Željko Ivanković, urednik portala Ideje.hr., kolumnist Expressa i Mreže, suradnik na Trećem programu HR-a, predavač na visokim školama, u nakladi Jesenskog i Turka objavio je knjigu "Besplatno", u kojoj objašnjava digitalnu epohu u koju smo već duboko ušli.

Vaša knjiga se zove 'Besplatno - uvod u političku ekonomiju digitalnog doba'. To je ono što svi mi svjesno ili nesvjesno živimo zadnjih godina...

Zadnjih desetljeća.

Zašto 'Besplatno'?

Zato što je mnogo toga besplatno ili barem puno jeftinije nego nekad. Google, Facebook, aplikacije na Apple storeu, Google storeu..., uglavnom se ne plaćaju, kao ni štošta drugo. Nekad ste morali kupiti novine, danas informacije dobijete besplatno, kao i glazbu, Karte za avion kupujete preko interneta. S druge strane, Google, Facebook i slične kompanije od nas dobivaju podatke o našim navikama, kretanju, sklonostima... One od toga rade biznis, od naših navika i informacija koje im mi ne naplaćujemo - dajemo im ih besplatno. To je isto kao kad od susjeda posudite maslinovo ulje, a vi njemu sutra pričuvate dijete. Kažete da ste to napravili besplatno.

To ruši popularni teorem o nepostojanju besplatnog ručka?

U ekonomiji je puno toga besplatnog. Puno je oblika besplatnog. Joel Mokyr kaže da je taj teorem mit. Inovacije, kaže on, dobivamo besplatno. Ako vodim kafić i vidim da susjednom kafiću bolje ide, pa uočim da je to zato što su stolovi postavljeni tako da se konobar ne spotiče, sutra ću i ja stolove staviti tako - to je, dakle, jedna vrsta besplatne inovacije. Drugi primjer: kad je automobil preuzeo gradove, s pločnika su nestale tone konjskog izmeta. Gradovi su čistiji postali – besplatno.

Izum automobila bila je disruptivna inovacija, nakon koje više ništa nije bilo isto. Ford je, navodite u knjizi, rekao da je slijedio želje potrošača kako bi napravio bržu kočiju, a ne automobil?

Disruptivne inovacije su one koje mijenjaju sve. Nekoće se to zvalo kreativna destrukcija. E-bay, odnosno Njuškalo, dobar je primjer. E-bay je počeo prodajom rabljenih stvari. Kao Jakuševac. Prodavale su se stvari koje nisu imale mjesta u etabliranim kanalima. Ali je široke mase privukao internetu, čemu se onda prilagodila i etablirana trgovina. Disruptivne inovacije često kreću od dna 'prehrambenog lanca' i ugrožavaju etablirane proizvođače. I kriptovalute, bitcoin, počele su tako, na rubu, za plaćanje polulegalnih poslova.

Na jednome mjestu citirate teoretičara koji kaže da organizacija društva koje počiva na eksploataciji ruda nikako ne može biti ista kao organizacija društva koje počiva na eksploataciji informacija?

Mnogi elementi društvenog života i politike drukčiji su u digitalnom nego u industrijskom dobu. Podsjetit ću, s dozom nostalgije, na radnička naselja u Raši i drugim gradovima koje su tadašnji poslodavci sagradili rudarima za stanovanje, da im budu blizu, uz proizvodnju. Ljudima koji rade od doma ne gradite stanove ili radnička naselja. Nema radnog vremena, nema radnog mjesta, dostupnost je stalna, nema radnog odnosa. Može se raditi na daljinu. To su na početku interneta hackeri opisali kao slobodu rada u novom dobu, ali to ima i mane, zbog neizvjesnosti i prekarnog rada čiji je Hrvatska, usput rečeno, šampion u Europskoj uniji.

Što je prekarni rad?

Upravo ovo što sam rekao - rad koji je nesiguran, od danas do sutra, bez ugovora, bez stalnog zaposlenja, s niskim plaćama... Prema statistici EK, Hrvatska od 28 zemalja ima najvišu stopu prekarnog rada. U svijetu na to dobrim dijelom utječe digitalna ekonomija, a kod nas i sezonalnost rada, zbog turizma.

