Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić i zagrebački kralj otpada Petar Pripuz nikada nisu tajili da su prijatelji. Čak niti kad bi ovom drugom tepali "kontroverzni poduzetnik". Veže ih puno toga, puno toga imaju zajedničkog, pa tako i ona ponižavajuća uhićenja obojice iz listopada 2014. u USKOK-ovoj aferi Agram koja je nanizala svu silu navodnih koruptivnih kaznenih djela. Što je sve tada izišlo u javnosti... I da gradonačelnik prijatelja oslovljava s Kondore, i da mu ovaj uzvraća s Leoparde.

Zatim da USKOK tereti Leoparda da je pogodovao Kondorovoj tvrtki CIOS i još nekima, da se trgovalo utjecam pri zapošljavanju nekih Leopardu "dragih osoba" u ZG holdingu i u Gradskom poglavarstvu. Kratak je dan za nabrojati sve, a onda je Bandić nastradao u konačnom skandalu kad ga je istaknuta neurologinja Vida Demarin, kao članica upravnog vijeća Zagrebačke zaklade za osobe oboljele od cerebrovaskularnih bolesti, prijavila da ju je pokušao podmititi u zamjenu za iskaz u istrazi i na sudu.

Uglavnom, iza rešetaka su privremeno završili i Leopard i Kondor i sva sila bliskih Bandićevih suradnika, njih 15. Bandić je, kad su ga "okivali" da ga odvedu "na sigurno", vapio: "Pa, zašto baš mene!?", a Pripuz se pokazao nešto praktičniji, prikupio je 7,7 milijuna kuna jamčevine za uvjetnu slobodu i izišao na svježi zrak.

Nešto manje od tri godine poslije te anegdote iz hrvatske nacionalne povijesti, dakle nedavno, nakratko su mediji pisali da je gradonačelnik Bandić navodno ponešto zabrinut da bi Županijski sud u Zagrebu napokon mogao odlučiti o osnovanosti optužnice protiv "koruptivne piramide", kako je to predstavio USKOK, u kojoj su istražitelji Bandiću ukazali čast davši mu prvo mjesto, a Pripuzu također vrlo istaknuto treće mjesto u popisu optuženih.

Ispostavilo se da je u igri sudski postupak od 25 milijuna kuna, prijedlog optužnice da je napisan na čak 400 stranica, a Bandićev san ometala je vrlo ozbiljna opasnost da sud optužnicu, ne dao Bog, potvrdi prije lokalnih izbora. Ovih kojima sada čekamo drugi krug. I baš se Bandić pokazao kao čovjek sretne ruke.

Županijski sud 21. veljače još jednom je odgodio odluku o optužnici, i to zato što je nekome uspjelo – zaboraviti uručiti poziv Slobodanu Ljubičiću, bivšem šefu Holdinga, drugooptuženom, na TOP-listi prijedloga optužnice udobno uguran između Leoparda i Kondora. I onda se sad dogodi da u šest ujutro policijski dušmani uhite Pripuza dok je ovaj slučajno baš bio u bolnici, što je navodno povezano s nekakvom Pripuzovom nedavnom operacijom srca u inozemstvu.

Možda je Leopard-Bandić zavapio: "Pa kud baš sad i kud baš njega!" No, to su njegove osobne brige, koliko god relativno dobro stajao uoči drugog kruga nasuprot Anke Mrak Taritaš. A Pripuz? Njega se Zelena akcija prisjetila 2. svibnja ove godine, nakon još jednog od požara koji svako toliko izbijaju u CE-ZA-R-u, tvrtki kojoj je Pripuz suvlasnik i dijelu grupe CIOS. Tri požara u tri godine sasvim je solidan prosjek izbijanja požara.

Još bolji je prosjek to što svaki put istražitelji požarišta zaključuju da nije bilo zagađenja zraka koje bi bilo opasno po građane. Iako je riječ o tvrtki koja se bavi gospodarenjem otpadom. Na početku aktualnog mandata Bandića medijski su navodili namjeru Grada da privatizira uslugu odvoza komunalnog otpada, a uglavnom se spekuliralo kako je za taj taj posao izuzetno zainteresiran C.I.O.S. Pripuz danas odbija pristati uz naslov "kralja otpada", među ostalim i zato što je sad samo član nadzornog odbora u tvrtki.

Ali, teško je odgovoriti raju od navike da nekoga oslovljava nadimkom, posebno ako je riječ o čovjeku koji je još prije šest godina imao bilancu da je preko šest tvrtki koje su povezane s njime u pet godina od 2006. imao prihod od 544 milijuna eura, odnosno četiri milijarde kuna. Najveći izvor prihoda Pripuzu je bio CIOS.

