Diplomatski skandal koji je zbog jedne izjave potpredsjednika Sabora Ivana Tepeša izbio još prije dva mjeseca, i dalje ostavlja duboke tragove na hrvatskoj političkoj sceni, dublje no što je itko mogao pretpostaviti. Američki ljudi u Hrvatskoj jasno su dali do znanja aktualnoj vlasti: ‘Za tog Tepeša više ne želimo čuti. Neka bude neutraliziran, utišan i sklonjen, politički i medijski!’

No što je washingtonskim centrima moći skrivio Karamarkov desničarski pijun, još jedan ‘crni povjesničar’ na vlasti, HSPovac koji - kako kažu na ljevici i desnici - djeluje opasno i prijeteće samo Ruži Tomašić?

- Jednom je svojom izjavom, odrađujući prljavi posao za šefa HDZ-a i želeći dodatno difamirati tadašnjeg šefa SOA-e Lozančića, razotkrio veliku operaciju američkih obavještajnih agencija s Iranom, u kojoj su naše službe davale samo logističku podršku objema stranama! Tako kaže naš sugovornik, posve upućen u čitav diplomatski, ali i obavještajni skandal.

"Zapravo, koliko god to zvučalo nevjerojatno, taj je Tepeš ugrozio tajnost jedne od najvažnijih američkih međunarodnih operacija, velikog deala Bijele kuće s Teheranom, koji se najmanje odnosi na iranski nuklearni program, a puno više na traženje partnera za potiskivanje Rusije iz energetskog rata u Europi. Naravno da Tepeš o svemu tome ne zna gotovo ništa, vjerojatno kao ni njegov šef Karamarko, ali je pitanje ide li sve to možda u korist nekog drugog, a da to ni oni ne razumiju..."

Podsjetimo, Tepeš je 8. veljače, u HTV-ovoj emisiji “Otvoreno” izjavio: “Ja imam jedan podatak da je gospodin Lozančić uspostavio suradnju s obavještajnom službom jedne države koja je tada bila pod međunarodnim sankcijama, bez znanja Vijeća za nacionalnu sigurnost i bez znanja predsjednice i saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost. Rečeno mi je da je to također protuzakonito.”

Saborski zastupnik SDP-a Peđa Grbin je, izgleda, znao na što aludira Tepeš, pa mu je odmah uzvratio tvrdnjom kako mu se čini da je Tepeša netko “brifirao s klasifiricanim podacima”.

Doista, objavio je kasnije dio medija, hrvatska SOA je još prije siječnja, kada su ukinute međunarodne sankcije Iranu, uspostavila obavještajnu suradnju s Teheranom.

Samo bi netko vrlo naivan i neupućen mogao pomisliti da je tako nešto učinjeno bez znanja ili odobravanja Washingtona.

"Jasno da se radilo o akciji u kojoj naši ljudi daju neku vrstu logističke podrške za pregovore Amerikanaca i Iranaca, koji se najprije odvijaju na, uvjetno rečeno, neutralnom, zaštićenom terenu", kazuje nam sugovornik upućen u obavještajne poslove.

"Nije to prvi put da Hrvatska igra bitnu ulogu u složenim vezama SAD-a i Irana. Sjetite se samo goleme afere koja je izbila 1995. godine, kad se otkrila velika uloga tadašnjeg veleposlanika Petera Galbraitha u naoružavanju Armije BiH iranskim oružjem, i to preko Hrvatske."

Ali ulozi u ovoj novoj priči su mnogo veći, tu je sada i čitava priča oko Sirije, tu se trguje energentima, teritorijima, ali i životima.

"A pri tom, ne treba zaboraviti, uz veliko protivljenje još nekih zemalja, ne samo Rusije. Iransko-američki deal je, naime, izazvao i golemo protivljenje Saudijske Arabije, ali i Izraela. I zamislite onda, takav posao, u kojem se strašno puno riskira, ugrozi lik poput Tepeša!!! Ili, budimo precizniji, Karamarka i njegove želje da ovlada službama..."

Hoće li i i Karamarko zbog ove priče, koja je bila samo posljedica opsesivne želje da se makne Lozančića, za američke centre moći biti nepoželjan lik?

"Oni zasada to neće javno ni glasno iskazivati, ali je jasno da se posljednjih tjedana zbivaju tektonski poremećaji u kojima Orešković dobija veliku podršku, određeni signali o nužnosti da se korigiraju neki stavovi idu i do Pantovčaka, a Karamarko je posve maknut u stranu.