Digitalna ekonomija prodrla je u svijest svih, nove platforme i aplikacije promijenile su i svijet rada i svijet u kojemu živimo, a i našu zemlju. Booking.com koriste svi koji se u Hrvatskoj bave turizmom, Wikipedia je tu, Facebook, Uber je otvorio 3000 radnih mjesta, koja doduše jesu prekarna...

To nije nešto što se može ignorirati ili reći 'mi nećemo'.

Koliko su te platforme promijenile Hrvatsku?

One su je promijenile, sigurno. Pogledajte hrvatski turizam, npr. Ono što je nekad bilo stajanje uz cestu i zimmer frei, sad je booking com, RBNB, svi imaju svoje internet-stranice, Facebook stranice itd.

Kako to da država kaska za tim? Zašto nemamo elektroničko glasovanje, stavljanje svih operacija proračuna, središnjeg i lokalnih, na internet, kao u Engleskoj. ..

Zato što se političari bave osiguranjem svoje moći. No vratimo se na turizam. Današnji hrvatski gost je drukčiji, zna točno gdje ide. Sam je organizirao svoj put, kupio karte preko interneta, unajmio i stan, zna u koji će restoran otići, na koji koncert, izložbu... Rast digitalne ekonomije promijenio je i profil turista. Dolaze i backpakeri, koji ostaju samo od dva tri dana. Iznajmljivačima je to donijelo nove brige - veća protočnost turista zahtijeva više truda, više plahti koje treba oprati... Za razliku od nekad, kad bi turisti došli i ostali dugo u istom aranžmanu.

Prati li naše obrazovanje promjene u digitalnom svijetu?

Hrvatsko obrazovanje nije fokusirano na to jer do ulaska u EU konkurencija nije bila jaka. Ako se vi bavite turizmom i vaš susjed ide na Booking.com, onda morate i vi. U obrazovanju toga dosad nije bilo, ali sad ćemo morati.

Koliko su vaši studenti s VERN-a uronjeni u taj svijet?

U cijelosti. Knjiga i jest nastala u interakciji s njima. Oni komuniciraju preko smartphonea, svi skidaju glazbu, gledaju filmove, kupuju, sudjeluju na aukcijama, oglašavaju... Njihove primjedbe i zapažanja o bitcoinu, trgovini ili oglašavanju upućivali su me da se pozabavim i ozbiljnijom literaturom. Oni žive taj svijet, ali uronjeni u njega ne razaznaju gdje plivaju, što mogu očekivati, na što trebaju obratiti pozornost za budućnost. Tu sam rupu ovom knjigom htio popuniti.

Promijenio se i svijet politike, Amerika je prvi put uz pomoć društvenih mreža dobila neželjenog predsjednika. U Hrvatskoj su Živi zid i Pernar optimalno povezali talent za korištenje društvenih mreža s korištenjem društvenog ogorčenja.

Čini mi se da je dosad digitalni svijet bio fokusiran na ekonomiju. Banke su, među prvima ili prve, prihvatile digitalno doba. Pa i glazbenici, koji su isprva cvilili, na kraju su se prilagodili.

Kako?

Počeli su prodavati koncerte, slušanje glazbe je besplatno, ali su im koncerti poslužili za zaradu. Danas se, pak, više ne isplati piratizirati ako je glazba dostupna po prihvatljivoj cijeni pa za korisnika nema neke razlike. Sad dolazi uređivanje tog svijeta. Do jučer se govorilo da je privatnost zastarjela, a danas je u fokusu. Slično je i s problemom lažnih vijesti koje su se razmahale...

Profiti internetskih kompanija idu uglavnom u Sjedinjene Američke Države preko Facebooka, Googlea itd.

U Njemačkoj ima mnogo nezadovoljstva time što su njihove kompanije samo privjesci američkih, ali ovo je dinamičan svijet koji traži odgovore na te izazove. Internetski svijet je sigurniji - djeca su uvijek dostupna, kad otiđu u noćni izlazak ne nose gotovinu sa sobom pa je manje napada, a u nekim zemljama - čuo sam - čak i prosjaci više ne čekaju samo kod bankomata, nego im možete platiti mobitelom. Ako to i nije istina, dobro ilustrira promjene. Sve je moguće, osim silaska s interneta, jer bi u tom trenutku konkurent preuzeo sve.