1963. godine, tada 39-godišnja Winifred Hughes postala je ponosnom vlasnicom modernog električnog štednjaka Belling Classic.

Koštao je 79 funti, što bi danas iznosilo 1500 funti, a na rate ga je otplatila tijekom sljedeće četiri godine. No danas možemo reći da je prošla super povoljno, jer je taj štednjak 92-godišnja Winifred upotrebljavala gotovo svakog dana otad.

Štednjak je ostao u besprijekornom stanju 53 godine, tijekom čega je Winifred kuhala obroke za svoju peteročlanu obitelj, uključujući i nedjeljna pečenja. „U ono vrijeme su radili stvari koje su trebale trajati“, govori ona.

Uz njega je dobila i kuharicu u kojoj je našla neka od omiljenih jela koja i danas još priprema, a ponosno izjavljuje da nikad u životu nije naručila hranu dostavom, jer jednostavno nije bilo potrebe za time.

Prošlog tjedna je „otišao“ termostat (prethodno se pokvario brojač, no on joj i tako nije bio neophodan), i Winifred se s tugom pozdravila s krajem jedne ere. Danas više i ne može naći toliko velik štednjak, koji bi se savršeno uklopio u njezinu - po mjeri rađenu - kuhinju iz 60-ih, a svjesna je toga i da neće naići na isti kvalitetu.

Danas bi rijetko tko očekivao od pećnice da traje pet desetljeća, jer je prosjek trajanja bijele tehnike posljednjih godina sve kraći i kraći.

U Velikoj Britaniji su upravo iz tog razloga potrošači pokrenuli peticiju čiji je cilj natjerati proizvođače da objave očekivani rok trajanja svojih proizvoda. Dosad su prikupili više od 11.000 potpisa, a zahtijevaju od vlade da se usprotivi „planiranoj zastari“, prema kojoj potrošači optužuju proizvođače da proizvode lomljive proizvode koje je nemoguće popraviti.

Tara Button, koja je pokrenula peticiju, osnivačica je BuyMeOnce specijalizirane stranice na kojoj možete nabaviti proizvode s doživotnom garancijom.

„Neshvatljivo je i na granici s kriminalom, da u vrijeme kad raspravljamo o stvaranju letjelica koje će ljude slati na Mars ja ne mogu pronaći čajnik koji će trajati dulje od šest godina.

Nekoć su se proizvođači ponosili činjenicom da su proizvodili trajne, kvalitetne proizvode. A danas nemaju volje, a ne da im nedostaje znanja ili tehnološkog umijeća, što rezultira mnoštvom bačenih aparata. Ne obraćaju pozornost ni na ekološke standarde, jer potrošači bacaju elektroniku čim im istekne jamstvo.“

Željeli smo jeftino, pa samo izgubili kvalitetu

Kenneth Watt, prodavač rezervnih dijelova za inženjere, koji i sam popravlja aparate od ranih 1980-ih godina, također ističe da uređaji danas ne traju tako dugo kao prije.

„Bijela tehnika koja se proizvodila u 1950-ima, 60-ima i 70-ima obično je trajala 15 ili više godina, dok danas traje šest ili sedam. Kupci su zahtijevali sve jeftinije proizvode i tako je pala kvaliteta.

Sve do sredine 1980-ih godina, perilice rublja ste servirali kao automobile, jednom godišnje. A danas se proizvode uređaji koji se ne mogu popraviti. Tj. ili se popravak ne isplati ili su dijelovi zatvoreni i ne mogu se popraviti ni na koji način.

Često prodaju navodno ekološke proizvode; ali ako ih ne možete popraviti i bacite ih nakon nekoliko godina korištenja, puno ćete više zagaditi okoliš nego kad biste nekoć kupili kvalitetniji, iako ne i ekološki uređaj, koji je puno dulje trajao.“

Guardianu su se javili mnogi čitatitelji sa svojim starim, još uvijek funkcionirajućim aparatima.

Tako je 35-godišnji Nick Buckley rekao da još koristi Rowentino parno glačalo na kojem piše da je proizvedeno u Zapadnoj Njemačkoj. Dobio ga je od mame prije 16 godina, a ona se sjeća da je s njim učila peglati 1960-ih.

Chris Evans koristi usisavač iz 1970-ih , kao i Anne White iz Škotske, koja je svoj kupila početkom 1970-ih, a kojeg nije nikad zamijenila jer je ostao jednako učinkovit cijelo ovo vrijeme.

36-godišnja umjetnica Anna Niman iz Londona koristi staru maminu Singericu iz 1923. godine. Na šivaćoj mašini je jedini novitet svih tih godina bila ugradnja električne pedale 1966. godine.

Vjerojatno bismo se svi sad mogli nostalgično vratiti u prošlost i razmišljati o proizvodima iz djetinjstva ili onima iz kuća baka i djedova, no nemojte smetnuti s uma ni da skuplje, barem danas, nije nužno i u svemu uvijek bolje i kvalitetnije.

Stoga, sve to možete učiniti jest paziti na to što kupujete, čitati iskustva i komentare drugih korisnika i zapamtiti da ako niste zadovoljni, proizvođač ili serviser mora poštovati ono što je navedeno u ugovoru.

A ako se već nešto mora pokvariti, nadajmo se da će se to dogoditi mjesec dana prije, a ne nakon isteka garancije.