"Zapravo, može se reći da je oko njega stvoren dvostruki krug izolacije, čak i neki ljudi iz njegova najbližeg okruženja, koji su se također opekli izjavama i potezima nimalo simpatičnima Washingtonu, sada jasno daju do znanja da će stati na loptu, malo bolje promisliti... Pa pogledajte samo izjave šefa diplomacije o izbjegličkoj krizi i usporedite ih s onime što je govorio jesenas... Ili, zamislite se nad činjenicom da na onaj veliki skup Tepešova HSP-a AS Karamarko nije ni došao, a uslijedio je poslije sporne Tepešove izjave. Pa još Kovač dodaje da je sve to tamo slušao s velikim gađenjem..."

Dakle, Karamarko i HDZ se teško, jako teško izvlače iz priče u koju su se dali uvuči, iz priče u kojoj se već dugo, na našem teritoriju odvija američko-rusko preslagivanje. A treba li posebno naglašavati da je i u toj priči majka svih bitaka- Ina!

Tako nam sugovornik pojašnjava i pravu pozadinu Lozančićeve smjene, pritiske interesnih skupina vezanih uz mađarski MOL, američko nezadovoljstvo i- u konačnici- otkrivanje akcije u kojoj su Mađari išli prisluškivati i pratiti ministre iz bivše Vlade. 

Lozančić je, naime, nadzirao sve pokušaje tzv, “neprijateljskog preuzimanja” Ine od strane MOL-a, koje bi bilo protivno ne samo hrvatskim nacionalnim interesima, već i interesima atlantskog savezništva.

Pa i one koji su bili povezani s lobiranjima unutar nekih stranaka i političkih opcija.

"Dođe li cijela Ina u ruke MOL-a, Hrvatska dolazi u opasnost da Mađari jednostavno zatvore obje naše rafinerije, sisačku i riječku, koje su se obvezali modernizirati ali to nisu učinili. To je strahovita opasnost za ta dva grada, za hrvatsku naftnu industriju, jer ćemo tada svu domaću naftu morati prerađivati u Mađarskoj, ali i za državu kao takvu, jer Hrvatska tada više nema nikakav utjecaj na energentenapominju na sugovornici.

Utoliko bi MOL-ovo osvajanje Ine značilo i mogućnost da cijela ova regija završi pod kontrolom Rusa, jer je šurovanje Orbana s Vladimirom Putinom javna stvar. To Amerikanci nikako ne žele, i u tom smislu u Zagrebu žele imati čvrste i pouzdane saveznike. Dragan Lozančić i SOA su to do sada bili....

"Mađari i Rusi su se ovdje jako infiltrirali, oni imaju određene interese, uložili su u to neki novac, i ne žele biti prevareni... U tom smislu, oni koji su im obećavali stvari koje ne mogu ispuniti nisu baš u zahvalnoj poziciji, kaže naš sugovornik dobro upućen u obavještajno-političke igre.

U arbitražama koje se vode oko sudbine te kompanije - jednu su predložili Mađari a drugu, kao kontramjeru, Milanovićeva vlada, mađarska strana slabije stoji.

No naši naftni stručnjaci tvrde i da MOL već sad operativno upravlja cijelom Inom, zahvaljujući Sanaderovom dealu, i da imaju veće šanse za osvajanje ostatka dionica, ali u arbitražama Hrvatska ima jače argumente i- saveznike.

"Imam dojam da bi se HDZ najradije riješio ostatka tih dionica", kaže jedan naš izvor, ponavljajući već poznate navode o vezama MOL-ovih ljudi u Hrvatskoj i vrha HDZ-a. 

Znano je i da je HDZ sklon na ustupke MOL-u, kao i da su ljudi povezani s MOL-om aktivno poticali HDZ-ov dolazak na vlast. 

No očekivanja su djelomično iznevjerena: Most je zaustavio imenovanje novog nadzornog odbora u Ini, na njegovu je čelu ostao Milanovićev prijatelj (!) Siniša Petrović, koji je odmah produljio mandat starim članovima uprave u naftnoj kompaniji.

U svemu tome Tomislav Karamarko morao bi igrati krajnje oprezno: američka administracija motri pomno buduće poteze, a poruke se šalju i drugim linijima. 

Uostalom, osim jednog susreta s Viktorom Orbanom, on dosad nije imao niti jedan spomena vrijedan međunarodni sastanak. Ovih se dana susreo sa zamjenikom pomoćnika državnog tajnika SAD-a Hoytom Yeeom. 

Slučajno ili ne, i taj je razgovor bio vođen samo o energetskim putovima, koje Amerika nikako ne želi prepustiti konkurenciji: “Obostrano je zaključeno da je projekt LNG terminala na Krku od strateškog interesa za hrvatsko- američku gospodarsku suradnju. 

