Katarina Kitarović od jeseni je nova studentica Harvarda i već se danima u Hrvatskoj raspravlja o njenom uspjehu.

Neki, poput Radničke Fronte misle da se Katarina Kitarović ne bi upisala na prestižni fakultet da joj majka nije predsjednica, što je tvrdnja koja je na rubu pameti, dok s druge strane ima puno više onih koji smatraju da je uspjeh zaslužila svojim radom.

Da je očito ovo drugo govori i post na Facebooku od Filipa Ovića, koji tvrdi kako je s Jakovom Kitarovićem sjedio u klupi u matematičko-informatičkoj gimnaziji u Rijeci. Kako kaže, ako je njegova kći Katarina naslijedila "samo 50 posto njegovih akademskih sposobnosti, ona će svaki SAT test raturiti. Bez instrukcija, bez filozofije. Na čisti "lumen gen"."

Zadnjih dana se i moglo čuti kako je upravo Jakov Kitarović možda i najzaslužniji za uspjeh svoje kćeri, obzirom da je svoju akademsku karijeru žrtvovao radi diplomatske karijere svoje supruge Kolinde Grabar Kitarović i posvetio se njihovoj djeci.

Filip Ović naveo je nekoliko zanimljivih detalja iz biografije Jakova Kitarovića, kojima je potkrijepio priče koje smo do sada čuli o Jakovu Kitaroviću, a koje se prije svega tiču činjenice da je tijekom svih ovih godina puno radio sa svojom djecom i na njihovom obrazovanju.

Njegov post prenosimo u cijelosti:

Usijala se rasprava o upisu Katarine Kitarović na Harvard. Tako čak i radnička fronta piše "protestno pismo". No, oni su poznati da mrze svaki uspjeh, od toga da netko ima 1.000 kn više od njih, do toga ako netko dobije 5.-icu u školi. 
Ima članaka koji zaključuju kako dijete iz "obične obitelji" to nikada ne bi moglo, jer ciklus priprema za SAT testove koštaju 7.000 kn, to je previše za neko dijete roditelja iz "radničke fronte".

Stoga, evo jedna mala pričica, koja nema blage veze s politikom uopće, pa tako niti sa politikom njezine mame. Autentična pričica, iz prve ruke.

Dakle, bio je to početak 3. razreda srednje, matematičko informatička gimnazija u Rijeci, u koju sam prešao iz jedne druge gimnazije. Tamo sam upoznao Jakova, sjedio s njime u klupi. Sprijateljili smo se, i što se ono kaže - "prošli sito i rešeto". Ne samo u školi, nego i van nje. Istovremeno je istu gimnaziju, ali jedan drugi smjer, pohađala i Kolinda. Tada smo je obojica upoznali. Krajem 3. srednje došla je prilika da se javimo za odlazak u USA u 4. razred srednje, javilo se nekoliko učenika iz naše škole. Među njima su bili i Kolinda i Jakov i ja, te su nas ameri prihvatili (jer uvjeti su bili - dobre ocjene, bla bla bla). S Jakovom sam bio frend, tako da smo kontakte održavali i tijekom boravka u USA (on u Kentucky-u, ja u Oregonu), dok smo Kolindu poznavali samo površno iz škole i nismo imali nikakve kontakte (barem ja nisam, a za njega neznam). U USA školi imao sam fenomenalne ocjene, bolje nego u Ri gimnaziji. U natjecanju iz matematike tamo sam osvojio 4. mjesto u školi (koja je imala nekih 2.000 učenika). I sjećam se da sam se s njime čuo - rekao mi je "kako mu je škola tamo smješno lagana". Zato mogu misliti kakve je on ocjene tamo imao. Krajem te školske godine pisao sam i taj spomkenuti SAT test, sjećam se da sam "imao bodova za Harvard", ali nisam nikada aplicirao za studij u USA - nostalgija me vukla kući. Mogu se misliti koliko bodova na SAT-u bi imao Jakov, koji je oduvijek bio "genijalac", naročito za matematiku. Onda smo se vratili iz USA, i skupa upisali Zg ETF (današnji FER). Ja sam upisao računarski smjer, Jakov radio-komunikacije. Ali mu se nešto kasnije počelo sviđati i računarstvo. Pa je upisao i računarski smjer. Učili smo za neke ispite i zajedno. Ja sam se "mučio" s jednim smjerom. Jakov je pohađao dupli FER, dakle 2 smjera. Sve živo on je prolazio iz prve, sve je "rasturao". Ja sam se za svaki ispit mučio duplo od njega, a on je dakle dva smjera rasturao kao beba zvečku. I uvijek me je fascinirala lakoća kojom je svaki ispit prolazio, bez ikakve muke.

Sjećam se jedne anegdote. Išli smo tako na jedan ispit, i nisam prošao. Zovem drugi dan svojeg oca u Ri, pita stari "i kako je bilo na ispitu ?". Kažem ja "a čuj, bilo je dosta teško, pa nisam prošao". Pita stari "dobro, a Jakov, jel on prošao ?". "Pa je, prošao je", odgovorim. I onda rafal "pa p.... ti m.... , zašto ne učiš ? Kako taj tvoj Jakov uvijek prođe, a ti padneš ?". Onda je došao i diplomski. Za računarski smjer bili smo kod istog mentora, prof. Maria Žagara. Ja sam dobio zadatak izraditi "uređaj za bežičnu identifikaciju". Jakov je dobio drugi dio tog sustava, koji je čitao podatke sa tog mog uređaja, jedan drugi kolega je dobio i treći dio sustava.

Brzo nakon završenog FER-a Jakov je upisao i pomorski faks, jer znam da su ga interesirale satelitske navigacije i slične điđe - pa je završio i pomorski faks. Pa je i magistrirao na FER-u. Tako da, ja sam završio jedan FER. On je završio 2 FER-a, pomorski fax, magisterij na FER-u ... i netko sumnja da on nije "genijalac" ? Otac mu je bio profesor matematike, nikakav "bogataš".

Zanimljivo je i da je bio prilično sportski tip, što danas tako i ne djeluje. Odlično je skijao, i položio ispit za skijaškog trenera. Volio je ronjenje, upoznao me s čovjekom u Ri od kojeg sam kupio pušku za podvodni ribolov, i kasnije bio u ronilačkoj školi.

I koliko god dobro poznajem Jakova, a dakle družili smo se jako jako dugo, zanimljivo je da apsolutno nikada nismo ni pričali o politici. Sve do kraja faxa, on je (a tako i ja) bio potpuno apolitičan tip. Pričali smo o svim temama, od auta, kompjutera, sporta, do muzike - ali o politici baš nikada.

Tako da ako njegova kćer Katarina ima samo 50% njegovih akademskih sposobnosti, ona će svaki SAT test raturiti. Bez instrukcija, bez filozofije. Na čisti "lumen gen".