Američki nuklearni ratni planovi tijekom mandata predsjednika Lyndona Johnsona uključivali su mogućnost udara na čitav niz nuklearnih, konvencionalnih vojnih i gradsko-industrijskih ciljeva s ciljem uklanjanja Sovjetskog Saveza "iz kategorije velikih industrijskih sila" i uništenjem SSSR-a kao "održivog društva".

Povjerljive informacije objavljuje National Security Archive, specijalizirani projekt za publikaciju nekad povjerljivih američkih dokumenata. Najveći problem leži u činjenici da je ogroman broj planova za nuklearni rat i dalje strogo čuvana tajna, pa se o svemu može saznati tek iz sekundarnih izvora. Tako je i u ovom slučaju otkriveno što je Johnson planirao tek nakon što su otkrili svojevrsnu recenziju planova za uništenje Sovjetskog saveza. 

ŽARILE I PALILE Ovih 8 žena bile su seks-simboli Jugoslavije
 
Dokument, pregled Jedinstvenog integriranog operativnog plana (SIOP), iz lipnja 1964. godine, pokazao je da su političari nastavili prihvaćati opciju smaka svijeta kao realnu posljedicu nuklearnog rata. U skladu s tim, SIOP je postavio visoke zahtjeve za uništenjem - 95 posto za najvažnije nuklearne ciljeve - osiguravajući time da je dovoljno moćan za praktično uništenje društva.

SIOP-62 i njegovi nasljednici uključivali su masovne nuklearne napade na kinesko-sovjetske ciljeve, s tisućama bombi usmjerenih na više od tisuću ciljeva, a kategorija "Alpha" nuklearne oružja i sustavi isporuke - rakete i bombarderi s nuklearnim bombama - bila je najveći prioritet.

SIOP-63 utvrdio je da SAD moraju s više komada nuklearnog oružja pogoditi svaki cilj kako bi osigurali visoku vjerojatnost uništenja svakog cilja.

National Security Archive objavio je i nove informacije o uputama nuklearnog napada koje je odobrio predsjednik Johnson u ožujku 1964., pod kodnim nazivom "Furtherance". Upute su pokrivale određenu situaciju krajnje nužde: ako je Sovjetski Savez iznenada napao i ako SAD predsjednik i nasljednici nisu bili dostupni i ako bi detoniranje nuklearnog oružja na teritoriju SAD moglo biti potvrđeno. Pod tim okolnostima, vojni zapovjednici SAD-a mogli su odgovoriti napadom protiv čitavog "kinesko-sovjetskog" bloka, što je značilo sve zemlje povezane s Moskvom i Pekingom. Prema nedavno deklasificiranom dokumentu iz knjižnice Lyndona B. Johnsona samo Jugoslavija je trebala biti pošteđena takvog napada zbog svog statusa i neovisnosti.

Velika Jugoslavija Ovako bi SFRJ izgledala da se ostvario Titov plan

S tog dokumenta skinuta je oznaka tajnosti 2012. godine, nakon 48 godina strogog čuvanja, i unutra stoje jasne upute za takav napad koji bi mogao uništiti dobar dio čitavog planeta. Iako je Jugoslavija bila specifično izdvojena kao "sigurna zemlja", postoji realna mogućnost da bi i tu bilo mnogo žrtava. Ponajviše, kako napominje NS Archive, budući da bi susjedna Mađarska, Rumunjska, Bugarska i Albanija, sve zemlje u savezništvu s Kinom ili Sovjetskim Savezom, bile mete nuklearnog napada, stanovništvo Jugoslavije moglo bi imati trpjeti velike posljedice od takvih napada, posebice od zračenja.

S vremenskim odmakom je zanimljivo gledati američke pripreme za rani napad, dakle prije nego Sovjeti napadnu SAD, kad vidimo da su Sovjeti bili protivnici takvog čina. Iako su određeni visoki časnici i dužnosnici zagovarali pripreme za iznenadni napad na Ameriku, najvažniji sovjetski čelnici poput Alekseja Kosjigina, su takvo što bezrezervno odbacivali.