Ovako je za Guardian to opisivao moderator sadržaja na Facebooku: "Nije bilo doslovno ničega u vezi tog posla u čemu se moglo uživati. Svako jutro bi išao na posao u 9 ujutro, upalio kompjuter i gledao kako je nekome odrezana glava. Svaki dan, svake minute, samo glave kako se sijeku." Dalje je nastavio: "Bili smo i potplaćeni i podcijenjeni." Za uklanjanje terorističkih sadržaja s društvenih mreža primali su oko 15 dolara po satu, nakon dvotjednog tečaja.

"Svakog dana ljudi su morali ići psihologu. Neki nisu mogli spavati ili su imali noćne more." Psiholozi kažu da radnici koji stalno gledaju slike ekstremnog nasilja, zlostavljanja djece i slične stvari, mogu trpjeti emocionalne posljedice. Svjedočenja onih koji su pratili sječu glava, bestijalnosti i zlostavljanje djece na Facebooku, ukazuju na to da im nije bila pružena adekvatna psihološka potpora. Facebook krije kakve je treninge i potporu pružao moderatorima.

Opasan presedan Kako Facebook i velike banke manipuliraju maloljetnicima

Glasnogovornica je pak rekla: "Mi prepoznajemo da posao često može biti naporan. Zato smo svakom zaposlenom koji je radio na kontroli sadržaja, nudili psihološku potporu i wellness. Radili smo sa psiholozima na programu posebno osmišljenom za podršku ljudima u tim ulogama. Program uključuje savjetovanje, vježbe prilagodbe i programe podrške."

Moderator koji je progovorio za Guardian kazao je da mu nisu dali nikakvo obavezno savjetovanje, iako kompanija jest nudila smislene sastanke svakih nekoliko mjeseci, uz mogućnost savjetovanja na zahtjev. Međutim, rekao je da je bila riječ o unajmljenim radnicima, od kojih su mnogi bili imigranti s ne baš najboljim znanjem engleskog jezika i koji su bili unajmljeni kako bi radili na svojim materinjim jezicima.

Takvi su psihološku pomoć tražili tek u slobodno vrijeme, ako i bi, nego prihvatili pomoć kompanije, jer su se plašili da bi ih mogli otpustiti ili čak poslati kući bez da ih plate. Postoje i naznake da Facebookov pristup moderaciji ne udovoljava standardima na drugim mjestima. Tri druge organizacije koje se bave upitnim ili ilegalnim sadržajem na netu, smatraju da su trening i podrška kod njih puno opsežniji nego Facebookovi kooperanti.

Reddit, pak, kao i mnoge druge kompanije, unajmljuje vanjske savjetnike koji pomažu njihovim radnicima da se nose s ilegalnim sadržajima koje uklanjaju. Riječ je o IWF zakladi, čiji analitičari koje unajmljuju prolaze provjere kod psihologa koji provjeravaju kako reagiraju na pornografiju generalno, kakvo im je društveno okruženje, detalje iz djetinjstva i mjesta na kojima su ranjivi.

Tek potom slijede razgovori o radnim vještinama. I kad to prođu, tek tada slijedi njihovo probno izlaganje najgorim sadržajima seksualnog nasilja nad djecom, pri čemu ih prate psiholozi kako bi vidjeli je li kandidat sposoban podnijeti taj posao. Ako i to prođu, slijedi šestomjesečno obrazovanje (kod Facebooka je to dva tjedna) gdje ih podučavaju kaznenom pravu, učenju o dark webu i, najvažnije, izgradnji mehanizama prilagodbe i obrane pri gledanju traumatizirajućeg sadržaja.

Nadriliječništvo Lažne vijesti na Facebooku o zdravlju ubijaju ljude

Jedna 46-godišnja majka dvoje djece, koja je radila pri IWF-u tri godine, svakog dana je pregledavala 1000 potencijalno ilegalnih slika i ocjenjvala je li riječ o prikazima seksualnog zlostavljanja, što je sezalo od pukog erotskog poziranja do seksualnih odnosa, bestijalnosti i sadizma. "Silovanje novorođenčadi je vjerojatno najužasnija stvar koji sam vidjela", kazala je.

Rekla je da je imala obavezno savjetovanje svakog mjeseca o tome kako da se nosi s time, a da nastavlja raditi, te jednom godišnje sastanak s psihologom specijliziranim za trumatiziranost. Osim toga, mogla je bilo kad sve to tražiti i sama. Slična organizacija je i kod NCMEC-a. Zamki u tom poslu je na sve strane. "Ja sam posebno osposobljena za praćenje zlostavljanja djece, pa kad mi stigne izvještaj o internetskim sadržajima o rezanju glave, to me može šokirati jer to ne očukujem", rekla je dalje 46-godišnjakinja.

IWF i NCMEC usko surađuju s pravosudnim tijelima. "Vidio sam internetske stranice koje su zabranili. I znam da sam u tome ja sudjelovao. To je nagrada", kazala je analitičarka IWF-a. "Imam čak i pisma žrtava kojima sam pomogla", dodala je. Bila je često riječ o maloljetnicima kojima je netko iz bilo kakve osvete objavljivao na internetu njihove seksualne eksplicitne sadržaje.