Zaraćene palestinske frakcije, tradicionalne obitelji iz Gaze i beduinski klanovi bacaju se u obračun kako bi zadržali ili ponovno preuzeli vlast u Pojasu, svi tvrde da su suverenitet nad Gazom i svi su povezani s vanjskim akterima. Hamas se okreće Iranu, neki klanovi Izraelu, drugi Egiptu, neki Londonu i Washingtonu, dok se svi okreću zemljama Perzijskog zaljeva za petrodolare, posebno Kataru. U Gazi rat nije završen; jednostavno je promijenio oblik, piše Il Messagero u analizi stanja u Gazi. 

Među ruševinama Shuja'iyye ili u uličicama Rafaha, moć još uvijek postoji, ali je nestala iz vidokruga. Pojas je ušao u svoju najneprozirniju fazu: nema vlade, već projekt kabineta od 15 tehnokrata povezanih s Mirovnim vijećem kojim izvana upravljaju Sjedinjene Države, Egipat, Turska i Katar. Nema suvereniteta, jer je izgled dva naroda i dvije države nestao od 7. listopada. Nema legitimnih institucija, samo prijelazna tijela podržana silom.

Ali nema praznine; to je karta koja se prepisuje na terenu, metar po metar, kontrolna točka po kontrolna točka. Prava moć danas je lokalna, podijeljena između ostataka palestinskih frakcija - Hamasa i Islamskog džihada, Narodnog fronta za oslobođenje Palestine, Fataha i Palestinske nacionalne uprave (PNA) koja čeka svoj povratak - i galaksije beduinskih klanova, koja je rasla u sjeni dok su gradovi bombardirani. Hamas je vojno obezglavljen i politički iscrpljen, ali i dalje kontrolira dio sigurnosnog aparata. Izrael kontrolira nešto više od polovice Pojasa, zatvarajući ga na granicama. "Hamas i dalje kontrolira mnogo toga", objašnjava analitičar Limesa Matteo Giusti. "Godinama je sva sigurnost Pojasa prolazila kroz njegove ruke: to nije samo teroristička organizacija: upravlja policijom, školama, dužnosnicima i prometnom policijom. Čak i danas patrolira unutarnjim cestama i reagira na svaki pokušaj da mu se otme teritorij."

Hamas je međutim kao hidra, i ako joj odrezes glavu, izrast će dvije nove. A Gaza je plemenski arhipelag, piše Il Messagero u analizi palestinskih militanata koji, an zahtjev trumpa, moraju položiti oružje. Inače ništa od mira. 

Islamski džihad je isključen iz pregovora o budućnosti Gaze, ali je prisutan u četvrtima koje mu je dodijelio njegov saveznik Hamas. Što se tiče Fataha i Palestinske nacionalne uprave, oni pokušavaju povratiti izgubljeno tlo, ali stručnjaci smatraju da će imati utjecaj samo ako obnove svoju hijerarhiju i organizaciju". U međuvremenu, klanovska geografija ponovno se pojavljuje. 

Gaza je uistinu plemenski arhipelag i nisu sva plemena na istoj strani: proširene obitelji i lanci odanosti koji odolijevaju svakom ratu. Na sjeveru, između grada Gaze i Beit Hanouna, najutjecajniji su Doghmush i Tarabin, a potonje podržava Izrael. Prvi su poznati po svojoj taktičkoj fleksibilnosti: borili su se protiv Hamasa i sudjeluju u dijalogu s vanjskim svijetom. Tarabin su također prisutni na Sinaju i u Naqabu. Yasser Abu Shabab, simbol nove paravojne ere, potječe od njih na jugu. Izašavši iz konvoja pomoći koji su prvo opljačkani, a zatim "zaštićeni", prošao je put od zatvora do oružanog ustanka i jedan je od lokalnih gospodara istočnog Rafaha. "Abu Shabab je tržišno ime", upozorava analitičar Giusti. "Privlači one koji traže alternativu Hamasu jer zapovijeda ljudima i teritorijem te ima vanjske kontakte." Izrael ga je opskrbio oružjem, Hamas ga želi mrtvog i pokušao ga je ubiti. 

Općeprihvaćeno je da Izrael stoji iza Narodnih snaga, milicije koju predvodi Jaser Abu Shabab iz beduinskog plemena Tarabin u Gazi. Tarabini su se, međutim, odrekli Abu Shababa, javljala je Al Jazeera. Dok je Izrael tvrdio da Hamas krade pomoć od naroda Gaze, otkriveno je da su Narodne snage pljačkale pomoć kako bi je preprodavale gladnima u Gazi. Hamas se navodno sukobio s Narodnim snagama u nekoliko navrata od rujna 2024., optužujući ih da su izraelski kolaboracionisti.

I DALJE VLADAJU GAZOM Koga to Hamas ubija po ulicama Gaze? Jedna obitelj ima veliku moć i bori se za vlast

Izrael je također navodno podržao skupinu koja sebe naziva Udarna snaga protiv terora, koju predvodi Hussam al-Astal, član klana al-Majida. Al-Astalova skupina također se sukobila s Hamasom početkom listopada prije nego što je proglašen prekid vatre, prema izraelskim medijima.

U središnjoj Gazi, između Deir al-Balaha i Nuseirata, djeluju manje poznati klanovi, ali su važni za humanitarne rute i spojeve: Shawish i al-Kashk stvorili su teritorijalna središta povezana s krijumčarenjem, cementom, gorivom i lokalnim sigurnosnim mrežama.

Na jugu, između Khan Yunisa i Rafaha, Abu Risha i Baraka al-Masri, potonji "Egipćani", napreduju, s jakim unutarnjim mrežama i brzom mobilizacijom. Mnogi podklanovi povezani s Tarabinima i Doghmushima jačaju plemensku moć: struktura nije vertikalna već razgranata, pri čemu je svaki klan podijeljen na loze s autonomnim vodstvom. Hamas zadržava rezidualne arsenale i administrativni aparat. Prava kontrola počiva na klanovima i milicijama: oni su ti koji jamče zaštitu, posreduju između obitelji i distribuiraju gorivo, lijekove i hranu. Imaju "funkcionalnu legitimnost"; ne vladaju, već upravljaju životom. Vođe PFLP-a su u izraelskim zatvorima, a njihov "prestiž" je više povijesni nego sadašnji. "Problem će biti izgradnja novih policijskih snaga", kažu  analitičari. "U njih će primiti i prebjege iz Hamasa. Nezaposlenost je ogromna, a to je posao." Tko god upravlja sigurnošću i pomoći, upravljat će Gazom. Bez priznate vlasti koja bi ujedinila mozaik, Pojas riskira da postane ne rivijera koju treba obnoviti, već druga Somalija kojom treba upravljati. Bez mira.