Deklasificirani spisi otkrili su nove detalje o podršci američkih vlasti kampanji indonezijske vojske u istrebljivanju komunista koja je ubila nekoliko stotina tisuća civila tijekom antikomunističke histerije sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Tisuće datoteka iz američkog veleposlanstva u Jakarti, koje pokriva 1963.-66., objavljene su u utorak nakon pregleda koji je započeo pod Obaminom upravom, donosi Associated Press.

Datoteke otkrivaju sliku razorne vladavine terora indonezijske vojske i muslimanskih skupina koje su skicirali povjesničari u diplomati koji je 2001. godine bio deklasificiran unatoč CIA-inim naporima da se blokira njegova distribucija.

Godine 1965. Indonezija je imala treću po veličinu komunističku stranku na svijetu nakon Kine i Sovjetskog Saveza, s nekoliko milijuna članova, a predsjednik zemlje, karizmatični Sukarno, imao je jasne socijalističke i antiameričke stavove.

NISU NAKLONI 10 zemalja koje mrze Ameriku

Američki dužnosnici bili su ekstatični kad su konzervativni generali nametnuli vojni zakon u Jakarti, zaplijenili državni radio i krenuli uništiti komunističku stranku zemlje pod izlikom da su pokušali svrgnuti vladu. Za nekoliko će mjeseci vojska pobijediti, prebacujući indonezijsku političku orijentaciju prema SAD-u i otvarajući svoje ogromno tržište američkim tvrtkama.

Novootvoreni spisi ukazuju na rano, detaljno i kontinuirano znanje američkog veleposlanstva o ubojstvima i željama da se izbjegne raditi sve što bi ometalo indonezijsku vojsku u tome. Povjesničari su već bili uvjereni da su Sjedinjene Države dale popise visokih dužnosnika komunističkih partija kao dio aktivne potpore indonezijskoj vojsci.

U dokumentima se posebno spominju masovna ubojstva po naredbi generala Suharta, generala koji je u roku od nekoliko mjeseci zgrabio svu moć i vladao Indonezijom više od tri desetljeća. Otkrivaju i ključnu ulogu u provođenju masakra skupina koje su i danas najveće indonezijske muslimanske organizacije: Nahdlatul Ulama, njihova mladež Ansor i Muhammadiyah.

Telegram 21. prosinca 1965. od prve tajnice veleposlanstva, Mary Vance Trent, šefovima u SAD-u se odnosi na događaje kao "nevjerojatan zaokret koji se dogodio tijekom 10 kratkih tjedana". Također je spomenula i procjenu da je 100.000 ljudi ubijeno.

Nastavak pročitajte na idućoj stranici.

Samo na Baliju, do polovice prosinca ubijeno je oko 10.000 ljudi, uključujući roditelje i rodbinu prokomunističkog guvernera otoka, a ubojstva su nastavljena, piše tajnica. Dva mjeseca kasnije, drugi telegram iz veleposlanstva navodi da procjenjuje da su ubojstva na Baliju popela na 80.000.

Objava ovih dokumenata podudara se s porastom antikomunističkih osjećaja u Indoneziji, gdje komunizam i dalje ostaje često spominjana avet prošlosti unatoč kolapsu Sovjetskog Saveza prije gotovo tri desetljeća. 

Diskusija o razdoblju od 1965. do 1966., barem malo udaljena od djelomično izmišljenog prikaza herojskog nacionalnog ustanak protiv komunizma iz Suhartovog doba, još uvijek je potisnuta. Simpozij održan prošle godine, koji je okupio starce koji su preživjeli krvoproliće i ministre iz vlade, izazvao je bijesnu reakciju.

"Masovna ubojstva od 1965. do 1966. godine jedan su od najgorih zločina na svijetu u borbi protiv čovječnosti i najmračnija tajna naše zemlje", rekla je Veronica Koman, indonezijska odvjetnica za ljudska prava. "Preživjeli iz 1965. do 1966. godine vrlo su stari i bojim se da neće vidjeti pravdu prije nego što umru. Nadam se da će s tim spisima istina doći na vidjelo, a počinitelji odgovarati".

Muslimanske organizacije u Indoneziji su među onima koji se odbijaju suočiti s vlastitom ulogom, ponajviše zato što su islamski vođe sve to obilježavali kao sveti rat protiv ateista.

Jezivi kanibal Pojeo je pet ljudi na planinarenju: "Bio sam lud od gladi"

Pod vodstvom vojske, muslimanske organizacije Nahdlatul Ulama i Muhammadiyah oduševljeno su sudjelovale u masovnim ubojstvima, provodeći pojedinačna ubojstva, kao i organizirane pogubljenja, stoji u objavljenim dokumentima. Oni također spominju regrutiranje katolika u vojsku kako bi pomogli kampanji istrebljivanja u središnjoj Javi.

Jedan dopis iz prosinca 1965. iz američkog konzulata u Medanu izvijestio je da propovjednici u džamijama Muhammadiyaha govorili zajednicama da svi koji su se priključili komunističkoj stranci moraju biti ubijeni, govoreći da su oni "najniži red nevjernika čiji je krv bezvrijedna".

Detaljni izvještaj na četiri stranice, koji je pokrio razdoblje od sredine do kraja studenog 1965. a autor je časnik za političke poslove američkog veleposlanstva, Edwarda E Mastersa, raspravljao je o širenju masovnih pogubljenja u nekoliko pokrajina i ulozi skupina mladih u rješavanju "glavnog problema". A to je smještaj i prehranjivanje zatvorenih članova komunističke partije Indonezije (PKI).

"Mnoge pokrajine, čini se, uspješno ispunjavaju taj problem smaknućima zatvorenika iz PKI-a ili ubijanjem čak i prije zarobljavanja, grupe mladih muslimana im u tome pružaju pomoć", navodi se u izvješću.