvatiti pojedini segment, a Švaić nam kaže kako u ovom trenutku ne postoji obrazovanje za poslove dizajnera videoigara. Edukacijom dizajnera videoigara u Hrvatskoj se praktički nitko ne bavi, osim Machine u manjem obimu. Kad se govori o edukaciji za gaming, neophodno je spomenuti Sisačko-moslavačku županiju kao najaktivniju u Hrvatskoj. Poduzetnički inkubator PISMO u Novskoj provodi edukaciju za odrasle, Srednja škola Novska upisuje drugu generaciju tehničara za razvoj videoigara, a Tehnička škola u Sisku već treću. Osijek također sve snažnije promovira suradnju tamošnje jake IT industrije s fakultetima, posebno Akademijom za umjetnost i kulturu.

Videoigre nisu samo poznavanje tehnologije. Igra je dio nas, ističe Švaić.

- Statistika upućuje na nešto drugo od postojećih stereotipova: većina ljudi se igra, u parkovima, javnom prijevozu, u svojim domovima, u krugu obitelji, i to je uvijek tako i bilo. Igre nisu postojale kao zaseban medij, no ljudi su se igrali od početaka civilizacije. Kroz format igre pričale su se priče, poučavalo se, koristile su se kao vid socijalizacije te su imale svrhu i funkciju kojima tema nije bila isključivo zabava. Ako gledamo, primjerice, Olimpijske igre, tu možemo tražiti ishodište što danas znači igrati se, zašto se igramo i zašto bi visoko obrazovanje trebalo uzeti u fokus igru, a onda i videoigre, što je suvremena izvedenica onoga što igre uopće jesu - kaže on razbijajući statistikom još uvriježene stavove o igranju.
- Igre se danas vrlo često, jer žive u nekoj široj medijskoj slici, doživljavaju kao medij za sebe. Videoigre su medijski proizvod koji je prepoznat na tržištu i u ovom trenutku vjerojatno vrijede više nego filmovi i glazba. Ako uzmemo u obzir stereotipove - gejmerima se smatraju mladi ljudi, igrače se doživljava kao subkulturu koja živi paralelni život ispred ekrana u mraku. Međutim, statistika kaže da se polovica čovječanstva igra - većinom su to mobilne igre. Prosječna dob igrača u Europi je između 30 i 40 godina, bitno više no što se misli, kao što se vrlo često igračima dominantno smatraju muškarci, dok statistika pokazuje da su npr. na mobilnim uređajima više od 50% žene. I to je druga razina društvene potrebe da se obrazovanje time bavi - pojašnjava. Prema njegovu mišljenju, ovaj se studij otvara barem pet godina prekasno što se tiče same industrije, no cilj začetnika ovoga programa nije isključivo obrazovanje potrebnih kadrova za tržište rada. Motivi su im, kaže Švaić, sagledavati područje igara u širem društvenom smislu, ne bi li bili u mogućnosti odgovoriti na šira društvena pitanja.

- Igre su sveprisutan fenomen u suvremenom društvu. Tim temama ćemo se posebno baviti u diplomskom programu. Uz obrazovnu komponentu, veliki dio programa bit će posvećen igrama u širem smislu, te uz umjetničko-istraživački, odnosno znanstveno-istraživački pristup, obuhvatit će teme iz društveno-humanističkih, bioetičkih i drugih znanstvenih i umjetničkih područja. Taj paralelni set aktivnosti može se promatrati kroz specifične teme te dolaziti do zaključaka koji će biti važni u širem društvenom kontekstu - zaključuje budući dekan ADU-a.
Programi diplomskog studija i cjeloživotnog obrazovanja bit će predani na akreditaciju početkom iduće godine, dok s pilotiranjem programa cjeloživotnog obrazovanja započinjemo već u rujnu ove godine kao dijelom projekta Edu4Games. Kroz projekt smo se upoznali s dobrim praksama već postojećih studijskih programa u inozemstvu te smo ih ugradili u programe s čijom akreditacijom uskoro započinjemo.
Kad se u obrazovanju ponavlja termin “zanimanje budućnosti” i potreba za drugačijim pristupom u radu s mladima, možda bi bilo dobro osvijestiti da mi za tom budućnošću već zaostajemo. Kreativnost, kritičko promišljanje i timski rad - neophodne su vještine koje gaming industrija traži, a upravo ove vještine su nešto čemu, smatra Švaić, treba težiti i samo Sveučilište - povezanost različitih područja na zajedničkim projektima put je koji već donosi novi život visokom obrazovanju.