Početkom rata, prilikom izlaska na Vranicu, gdje smo bili stacionirani, jedan mi je suborac pokazao Titovu lovačku kuću. Nalazila se stotinjak metara udaljena od puta koji je iz Bistričke rike i Suhodola vodio prema Koritima. Taj dio Vranice, kojim je upravljala lokalna šumarija, bio je u vrijeme socijalizma zabranjena zona, piše Josip Mlakić za Express.

Kuća, prelijepa baraka površine sedam-osam četvornih metara, bila je opljačkana i devastirana. Unutra je ostala samo raskošna crvena fotelja koja je stopicama bila učvršćena u pod. Ispred fotelje, cijelom širinom barake, bio je ostavljen uski prozor koji je služio kao puškarnica. Od barake se kroz duboku šumu spuštao usjek širok nekoliko metara, koji je redovito održavan, na čijem se kraju nalazila čeka, mjesto gdje je šumarija mjesecima prije Titova dolaska hranila medvjeda predviđenog za odstrjel. Po tvrdnjama jedne osobe, koju sam upoznao tijekom rata, a koja je sudjelovala u hranjenju medvjeda, zvijer bi se kroz taj period gotovo pripitomila. 

Mjesec-dva kasnije netko je Titovu fotelju dovezao na Vranicu i postavio je na najviši vrh lokaliteta Rog, koji se nalazi na 1728 metara nadmorske visine, odakle se pružao pogled na dolinu Vrbasa, sve do Bugojna. Jedna poprilično nadrealna slika koja je u mojoj glavi jedno vrijeme predstavljala simbol ludila koje je ovladavalo našim umovima, a koju smo vrlo brzo zaboravili jer su na njezino mjesto došle nove, mnogo zloćudnije i brutalnije slike.

Cijelu reportažu Josipa Mlakića pročitajte OVDJE.