Pet stranaka u autonomnoj pokrajini Vojvodine predstavlja interese mađarske manjine koja je u Vojvodini 13 posto stanovništva. Sve zajedno oko 250.000 Mađara živi u Srbiji, a njihovi su glasovi, donosi Balkan Insight, mobilizirani kako bi na izborima 8. travnja u Mađarskoj podržali stranku Viktora Orbana. 

Savez vojvođanskih Mađara, na čijem je čelu Ištvan Pastor, otvoreno podržavaju stranku Fidesz na čijem je čelu trenutni premijer Mađarske Viktor Orban. Vojvođanski političari pokrenuli su kampanju kako bi 'potaknuli' građane da glasaju za desnu populističku stranku, te podsjećaju glasače da se, usprkos dvojnom državljanstvu, moraju registrirati za glasanje.

Članak novinarke Maje Živanović podsjetio je i na neke 'domaće' scenarije gdje Hrvati izvan granica Republike Hrvatske odlučuju o sudbini građana koji u Hrvatskoj imaju prebivalište i plaćaju porez. 

Državljani RH koji su i građani Bosne i Hercegovine sačinjavaju 11. izbornu jedinicu za dijasporu. Upravo 'zahvaljujući' tim glasovima jest HDZ na parlamentarnim izborima 2003. godine dobio prednost. BiH je izabrao četiri kandidata Hrvatske demokratske zajednice koji su omogućili prednost i pobjedu.

Nekoliko je problema u pitanju. Osim što mnogi tvrde da za glasače u Bosni i Hercegovini ne postoji nitko ili ništa osim HDZ-a, kao i da, neovisno o afinitetima, naprosto nije pošteno da odluku donesu glasači koji ne žive u Hrvatskoj, na umu treba imati i niz kršenja pravila - od glasanja mrtvih, do duplih glasova (jedan u BiH, drugi u Hrvatskoj) pa sve do buseva prepunih građana koji se voze preko granice kako bi dali glas (često plaćen glas). 

- Mi smo zamijetili da je bilo zaokruženo dosta ljudi koji su rođeni, recimo, 1912., 1913., 1914. godine, i da je na izborni dan u popise birača dopisan jako veliki broj ljudi. Nekih desetak takvih ljudi smo nazvali. Od tih 10 ljudi, devet ljudi nije izašlo na biračka mjesta. Četvoro je ustvrdilo da nije, a petoro je bilo mrtvih. Tako da smo shvatili da su popisi birača u dijaspori neažurirani - zabilježio je GONG 2003., a kažu i da je "Državno izborno povjerenstvo kompariralo je popise birača u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini i ustanovilo je da je nekih 70 i nešto ljudi glasalo dvaput. Znači, na dan izbora, oni su glasali u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, s tim da je bilo moguće bez problema više puta glasati i u samoj Bosni i Hercegovini, pogotovo ljudima koji su imali stare dokumente iz Bosne i Hercegovine."

Na taj problem se osvrnula i Živanović koja je analizirala sličnosti između Mađara u Srbiji i Hrvata u Bosni i Hercegovini.

- Mobiliziranje glasača je veliki problem u cijeloj regiji jer je refleksija demokratske nezrelosti Balkana. Na to, prvenstveno, utječe loša ekonomska situacija i to što je vlast u našim državama najčešće i najveći poslodavac. Zbog toga i postoji razrađen sistem 'mobiliziranja glasača' na razne načine. S druge strane, oni koji rade u javnom sektoru ili imaju nekoga tko radi u javnom sektoru osjećaju se prisiljeni da pristanu na ono što se od njih traži. Sve je to popraćeno velikom zloupotrebom javnih resursa, korištenjem rupa u zakonu kada je riječ o financiranju političkih stranaka. U to ubrajam plaćanje autobusa, korištenje popisa glasača, materijalnih ili čak novčanih poklona za glasanje. Sveukupno, ovo je pokazatelj da su države Balkana još uvijek mlade i nezrele demokracije i da je potrebno jačanje ekonomije i privatnog sektora, koji je dovesti do financijske nezavisnosti građana, nakon čega će oni biti slobodni da odlučuju o svom glasu - rekla nam je Živanović.

Pitanje koje se također nameće jest zašto je najčešće riječ o desnim opcijama, tj. populistima koji profitiraju i potiču ovakvo ponašanje i scenarije. Poznato je da su mnoge stranke i političari u Republici Hrvatskoj bili jasno protiv davanja glasa 'dijaspori', i to još od vremena devedesetih.

