Početkom godine koja je na izmaku mediji su Božu Petrova "okitili" titulom šampiona praznogovora, što su mu nadjenuli nakon što je dao niz izjava iz kojih se nije moglo izvući ništa, odnosno nakon što se iz gotovo nijedne njegove izjave nije mogao dobiti nikakav sadržaj.

Petrov je s novinarima koristio taktiku iscrpljivanja. Nabacivao je tone i tone praznih riječi u nadi da će ga novinari prestati ispitivati, jer nije znao što bi rekao, pa je tako u tom periodu izrekao nekoliko legendarnih praznih rečenica, kao što je primjerice bila "Konačni stav Mosta, taj stav se nije donio, mi to moramo usuglasiti s drugom stranom". 

Bilo je tu još brojnih izjava od čijih ispraznosti čovjeka može zaboljeti glava, ali kako se bliži kraj godine Božo Petrov je dobio jaku konkurenciju i to u liku premijera Andreja Plenkovića.

Andrej Plenković je, nakon što smo se zadnjih godina naslušali kojekakvih floskuletina o zajedništvu i reformama, postao "kralj prioriteta".

Naprosto ne postoji nijedno pitanje ili tema za koje Plenković nije rekao da je prioritet Vlade, tako da je već i po internetu počela kružiti kompilacija naslova u kojima Plenković od Bosne od Slavonije obećaje razne prioritete.

U čemu je stvar? Naime, nemoguće je niti je u duhu riječi "prioritet" da baš sve bude prioritet.

Prioritet može biti jedna stvar, ostale stvari mogu biti "jedne od stvari na listi prioriteta".

Ali, natrpao je Plenković tu sve živo, od povratka optimizma i zaustavljanja iseljavanja mladih, do Ine i županija.

Lijepo je kad vam netko obećava da će baš to što je vama na duši biti prioritet, ali prioriteti, da bi ih mogli riješiti, morate ih prvo posložiti po važnosti.

E, to je, čini se, Plenkoviću možda i najveći problem.