Istodobno je posebno značajan za energetsku sigurnost Republike Hrvatske, kao i Europske unije”, navodi se u priopćenju...

Osim vanjske izolacije, Karamarko se našao i pod jakim pritiskom na domaćoj sceni. Njegovi partneri iz Domoljubne koalicije, ta masa nenahranjenih, gladnih usta, svakoga mu dana šalju nove poruke nezadovoljstva.

Milan Bandić skuplja nezadovoljnike, Hrvatska seljačka stranka promijenila je predsjednika, a HNS-ovci koji očijukaju s Karamarkom uvjetuju bilo kakvu suradnju promjenom desnog smjera - a najveći je dio koalicije vrlo desni, pa je jasno da bi Karamarko na jednoj strani dobio otprilike toliko koliko bi na drugoj izgubio...

A u svim tim preslagivanjima Tim Orešković, novajlija u politici, pokazao je najviše gipkosti i na čelo SOA-e postavio čovjeka koji zna važnost atlantske suradnje...

Iako je Tomislav Karamarko prvi potpredsjednik Vlade, praktički drugi čovjek Markova trga, njegove želje koje se tiču kadroviranja doista ostaju samo na snovima. 

Utjecaj, ako ga je ikad i imao kod premijera Tihomira Oreškovića, iz dana u dan sve je slabiji premda ga je upravo on doveo na tu najvažniju funkciju u zemlji. 

Nagađalo se na samom početku mandata ove Vlade da će Orešković biti lutka u rukama šefa HDZ-a, ali on je vrlo brzo pokazao da tako ne igra i ne želi igrati.

On u zadnje vrijeme nastoji dokazati ne samo to da nije ničija marioneta - što je veći dio javnosti očekivao - već želi pokazati i da ima jednu, za hrvatske standarde, posve novu, kvalitetnu viziju razvoja zemlje.

Na turneji po Slavoniji ovih dana Tima smo naime, osim u standardnim pozama s razgaljenim narodom, vidjeli i u nekoliko, za hrvatske premijere na početku mandata, posve netipičnih prizora.

Tim je, naime, obilazio zasade poljoprivrednih kultura, fotografirao se na njima, ali i u nekim proizvodnim pogonima.

Premijeri su na takve lokacije do sad odlazili jedino u vrijeme predizborne kampanje i vidjelo se da, osim slikanja, drugi interes nemaju.

To daje naslutiti kako Orešković, za razliku od Karamarka, Milanovića ili Sanadera, razumije da je gospodarska struktura ove zemlje fundamentalno kriva i da je treba promijeniti. 

Naše gospodarstvo trajno i kvalitetno proizvodi jedino deficit, i dok god se naš tromi brod ne zaokrene prema proizvodnji, poljoprivredi, obrtu, poboljšanju turizma i produljenju sezone, bit ćemo prvi kandidat za reprizu grčkog scenarija...

Timov vjerni saveznik, Zdravko Marić, najavio je daljnje smanjivanje poreza na dohodak, a novi je premijer, u proračunu, pojačao i stavku koja se odnosi na izdvajanja za arbitražu s Mađarima, za milijun i pol kuna.

To znači da je Orešković od početka bio svjestan da neće dati Inu bez borbe. Ipak, to nije dovoljno. Ova i ovakva Hrvatska ne funkcionira bez 10 milijardi kuna tuđeg novca godišnje (katkad i do 16 milijardi) i to se mora promijeniti.

Orešković, čini se, tu putanju želi promijeniti, ali je svjestan da bez političke moći to ne može, i u tom je smislu i njegova nedavna turneja trebala poslužiti kao “upumpavanje steroida”...

Ako tome još dodamo izvrsno slaganje Oreškovića s mostovcem Božom Petrovim, Karamarko sve više postaje persona non grata.

No šef HDZ-a, kako kažu iz samog vrha te stranke, drži ovu Vladu u šaci i to sa 62 mandata (59 Domoljubne koalicije, dva Bandićeva zastupnika i manjinca) u Hrvatskom saboru, ali i s 14 ministara koji u svakom trenutku mogu blokirati bilo koje odluke Vlade i na taj način opstruirati Oreškovića.

"Još podržavamo premijera, ali mi naša 62 mandata možemo okrenuti gdje hoćemo", upozoravaju iz vrha HDZ-a.

Bez ustručavanja dodaju da je HDZ nezadovoljan, točnije “vrlo nezadovoljan” zadnjim postupcima Oreškovića, a što se tiče Tomislava Karamarka, da “on nikad ne trči pred rudo”.

"Karamarko trči maraton, a ne na sto metara", kaže naš sugovornik iz samog vrha HDZ-a. 

