Carla Bruni Sarkozy, žena čije je ime sinonim za ljepotu, umjetnost i moć, proživjela je više života u jednom. Od blještavila modnih pista Pariza i Milana, gdje je bila jedna od najtraženijih supermodela devedesetih, preko intimnih tonova svojih folk-šansona koje su osvojile glazbene ljestvice, do uloge prve dame Francuske u Elizejskoj palači. No, posljednjih godina, njezin život obilježen je mračnom sjenom pravosudnih skandala koji su kulminirali osuđujućom presudom za njezinog supruga, bivšeg francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja, te ozbiljnim optužbama s kojima se i sama suočava. Njezin put, ispunjen glamurom, kontroverzama i nepokolebljivom odanošću, predstavlja jednu od najfascinantnijih priča modernog doba.

 Zvijezda je rođena: Uspon na modni Olimp

Rođena kao Carla Gilberta Bruni Tedeschi 23. prosinca 1967. u Torinu, Carla je odrasla u iznimno bogatoj i umjetnički nastrojenoj obitelji. Njezin otac bio je industrijalac i skladatelj, a majka koncertna pijanistica. U strahu od otmica koje su u Italiji sedamdesetih provodile Crvene brigade, obitelj se preselila u Francusku kada je Carli bilo sedam godina. Iako je studirala umjetnost i arhitekturu u Parizu, sudbina je imala drugačije planove.

S 19 godina, na nagovor prijatelja, ulazi u svijet mode i potpisuje za agenciju City Models. Njezin uspon bio je meteorski. Svojom elegancijom, prodornim plavim očima i nonšalantnim stavom, brzo je osvojila najprestižnije modne kuće. Postala je muza dizajnerima poput Karla Lagerfelda za Chanel i Giannija Versacea. Do ranih devedesetih, Carla Bruni bila je među 20 najplaćenijih modela svijeta, s godišnjom zaradom koja je dosezala i do 7,5 milijuna dolara. Njezino lice krasilo je više od 250 naslovnica časopisa, a hodala je pistama za sve velikane, od Diora do Givenchyja. Ipak, 1997. godine, na vrhuncu slave, donijela je šokantnu odluku – napustila je manekenstvo kako bi se u potpunosti posvetila svojoj prvoj ljubavi, glazbi.

Paralelno s modnom karijerom, medijske stupce punio je i njezin turbulentni ljubavni život. Bruni je stekla reputaciju "krotiteljice muškaraca", a na popisu njezinih partnera našli su se neki od najpoznatijih i najmoćnijih muškaraca tog doba. Povezivali su je s rock legendama Mickom Jaggerom i Ericom Claptonom, glumcima Kevinom Costnerom i Vincentom Pérezom, pa čak i s milijarderom i sadašnjim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. Njezina veza s Jaggerom navodno je bila kap koja je prelila čašu u njegovom braku s Jerry Hall.

U intervjuima je otvoreno govorila o svojoj prirodi, jednom izjavivši kako joj je "monogamija dosadna" te da "ljubav traje dugo, ali strastvena želja – dva do tri tjedna". Najveću kontroverzu izazvala je njezina veza s obitelji Enthoven. Dok je bila u vezi s filozofom i piscem Jean-Paulom Enthovenom, započela je aferu s njegovim sinom, Raphaëlom, koji je tada bio u braku. Raphaël je napustio suprugu, spisateljicu Justine Lévy, kako bi bio s Carlom, s kojom je 2001. dobio sina Auréliena. Osvetoljubiva Lévy kasnije je napisala bestseler u kojem se pojavljuje lik "Terminatorice Paule", očito inspiriran Carlom Bruni.

Od glazbene scene do Elizejske palače

Nakon što je napustila modu, Bruni se okrenula pisanju pjesama i pjevanju. Njezin debitantski album *Quelqu'un m'a dit* (Netko mi je rekao), objavljen 2002. godine, postigao je neočekivan i golem uspjeh. Kritičari su bili skeptični, no publika je prigrlila njezin melankolični, folk-akustični zvuk. Album je prodan u milijunskim nakladama diljem Europe i etablirao je kao ozbiljnu kantautoricu.

Krajem 2007. godine, na jednoj večeri, upoznala je svježe razvedenog francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja. Uslijedila je vrtoglava romansa koja je kulminirala vjenčanjem u Elizejskoj palači u veljači 2008., samo nekoliko mjeseci nakon što su se upoznali. Carla Bruni postala je prva dama Francuske. Njezina uloga bila je mješavina glamura, umjetnosti i diplomacije, ali i kontroverzi. Optuživali su je da je sa suprugom koristila tajne službe kako bi otkrila tko širi glasine o njihovoj navodnoj nevjeri. Unatoč tome, par je 2011. dobio kćer Giuliju, a Carla se posvetila i humanitarnom radu kao ambasadorica Globalnog fonda za borbu protiv AIDS-a.

 "Operacija: Spasimo Sarkoa"

Idila je naglo prekinuta nakon što je Sarkozy napustio predsjedničku funkciju 2012. godine. Sustigle su ga brojne pravne afere, a najteža od njih, takozvana "libijska afera", doživjela je svoj epilog u rujnu 2025. godine. Sarkozy je osuđen na pet godina zatvora zbog zločinačke zavjere, nakon što je sud utvrdio da je njegova predsjednička kampanja 2007. godine nezakonito financirana milijunima eura od režima tadašnjeg libijskog vođe Moamera Gadafija.

U središtu ove pravosudne oluje našla se i Carla Bruni. Protiv nje su podignute preliminarne optužbe za manipuliranje svjedocima i sudjelovanje u zločinačkom udruživanju s ciljem prijevare. Tužiteljstvo tvrdi da je bila dio složenog i ilegalnog plana nazvanog "Operacija Spasimo Sarkoa", vrijednog oko 4 milijuna eura, čiji je cilj bio utjecati na ključnog svjedoka, Ziada Takieddinea, da povuče svoj iskaz koji tereti Sarkozyja. Ako bude proglašena krivom, bivšoj prvoj dami prijeti kazna do 10 godina zatvora, koja bi se u slučaju otegotnih okolnosti mogla popeti i na 20.

Unatoč teškim optužbama i osuđujućoj presudi za supruga, Carla Bruni ostala je njegov najčvršći oslonac. Na dan izricanja presude, stajala je uz njega u sudnici. Nakon što je Sarkozy prkosno izjavio: "Ako baš žele da spavam u zatvoru, spavat ću, ali uzdignute glave", par je napustio sud. U tom trenutku, Bruni je izgubila živce, zgrabila crvenu navlaku s mikrofona istraživačkog portala Mediapart, medija koji je prvi razotkrio aferu – i bijesno je bacila na pod.

Kasnije je na svom Instagram profilu objavila fotografiju na kojoj se drže za ruke, uz jednostavnu poruku: "Ljubav je odgovor" i hashtag #mržnjanećepobijediti. Njezin čin pokazao je svijetu da, bez obzira na sve, ostaje nepokolebljivo odana čovjeku za kojeg se udala.