U subotu je završio Tjedan domovinskog dokumentarnog filma u organizaciji Udruge veterana, vojnika i domoljuba. Tjedan je završio premijerom dugo najavljivanog i među braniteljskom populacijom priželjkivanog filma "Braća po oružju". Film je snimljen po scenariju književnice Tanje Belobrajdić, redatelj je Gorana Maršalek. Producent filma je Dražen Hrženjak. Film je po svemu opravdao očekivanja.

Dvorana zagrebačkog kina Forum bila je dupkom puna. Prije samog filma je operna pjevačica Kristina Habuš, izvela bez glazbene pratnje legendarnu "Moju Domovinu". U prvom pripjevu, bez poziva, pridružuje se cijela dvorana u jedinstvenoj zborskoj izvedbi.

Film "Braća po oružju" donosi sudbinske priče petorice hrvatskih Srba, koji su od početka srpske agresije uzeli oružje u ruke i branili svoju domovinu Hrvatsku. Riječ je o Željku Iliću Šekiju, rođenom Vukovarcu, kojem pogibaju i otac i majka a nakon pada Vukovara završava u logorima Stajićevo i Begejci, u kojima uz strašne torture provodi preko četiri mjeseca.

Željko Baltić, dočasnik bivše JNA, rođen u Šibeniku, u zahtjevnoj tajnoj operaciji sačuva i stavlja na raspolaganje Hrvatskoj vojsci topničku bitnicu koja će presudno utjecati na obranu Šibenika.

Damir Ralić, profesor lingvistike i filozofije, odrastao u Dubravi, pati od akutnog PTSP, radi u Institutu za hrvatski jezik u Zagrebu.

Rankan Čučković je rođen u Glini. Teško ranjen u Oluji. Spašen je nevjerojatnom upornošću i hrabrošću svojih suboraca. Pri Rankanovom izvlačenju, iako teško ranjen pukovnik Klarić je inzistirao da najprije izvuku ranjenog Rankana i da se tek potom vrate po njega. Tako postaju braća po oružju.

U Domovinskom ratu, procjenjuje se, sudjelovalo je oko deset tisuća Srba. Mnogo ih je ranjeno, a najmanje stotinu ih je poginulo za njihovu domovinu Hrvatsku..

Nastanak filma ni izbliza nije pratio, kako je to danas moderno reći - hype. Izranjavani junaci ovog filma pred gledatelje istresaju dušu, progovaraju o svojim stradanjima u ratu ali i o izazovima i mukama poslijeratnog života. Za njima ne trče mediji. Za njih nema mjesta u tzv. prime timeu. Oko njih se ne otimaju nacionalne stranke ni njihovi mediji. U ovom filmu samo se branitelji međusobno prepoznaju. Jer su braća po oružju. A možda bi mogli biti most. Ako je to to ikom važno.

Glavni junaci su u stvarnosti samo ljudi koji su u zlovremenu znali odabrati stranu. Za svoj izbor su platili veliku cijenu, a košta ih i danas. I kod "njihovih" i kod "naših".

Ne traže gotovo ništa. Tek malo pažnje. Dostojanstva. Duboko su dirnuti pažnjom i naporom ekipe koja je radila film. Do suza ih je ganuo iskren i dugotrajan pljesak, upravo ovacije, također dirnutih posjetitelja, kada su na kraju filma izišli na binu.

Rankan Čučković (na slici) je bio dvostruko sretan dok je odzdravljao auditoriju - u subotu mu se udala kćer, a uskoro će postati djed. Rankan je radi premijere filma napustio svadbu svoje kćeri. Ni ovaj put nije mogao iznevjeriti braću po oružju.