Oko kadroviranja u SOA-i i postavljanja Daniela Markića za šefa sigurnosne agencije izuzetno su razočarani. Mišljenja su da Orešković ignorira saborsku većinu, što mu se može obiti o glavu.

"Orešković nema ni cijeli Most uz sebe, a da ne spominjemo da je 14 ministara HDZ-a, a samo šest Mostovih i da se preko njih može sabotirati rad Vlade", ističe sugovornik.

U političkim kuloarima su prije par dana krenule priče da se Tomislav Karamarko želi približiti premijeru i zatopliti odnose. I da je za taj pothvat zamolio svog prijatelja, nesuđenog ministra zdravstva Antu Ćorušića koji je- usput rečeno- u jednom danu nabavio nizozemski broj Tihomira Oreškovića (kada ga nitko iz HDZ-a nije mogao dobiti) i omogućio Karamarku da mu ponudi premijersko mjesto. 

Navodno je Ćorušić kao pravi stranački vojnik taj posao krenuo odmah odrađivati pa su krenule spekulacije i da je i viđen s Oreškovićem na ručku.

U HDZ-u to pak sve demantiraju. Kažu da se Karamarko nema što njemu približavati, već da se jedino Orešković može približiti njemu.

"Karamarko i Orešković komuniciraju normalno na dnevnoj bazi", kaže naš sugovornik te malo otupljuje situaciju, kazavši kako zapravo sve ide kako treba, samo je kadroviranje u SOA-i izvedeno pomalo 

Hrvatska ulazi u vrlo turbulentno političko razdoblje. Zoran Milanović dobio je izbore u SDP-u a pobjeda je zagarantirana i Karamarku. No, što će on moći uraditi s tom pobjedom? 

Grah mu - kako se sad čini - nije pao na dobru stranu. Uz silne napore, on ovih dana stječe nadzor nad manjim dijelom represivnog aparata, ali SOA-u nije dobio, a ona je bila presudna.

HDZ-ova vlada, točnije - Karamarkov komesar za medije Zlatko Hasanbegović, od fluidne mase slobodnolebdećih intelektualaca, jakobinskom je politikom stvorio kompaktnu narodnu frontu protivnika režima, u kojoj više nisu samo deklarirani ljevičari, već i ljudi poput Kreše Dolenčića ili Vitomire Lončar.

Čistka koju je stranka - uz blagoslov Mosta- napravila na javnoj televiziji, nije viđena od Vrdoljakovih dana. Nova vlast nije ostavila kamen na kamenu od stare kadrovske zgrade.

Hasanbegović je, povrh svega, zaustavio i financiranje alternativnih medija iz europskih fondova, što je izazvalo silan gnjev na tom dijelu scene.

Iako su se i Karamarko i Petrov zaklinjali da će prvi potez vlade biti smanjenje plaća političarima, ne samo da su obmanuli birače, već su javnost razbjesnili poskupljenjem polica dopunskog zdravstvenog osiguranja. 

Karamarko nakon predsjedničkih izbora u HDZ-u želi kooptirati i nove ljude u Predsjedništvo stranke - bit će to, pretpostavlja se, kadrovi poput Hasanbegovića. HDZ ide na krajnju desnu marginu, i teško će ikad više biti stranka desnog centra.

"Ili će opstati Karamarko ili HDZ, treće nema", kaže nam jedan insajder. On ima na umu neobično nepametnu kadrovsku politiku šefa HDZ-a, koji je najjače borce stranke nagradio cipelom, a na istaknute pozicije doveo svoje vrlo, vrlo suspektne prijatelje i pouzdanike. 

Takvu politiku nije vodio ni Franjo Tuđman sa snažnom karizmom i snažnom većinom, pa je posve nejasno kakva to zamisao vodi lidera HDZ-a u tako opasne vode neviđenog političkog hazarda...

"Ova vlada neće dočekati kraj godine", kaže jedan pripadnik HDZ-a, blizak Karamarku.

I doista, može li ova Vlada izglasati naredni proračun, koji će biti opterećen sa 17 milijardi kamata stranog duga, neusporedivo više od ovoga, koji je bio prepisan od Milanovićeve vlade. 

A na novim izborima, HDZ će s ovakvim rezultatima iza sebe, i razgnjevljenom ekipom razočaranih ljudi, vrlo teško dostići i rezultat sa zadnjih izbora, koji je bio vrlo slab. Ista sudbina čeka i Most. 

Jedini čovjek koji ima prostor za veliki rast je i dalje Tim Orešković. Javnost čeka neki set mjera, kako bi mogla testirati smisao nade.