Ako do kraja ove godine ne ode u zatvor, sljedeće bi mogao opet zasjesti u Elizejsku palaču, stolno mjesto francuskih čelnika, odakle je nakon samo jednog mandata otišao prije pet godina. Nicolas Sarkozy potvrdio je ovih dana kako želi biti kandidat na predsjedničkim izborima koji će se u dva kruga održati krajem travnja i početkom svibnja sljedeće godine. Prije toga u studenome mora dobiti nominaciju svojih republikanaca, stranke desnog centra, koja već ima popularnog kandidata za tu poziciju u osobi Alaina Juppéa, aktualnoga gradonačelnika Bordeauxa i bivšeg ministra vanjskih poslova. No ni to nije sve. Prije te nominacije bivši francuski predsjednik mora izići čist iz istraga o njegovoj umiješanosti u korupcijske afere koje se protiv njega vode na tamošnjim sudovima. Svojedobno su ga sumnjičili da je svoju prvu kampanju za izbore 2007. financirao dijelom i novcem od sada već pokojnog libijskog diktatora Moamera el Gadafija. A zadnjih mjeseci protiv njega se vodi istraga o lažiranju financijskih izvješća za kampanju 2012. Navodno je za taj neuspjeli pokušaj dobivanja drugog mandata potrošio puno više novca nego što je to po francuskim zakonima dopušteno.

Tužitelji su pod povećalo stavili tvrtku koja je vodila njegovu kampanju, terete je za pisanje lažnih izvješća, a među četvero osumnjičenika je i sam Sarkozy, iako on može postati i svjedok ako se okrene protiv svojih bliskih suradnika. A ni to opet nije sve. Nekad popularnog francuskog ministra policije, koji je zbog metoda obračuna s kriminalom, prostitucijom i posebice imigrantima dobio naziv “gospodin pendrek”, sumnjiči se i za pokušaj podmićivanja jednog suca, kojemu je u zamjenu za povjerljive informacije iz istrage o njemu samome obećavao “srediti” razne beneficije, pa i visoku državnu mirovinu. Do tih podataka tužitelji su došli tajnim prisluškivanjem njegova mobitela koji je, dakako, uzeo na lažno ime.

Tvrdi da je nevin i da će iz afere izaći neokrzut

Sarkozyjevi odvjetnici su pokušali tako pribavljene podatke proglasiti nezakonitim, ali odgovarajući sud je odbacio njihove prigovore, tako da će se i o tome provesti istražni postupak. Sarkozy je zbog tih optužbi početkom ove godine bio petnaestak sati u policijskoj postaji na ispitivanju, ali i dalje tvrdi kako je nevin te kako će iz svega izići pravno neokrznut. Gledajući njegovu dosadašnju karijeru gotovo da i ne bi trebalo puno dvojiti oko toga. Sarkozy, sin siromašnog mađarskog imigranta i francuske Židovke, znao je politički preživjeti i puno teže situacije kako bi se održao na površini. U teškim vremenima nudio bi se Francuzima kao spasitelj, osoba koja svojom čvrstom rukom može jednostavno pronaći izlaz. Tako se i sad, kad se Europa suočava s terorizmom povezanim s imigrantima i s problemima svojeg opstanka zbog Brexita, Sarkozy predstavlja kao političar koji će to jednostavno prebroditi, za razliku od aktualnog francuskog predsjednika Francoisa Hollandea u kojega sve manje Francuza vjeruje. 

Sarkozy bi tako imigrantsku krizu riješio lako. Kaže da bi trebalo osnovati prihvatne centre za njih izvan Europske unije, primjerice, u sjevernoj Africi ili pak izvan Schengenske zone, u Bugarskoj ili Srbiji. Tamo bi imigranti trebali biti dok ne dobiju vizu za ulazak. Oni koji je ne bi dobili, bili bi deportirani tamo odakle su došli. Brexit, izlazak Britanije iz EU, pak, tumači kao novu priliku za Europu. Traži cjelovito redefiniranje odnosa i potpisivanja tzv. Schengena 2, novog ugovora po kojemu bi se sloboda kretanja unutar Unije odnosila samo na državljane zemalja koje čine tu zajednicu. Uz to, mogući odlazak Britanaca nastoji pretvoriti u korist za Francusku. Tako je već bio u Londonu na razgovorima o mogućem preseljenju dijela financijskih institucija iz moćnog Cityja u njegovu zemlju.

Sarkozy kaže da je pristup Turske u Uniju ‘besmislen’ jer je ta zemlja najvećim dijelom u Maloj Aziji te tamo treba i ostati, inače će u suprotnom granice Europe završavati u Siriji protiv terorizma tiče, tu nudi svoje stare metode koje je primjenjivao dok je bio ministar unutarnjih poslova. Povećanje broja policajaca, protjerivanje imigranata koji su u sukobu sa zakonom, oštrije sudske kazne... Također, ne bi se previše zamarao s Turskom kojoj proteklih mjeseci Bruxelles predvođen njemačkom kancelarkom Angelom Merkel popušta ostavljajući joj odškrinuta vrata pream EU u nadi da će ustrajati na blokadi prolaska imigranata prema Grčkoj, unatoč povezanosti tamošnje vlasti s islamističkim radikalima i diktatorskim metodama kojima se obračunava s političkim suparnicima.