U doba kad su Bandića prozivali za čudnu ljubav prema CIOS-u, u sklopu te grupe nalazili su se CE-ZA-R Centar za reciklažu d.o.o. Zagreb, Unija-Zama d.o.o. Kutina, CIAL d.o.o. Sisak, CIOS CARGO d.o.o. Zagreb, Felis produkti d.o.o. Sisak, Metis d.d., Škrljevo, Kukuljanovo, DEPOS d.o.o. Sisak, Fratea d.o.o. Zagreb, FeLION REX d.o.o. Sisak, Sava Promet d.o.o. Sesvete, CIPLAS d.o.o. Varaždin, Patting d.o.o. Varaždin, Sava-Eko d.o.o. Sesvete, EKO FLOR PLUS d.o.o. Orasovje te T7 VIS d.o.o. Varaždin. A to nije bio i kraj popisa.

Pripuz je značajan i kao čovjek zbog kojeg se u neugodnoj situaciji tijekom USKOK-ove akcije Agram našao i sam ministar zaštite okoliša Mihael Zmajlović. Prethodna ministrica zaštite okoliša Mirela Holy učestalo se žalila da joj se prijeti smrću, te da su prijetnje direktna posljedica vrlo sličnih primjedbi o gospodarenju otpadom poput bivše laburističke zastupnice Nansi Tireli.

I onda se dogodilo redom; Holy je otišla iz ministarstva kako je otišla, naslijedio ju je Mihael Zmajlović, da bi mu onda Petar Pripuz u intervjuu za Lider komplimentirao da s Holy nikako nije mogao na zelenu granu, ali da je sa Zmajlovićem od prvog dana odlično surađivao. Naravno da su novinarska zlopamtila dotičan intervju spremno nabila na nos Zmajloviću odmah nakon uhićenja Bandića i Pripuza.

Jer, ovako je govorio Pripuz: "Kad je Mirela Holy postala ministrica, uputili smo joj čestitku i obratili joj se pismom u kojem smo zamolili da nas primi. Nikad nas nije primila. Kad je Mihael Zmajlović imenovan ministrom, i njemu smo se obratili – on nas je primio. Možda jesmo umišljeni, ali kao vodeća tvrtka u branši ispunjavamo standarde EU-a i u velikoj mjeri omogućavamo da Hrvatska ostvari ciljeve preuzete pristupnim ugovorom s EU-om, stoga imamo pravo očekivati da nas nadležne institucije prime i razgovaraju s nama."

Mladi ministar Zmajlović našao se u nezahvalnoj situaciji da mora tvrditi da jedva uopće poznaje čovjeka koji s njim "odlično surađuje" i kojega je "odmah primio". Nije Zmajlovićevo ministarstvo bilo jedino s kime je Pripuz odlično surađivao. Vražja Nansi Tireli otvoreno je u Saboru govorila da je za 2011. Fond za zaštitu okoliša, kao središnje mjesto za organiziranje gospodarenja otpadom, dala samo dvije koncesije za gospodarenje automobilskim olupinama.

Jedna je tvrtka bila Odlagalište sirovina d. o. o. koja je obradila 0,41 posto od 35.111 rashodovanih automobila te godne. Druga je bila - OK, to sad već boli - CE-ZA-R d. o. o. koji je obradio preostalih 99,59 posto. Za te olupine Fond je isplatio te godine 65 milijuna kuna. Još je Tireli bezobrazno upirala prstom da je pritom Fond bio na gubitku od 17 milijuna kuna, da se to isto radilo godinama s PET ambalažom, rekla je da vjeruje da je ista priča sa svim ostalim otpadom.

Ni to joj nije bilo dosta pa je iskopala da je MUP za samo 9909 automobila dobio za 2011. odjave i knjižice vozila da se više neće koristiti. Za 35.000 vozila priložen je samo zapisnik komunalnih redara. Nitko osim njih i onih koji su te olupine navodno zbrinuli nije vidio ništa i naravno da im se vjerovalo na riječ, jer ljudi smo, da su oni po livadama u jednoj jedinoj godini pokupili čak 35.000 olupina i savjesno ih skoro sve prodali baš jednoj jedinoj određenoj tvrtki s koncesijom – Pripuzovom CE-ZA-R-u.

Pisao je o tome i Friedrich Ebert Stiftung u svojoj redovitoj publikaciji o Hrvatskoj prije dvije i pol godine. Još tada je dakle njemačku zakladu zanimalo što se to kuha s otpadom u Hrvatskoj. Nije da USKOK to isto nije zanimalo i ranije, ali je slučaj na putu do Županijskog suda putovao malo duže. I slučajno je Petar Pripuz zbog srčanih tegoba u bolnici završio baš dan prije nego što su po njega došli kako bi ga opet na pravdi Boga odveli iza rešetaka.