Shvativši da smo s klackalicom Mosta i Živog zida (kad jedni padaju, drugi idu gore) osuđeni na dugogotrajno mrcvarenje, mnogi su ovih dana pomislili da bi rješenje bila – velika koalicija. 

Dakle, savez SDP-a i HDZ-a. Za to se dijete, Rosemarynu bebu, odmah formiralo jato bizarnih babica – od Slavena Letice, koji ju je odmah krstio (VRAZ – Vlada razvojnog zajedništva) pa do dr Ivića Pašalića, koji je razvojne mogućnosti, za početak, uočio u Zoranu Milanoviću.

Političar Pašalić je jedno, ali biznismen Pašalić nešto drugo – njega danas zanima racionalna, jeftina i efikasna država, a ne nacionalni mitovi. 

Pašalić je primijetio ono što je uočila i većina Hrvata – nakon poplave u Gunji, Zoran Milanović počeo se doista ponašati kao premijer. 

U izbornoj kampanji demonstrirao je, doduše kampanjski, ali ipak, osobinu koju većina naših političara nema: spremnost na presijecanje gordijskih čvorova, donošenje brzih i teških odluka.

"Milanović je imao loše vođenu vladu, ali je u zadnjih godinu dana bio novi čovjek", rekao je Pašalić Novom listu.

"Ako ne bude bahatosti i arogancije te neukusnih ideoloških izljeva o ustašama i fašistima, on bi mogao izrasti u ozbiljnog političara. I ako to bude fokus, a ne obračuni s ljudima iz suprotnog tabora, SDP bi mogao biti ozbiljan", dodao je Pašalić.

Letičine krstitke sugeriraju da tu uspjeha neće biti – on se već zalagao za Jugoslavensku ekonomsku zajednicu (JEZA) i Magarca Tomu kao maskotu države, ali od toga nije bilo ništa.

Sličnu je ideju ovih dana na N1 promovirao dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić. Njegova vizija ima zrno razuma, ali i elemente horora. 

Vlahušić smatra da bi taj savez trebao vladati Hrvatskom cijelu vječnost! “Treba oformiti veliku koaliciju SDP-a i HDZ-a koja bi trajala najmanje osam godina”, rekao je Vlahušić i dodao kako je takav dogovor moguć čak i s Milanovićem i Karamarkom. 

Je li veća kazna gledati svako malo iskrsavanje Bože Petrova, Nikole Grmoje ili Vilibora Sinčića ili imati osam godina na vlasti Zokija, Marasa, Karamarka, Jandrokovića i ostatka tzv. domoljubne ekipe?

Ipak, takvog bi, čudnovatog kljunaša, rado – dapače, najradije, vidjeli moćni financijski krugovi. Podršku velikoj koaliciji iz SDP-a prvi je dao Boris Lalovac.

“Investitori žele da dvije najveće političke stranke, SDP i HDZ, koaliraju kako bi se stvorilo dugoročnije stabilno okružje, kao u Njemačkoj, gdje takva politika funkcionira. 

Jer i u slučaju novih izbora svoj dio glasova bi dobili Most i Živi zid, a koalicije SDP-a ili HDZ-a s njima bi bile nestabilne“, rekao je nedavno Lalovac, suprotno zamislima svojega šefa koji Hrvatsku još vidi kao ratni poligon na kojemu se tuku “mi” i “oni” - odnosno, kako bi rekao Karamarko, “oni koji su oduvijek sanjali Hrvatsku” protiv “onih koji je nikad nisu željeli, ali su na nju morali pristati”.

Velika koalicija zauvijek bi zaustavila i besmisleni verbalni građanski rat – no o čemu bi tada bili pri- si- ljeni zboriti Karamarko i Milanović (ako ostanu na čelu)?

Ne možete sjediti u istoj vladi i tvrditi da su oni drugi – neprijatelji. Ulaskom u takav savez Karamarko i Milanović bi, osim u fotelje, uskočili i u vlastita usta, i to na vrlo nezgodan način...

Oni bi tada bili prisiljeni razgovarati o stvarnim promjenama u ovom društvu, dakle o temi koju su uvijek zaobilazili u najširem luku. Sinergija dvije najjače stranke dala bi, međutim, snagu za provođenje reformi, i to prema agendi iz Bruxellessa.

Tada ne bi bilo opasnosti da HDZ i SDP propadnu – sa 100 ruku u Saboru mogu ukinuti sve općine, županije, agencije, komore i druge ustanove koje nam ne trebaju te preusmjeriti novac na razvojne projekte, a ne moraju se bojati ni ucjenjivačkih zahtjeva malih ili manjinskih stranaka – dakle imali bi “puna jedra i mirno more”. 

Ne bi bilo ni čistki – ona zadnja na HRT-u pomela je glave 80-ak ljudi, pa veliko javno poduzeće svakoga dana gubi tisuće gledatelja. I u ostatke javnog arhipelaga ljudi bi se mogli delegirati s više obzira, no – postoje tu brojne poteškoće.

Politolog Berto Šalaj vjeruje da će SDP i HDZ ući u veliku koaliciju jedino ako im sve druge opcije propadnu.

“Obje strane bile bi spremne pristati i na kamate od 10 posto pri zaduživanju dok god bi se s njima vozile dalje”, misli Šalaj, koji smatra kako bi HDZ i SDP na suradnju pristali “eventualno kad ne bi više mogli isplaćivati mirovine”.

A taj se trenutak bliži...

Vođama SDP-a i HDZ-a ta koalicija zasad ne odgovara jer bi morali dijeliti vlast (pola mandata bi vladao Karamarko, pola Milanović, a to se čini nezamislivim), dok bi zemlja ostala bez ikakve utjecajne oporbe...