- Hrvati koji žive u BiH, tamo trebaju glasovati za predstavnička i vrhovna tijela, a ne u Hrvatskoj - rekao je nekadašnji premijer Zoran Milanović dok je Damir Kajin koji je nekoliko puta naveo primjer Talijana iz Švicarske. Naime, talijanska dijaspora bira šest zastupnika, ali za njih ne glasuju Talijani iz Švicarske, koji su u njoj autohtoni i konstitutivni narod, a ne raseljenja manjina, ili pojedinci koji 'rade vani'. Desnica i njihova obrana glasanja Hrvata u BiH ima veze sa pretenzijama na bosanski teritorij koji seže do rata u Bosni i time da se oni još uvijek drže, makar ispod žita, filozofije da su Hrvati u Bosni nekakav neodvojiv dio Hrvatske koja, eto, nije uspješno inkorporirana u RH kada je za to bilo prilike. 

 - Hrvati koji imaju državljanstvo na dan izbora glasaju i u drugim državama svijeta. Ali to čine u diplomatskim predstavništvima, a ne, primjerice, u američkim ili njemačkim selima i gradovima kao što se to radi u Bosni i Hercegovini. Hrvatska bi trebala u Ustavu pronaći i rješenje za pitanje dvojnog državljanstva Hrvata koji žive na teritoriju Bosne i Hercegovine, ali rješenje koje bi jasno dalo signal tim Hrvatima da im je BiH 'primarna država' - rekao je to 2010. Jutarnjem listu Hannes Swoboda, izvjestitelj Europskog parlamenta za Hrvatsku koji je žustro zastupao stav da 'na dan izbora BiH ne može postati neka proširena Hrvatska'. 

Danas više od pedeset posto građana RH, među kojima su i neki glasači HDZ-a smatraju da se glas Hrvatima u Bosni i Hercegovini treba znatno reducirati ili čak ukinuti. Mnogi politički komentatori zastupaju ideju da bi situaciju već olakšalo kada bi glasali samo oni koji imaju prebivalište u RH jer znači da ipak žive po onome što biraju.

Usporedbe radi Srbi iz Republike Srpske ne glasaju za predstavnike u Srbiji niti imaju zagarantirane kvote poput nas, usprkos tome što Milorad Dodik uporno o tome pregovara s političarima iz Srbije.

- Zašto bi netko iz Republike Srpske imao pravo da glasa dva puta, a ja u Srbiji jednom? Po toj logici, trebalo bi nekoliko zastupnika iz Srbije da budu u sastavu Skupštine u RS. I pitanje je tko bi imao pravo glasa, da li samo oni s dvojnim državljanstvom? Što ćemo onda sa 300.000 Srba u Crnoj Gori koja ne dozvoljava dvojno državljanstvo? Hrvatima dijaspora sa državljanstvom samo stvara probleme, a pojedine stranke čak se ne žele kandidirati za dijasporu. Ti ljudi tamo niti žive niti se planiraju vratiti - kaže Đorđe Vuković iz beogradskog Centra za slobodne i demokratske izbore osvrnuvši se na susjede Hrvate. 

Neki političari u Hrvatskoj, poput Željka Glasnovića koji je zahvaljujući 11. izbornoj jedinici danas u hrvatskom Saboru, voljeli bi da na izborima glasa i 'barem tri milijuna od sedam milijuna Hrvata koliko ih živi vani'. Treba ponoviti da je 2016. godine pravo na glasanje imalo 3.8 milijuna ljudi, dakle Glasnović nema problema s time, dapače zagovara, ideju da glasa više Hrvata izvan Hrvatske, nego onih koji u RH žive, rade i plaćaju porez, te u tome ne vidi ništa problematično. 

- Zar je normalno da zemlje trećeg svijeta imaju dopisno glasovanje a da ukidanjem konzulata po BiH i dijaspori mnogi glasači moraju o svom trošku prevaljivati i po šest sati avionom ili pola dana automobilom da bi mogli glasovati. I zbog te infrastrukturne neorganiziranosti, umjesto da na listi za dijasporu glasa barem tri milijuna od sedam milijuna Hrvata koliko ih živi vani, njih glasa dvjesto i nešto tisuća jer je drugima tehnički onemogućeno glasovanje - rekao je jednom prilikom Željko Glasnović.

Treba imati na umu veliku razliku između dijaspore (raseljenog stanovništva) te autohtonog naroda neke druge države, kao i da kada je riječ o dijaspori postoji niz različitih uredbi. Amerikanci i Eritrejci koji žive van svoji država mogu glasati na izborima, no obvezni su plaćati porez u svojoj matičnoj zemlji.

Bez poreza nema reprezentacije (no taxation, no representation) izraz je koji je nastao iz 'nema poreza bez reprezentacije' (no taxation without representation) iz doba američkih kolonija i pobune protiv Velike Britanije. Druge su pak države, poput Irske, došle do zaključka da nema smisla dati glas emigraciji koja je veća od broja Iraca koji su ostali na smaragdnom otoku, jer bi to značilo da će njihov život gotovo u potpunosti krojiti vanjski elementi.

Kakav god model bio vrijeme je, slažu se komentatori, da se prestane s balkanskom trgovinom glasovima i manipulacijama s ishodom.