Vjerojatno ne biste voljeli, putujući svojom svemirskom letjelicom po svemiru, da oko vas lebde fekalije i urin. Budući da ta ideja nikom nije privlačna, astronauti se oduvijek snalaze na različite načine kad je riječ o rješavanju tjelesnih izlučevina.

Godinama su američki astronauti na zahodu koristili plastične vrećice. Tijekom Apollo misija, Buzz Aldrin i Neil Armstrong bi zalijepili vrećice na stražnjice kad god bi osjetili da ih 'tjera'. Ali čak i u tim situacijama, budući da ne bi imali pomoć gravitacije, nisu se mogi pouzdati u to da će se sve odviti prema planu.

Tek nedavno su svemirski programi konačno unaprijedili svoj toaletni sustav, koji doduše nije toliko udoban kao naš rutinski odlazak na wc, ali je pouzdaniji od vrećice.

U videu Europske svemirske agencije, talijanska astronautkinja Samantha Cristoforetti pruža nam kratku turu kroz kupaonicu Međunarodne svemirske stanice koja djeluje kao soba za skladištenje, no s dvije značajne razlike.

Za odlazak na zahod koristi se naime cijev koja sadrži ventilator. Kad je ventilator uključen, on postane vakuum pa može uvući svu tekućinu, te se možete bez problema popišati.

Ako pak trebate na veliku nuždu, morate sjesti (što je teško pri nedostatku gravitacije) na mali kontejnerić za smeće u kojem se nalazi vrećica, a koji isto radi na ventilator koji usisava fekalije u kontejner. Sve završi u kontejneru za smeće koji se prazni svakih desetak dana.

Ono što je posebno zanimljivo jest činjenica da se kroz hidraulički sustav sve tekućine šalju u poseban kontejner u pod koji je opremljen sustavom za obradu urina, koji pak pretvara urin astronauta u pitku vodu. Koju oni poslije stvarno i piju, piše Mic.