Teško je vjerovati da će završiti u zatvoru

Sarkozy kaže da je pristup Turske u Uniju “besmislen” jer je ta zemlja najvećim dijelom u Maloj Aziji te tamo treba i ostati, inače će u suprotnom granice Europe završavati u Siriji. Takve njegove riječi imaju sve veći broj pristaša u zemlji koja je ozbiljno uzdrmana ekonomskom krizom koju Hollande ne uspijeva riješiti i terorističkim napadima koji su posijali strah od Pariza do Azurne obale. Tako je Sarkozy već dobio potporu glavnine vodstva svojih republikanaca kojima je na čelu i u anketama smanjuje prednost koju Juppé još ima pred njima. Do studenoga je još ostalo mnogo vremena da ga možda i preskoči te postane kandidat desnice na predsjedničkim izborima. Dijelu francuskog političkog establishmenta to bi i odgovaralo jer se boje, s obzirom na to da kandidat ljevice Hollande nema gotovo nikakvih izgleda, uspona kandidatkinje ekstremne desnice Marine le Pen, koja bi mogla biti ozbiljan protukandidat umjerenom Juppéu, ali, tako smatraju, u srazu sa Sarkozyjem ne bi imala nikakve šanse.

Dakako, sve to pod uvjetom da se protiv Sarkozyja do studenoga ne pojavi optužnica. U tom slučaju, njegove bi ambicije naprasno bile prekinute te bi se umjesto nastavkom političke karijere više morao baviti time kako da ne završi u zatvoru. No gledajući francusku sudsku praksu, teško je vjerovati da bi mu se to moglo dogoditi. Naime, Francuska ipak nije Njemačka u kojoj je ne tako davno predsjednik Christian Wullf opozvan zbog hotelskog računa od 716 eura koji mu je platio jedan poduzetnik, a on je potom za njega lobirao kako bi dobio posao od jedne velike tvrtke. Francusko je sudstvo progledalo kroz prste bivšem predsjedniku Jacquesu Chiracu iako se nedvojbeno utvrdilo da je svojedobno državnim novcem plaćao fiktivne poslove svojih stranačkih kolega. Umjesto na zatvorsku kaznu Chirac je osuđen uvjetno, s tim da je dio novca morao vratiti njegov Savez za narodni pokret (UMP), stranka koju je Sarkozy nedavno preimenovao nazvavši je kratko Republikanci. Sarkozy i dalje tvrdi kako ništa nije znao o fakturama za dodatnih 18 milijuna eura kojima je financirana njegova kampanja. U javnosti se predstavlja kako se previše ne brine zbog tih procesa koji su mu namjestili politički suparnici. Umjesto toga, govori kako se ponovno želi žrtvovati za zemlju. “Poslije duljeg razmišljanja, odlučio sam francuskom narodu ponuditi novi politički izbor.

Suviše volim Francusku, suviše me uzbuđuje javna debata i brine budućnost mojih sunarodnjaka da bih dopustio da oni budu prisiljeni birati između današnje očajne situacije i mogućnosti izolacije bez izlaza”, objavio je nedavno prilično patetično na Facebooku. Sarkozy ima i poseban razlog za novu kandidaturu. On je, naime, prvi francuski predsjednik nakon Giscarda d’Estainga 1981. koji nije dobio drugi mandat. Sad se želi na velika vrata vratiti u francusku i europsku politiku. S tim ciljem je vjerojatno početkom ove godine objavio i knjigu “Život za Francusku”, u kojoj se nalaze i poneke isprike za pogreške koje je, kako priznaje, napravio u prvome mandatu. Posebno ga bole riječi koje je svojedobno uputio jednom poljoprivredniku tijekom prosvjeda koji su snimile televizijske kamere: “Miči se, ti jadni gubitniku”. Danas govori kako je to bio čin gluposti zbog kojeg žali sve do danas. No ipak se u toj knjizi na 260 stranica predstavlja kao političar koji sad ima više iskustva za voditi zemlju, a tvrdi kako je pronašao potreban mir za vođenje zemlje. Procese koji se vode protiv njega naziva “beznačajnima”, a narodu obećaje niže poreze i gospodarski napredak zemlje. Igra na kartu povratka Francuske kao velesile i u Europi i u svijetu.

Smirio se nakon tri braka i brojnih ljubavnih veza

Privatno, Sarkozy se nakon tri braka i brojnih veza u svojoj 61. godini smirio. Sa zadnjom suprugom Carlom Bruni, koja ne taji kako bi ponovno željela biti prva dama, dobio je kćer još za predsjedničkog mandata. Uz njega se više ne vežu afere vezane za ljubavni život, kao ranijih godina. Dok se uspinjao u političkim strukturama, bio je u vezi s Paulom Chirac, kćerkom Jacquea Chiraca. Zlobnici su tvrdili u medijima kako je to bio jedan od razloga njegova uspona. Poslije je žuti tisak naveliko pisao o njegovoj rastavi s drugom suprugom Cecile, koja ga je varala s jednim Marokancem. No sad je to sve iza njega i predstavlja se kao nježni, obiteljski čovjek s četvero djece od tri supruge. O njegovoj budućoj političkoj sudbini najprije će odlučiti sami republikanci na svojoj konvenciji u studenome. Ako tamo prođe, onda će zajedno s protukandidatima iz drugih političkih opcija izići pred francuske birače. S obzirom na to da se predstavlja kao rješenje nesigurnost izazvanu terorizmom i ekonomskom krizom nije bez malih izgleda. Dakako, ako mu prije toga francusko pravosuđe ne pronađe bolnu točku koja bi ga u tome mogla spriječiti.