Hrvatska ima problema s modernizacijom. Neopisivo jednostavna rečenica iza koje stoji neopisivo kompliciran i teško rješiv problem. Kako je to na nedavno održanoj konferenciji Blockchain that means Business opisao Božo Zeba iz Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva Republike Hrvatske: "Sa sustavom e-građanin smo imali problema. Neke državne ustanove nisu primale dokumente iz tog sustava pa smo to morali rješavati slučaj po slučaj. Javljali bi nam se ljudi kojima su odbili primiti dokumente iz egrađanina pa smo mi onda morali zvati ustanove da vidimo u čemu je problem. Čak i neke predsjednike sudova smo morali zvati".

A moderna tehnologija može puno toga olakšati, pogotovo ako se krene s ranom implementacijom. Jedan od izlagača, Luka Sučić, naveo je primjer Rumunjske koja ima najbrži pristup internetu u Europi. Oni su preskočili čitavu generaciju internetskih veza i odmah se bacili na optičke vodove. Hrvatska, s druge strane, polako je nadograđivala bakrene parice i po nekoliko desetljeća stare. 

Naravno da Hrvatska, kao i u mnogočemu drugom, kaska za ranim prihvaćanjem novih tehnologija. Organizator konferencije i svojevrsni evangelist blockchaina, Vedran Brničević iz Suprabita, podsjetio je da sada već postoje određeni primjeri korištenja te tehnologije i u stvarnom svijetu. Najvažnije od svega je što postoje inicijative čak i na razini Europske unije kako bi se istražile mogućnosti te nove tehnologije za koju još nismo potpuno sigurni što sve može. 

Velike kompanije polako istražuju kako prilagoditi blockchain svojim potrebama, ali Maksim Deniženko iz Kasperskog kaže da ni blockchain nije rješenje svakog problema. "Svaka tvrtka, ali i država, mora dobro proanalizirati je li blockchain stvarno za njih. To nije neki čarobni štapić kojim će se riješiti ama baš svaki problem. Gruzijci ga koriste kao katastar, registar nekretnina, Ukrajinci ga pokušavaju koristiti za e-aukcije državne imovine. Te države žele povećati transparentnost i povjerenje u državne institucije često opterećene korupcijom", kazao je on u razgovoru za Express.

Najveća prednost blockchaina je to što je nemoguće mijenjati podatke jednom kad su na njega postavljeni. Sam Deniženko je povukao usporedbu s knjigom. Da biste promijenili četiri riječi na 73. stranici, morate tiskati cijelu novu knjigu. Nemoguće je tek tako promijeniti neki dio, a da nije potpuno očito da je bilo nekih intervencija.

I tu naravno dolazimo do problema pouzdanosti. Deniženko priznaje da blockchain, kao i svaki drugi sustav, ima problem da ne provjerava točnost informacija. Blockchain nije arbitar istine već samo uzima ponuđene podatke i sprema ih na siguran način. Primjerice, ako neki Gruzijac lažira dokumente prije spremanja na blockchain, teško će se to kasnije ispraviti.

Vratimo se priči s početka teksta. Hrvatska sporost u modernizaciji. Nove tehnologije nam mogu pomoći u razvoju gospodarstva, ali smo užasno spori u njihovoj implementaciji. Privatnici su puno skloniji eksperimentiranju i razvoju novih rješenja starih problema, ali je pitanje dokle može država dogurati kad ni naše institucije ne znaju čemu služi digitalni sustav razmjene informacija. 

Ne mora država predvoditi implementaciju inovacija, ali treba omogućiti barem pravni okvir. Sve dok je našim poduzetnicima lakše otvoriti firmu na Malti ili u Estoniji i baviti se inovacijama, nemojmo se čuditi kad nas Mauricijus prestigne po standardu života. Kako je krenulo, ne bi bilo potpuno neočekivano.