Zagrepčani Alan Sumina (27) i Zoran Vučinić (34) iz tvrtke Nanobit jedva su prije šest godina skupili novac da kupe svoj prvi iPhone, kako bi na njemu testirali aplikaciju koju su osmislili. 

Danas zapošljavaju 60 ljudi, a godišnji prihod im je 25 milijuna kuna. Ove godine očekuju 40 milijuna kuna prihoda. Imaju rast od 80 do 90 posto godišnje, a nedavno su dobili nagradu EY za poduzetnika godine te 3. lipnja putuju u Monte Carlo na svjetsku dodjelu Oskara za poduzetnike.

"Nemamo velikih očekivanja, ali bit ćemo u društvu najboljih svjetskih poduzetnika, što je samo po sebi velika stvar. Prvi put je Hrvatska tamo i trudit ćemo se da je dobro predstavimo", skromno govore.

Posao su pokrenuli 2008., a na prvoj aplikaciji Tap&Track za platformu iOS radili su šest mjeseci. Alan je u to vrijeme studirao na FER-u, a Zoran je radio, pa su aplikaciju razvijali u slobodno vrijeme.

"Dok su naši vršnjaci ispijali kave i izlazili, mi smo radili. Aplikacije koje su se tada prodavale bile su samo prenesene s kompjutora na ‘smartphone’ platformu i nisu bile dobre. Željeli smo napraviti nešto jednostavno i korisno. Pala nam je na pamet aplikacija koja bi savjetovala korisnicima kako držati dijetu i zdravo živjeti. Prodavali smo je za tri dolara i u godinu dana skinuta je 300.000 puta, a mi smo zaradili naš prvi milijun", govori Zoran Vučinić. Uspjeh im nije udario u glavu nego su zarađeni novac nastavili ulagati. Otvorili su ured i zaposlili prvog radnika.

"Bili smo sretni jer se aplikacija dobro prodaje, ali mi smo to napravili iz čiste strasti. Da se nije dobro prodavala, bili bismo zadovoljni jer smo nešto naučili. Naravno, novac znači da si možeš nešto kupiti, nekud otputovati, ali nismo znali koliko će to trajati. To su bili počeci ‘pametnih’ telefona, tad nismo znali ni hoće li iPhone uspjeti, a kamoli mi. Ali željeli smo nastaviti raditi i otići korak dalje, pa kud nas odnese", govori Sumina kroz smijeh.

Ubrzo nakon toga njihovu je aplikaciju predstavio i New York Times, a Harvard Health Publication uvrstio ju je među najbolje ocijenjenima u kategoriji zdravlje. Nakon toga ljudi su je masovno počeli “skidati”.

"Brojevi koji su rasli izgledali su impresivno. No mi smo bili sretni jer smo uspjeli napraviti nešto što će biti ljudima korisno. Najdraže nam je bilo kad su nam korisnici slali svoje slike prije i poslije dijete te zahvaljivali na pomoći", kaže Alan Sumina.

Nakon dvije godine Zoran i Alan odlučili su proširiti se na tržište mobilnih igara, koje se tek počelo razvijati. Prva igra bila je “Fashion City,” a danas ih imaju 20-ak.

"U Nanobitu svi međusobno učimo jedni od drugih. Nitko tko je došao kod nas nije imao iskustva u ovome poslu, u razvoju mobilnih igara, jer je jednostavno riječ o novim tehnologijama, kojima se nitko nije imao ni prilike baviti. Imamo ljude raznih profesija, ne diskriminiramo nikoga. Ako je netko kreativan i dobar, zaposlit ćemo ga. Želimo se naoružati talentima, a ne brojevima", govore Zoran i Alan, koji su prošle godine zaposlili 20, a ove godine 10 ljudi, većinom mladih.

Kako bi se što bolje osjećali u radnoj sredini, urede, koje su sami dizajnirali obojili su živim bojama, a radnici u stanci za ručak mogu se relaksirati igrajući stolni tenis. Iako oni i dalje osmišljavaju sve igre, kreativni timovi ih sami razvijaju, dok ih oni zbog nedostatka vremena 'nadgledaju'.

Stalno se moraju razvijati jer je životni vijek igre oko tri godine. Najbolje se prodaju na engleskom govornom području, u SAD-u, Velikoj Britaniji, Kanadi i Australiji, a njihove igre najviše igraju žene od 15 do 50 godina. 

Neke od njihovih igara su “Fashion Design World”, igra za ljubitelje mode, “Chef Town”, igra za ljubitelje kuhanja, i “Pet City”, igra za najmlađe igrače koji vole životinjski svijet. 

Posao šire i dalje, a nedavno su otvorili i tvrtku u Mađarskoj, kako bi mogli razvijati i prodavati igre na Google playu, s obzirom na to da iz Hrvatske nisu mogli prodavati na Android platformi.

U Budimpešti, gdje će im biti sjedište tvrtke, ipak će zasad zaposliti Mađare, jer kako kažu, nisu našli nikog tko bi se želio preseliti izvan Hrvatske.

"U životu nam se od prvog milijuna promijenilo samo to da imamo veću odgovornost, više nemamo slobodnog vremena. Ali dobro zarađujemo radeći ono što volimo. Treba se usuditi pokušati, a ne bojati se problema koji još nisu nastali. Treba se fokusirati na to da će ideja uspjeti, a iz neuspjeha učiti", govore.