Kraj ljeta je na jugu Dalmacije. Pjesnik iz Vinkovaca ne može više. U svojoj tipičnoj pozi, u tankoj jakni s podvrnutim rukavima, karizmatični pjesnik sjedi na visokoj, barskoj stolici. Nešto potiho mrmlja. Gitarist vidi da nešto nije u redu i prilazi mu. Neki idiot iz publike viče "Dajte mu Red Bull!" Pa se još na silu smije. 

Traje to neko vrijeme prije nego što organizatorima postane jasno - posljednji koncert Gorana Barea neće nikad započeti. Jedan od njih pružio je rame, Bare je bio još dovoljno svjestan da pruži ruku i zagrli ga. Takvog su ga polako izveli s pozornice. Uz, naravno, ovacije blesave publike nesvjesne da je to konac. Da im Bare pokušava mahnuti, koliko može onako onemoćao, zadnji put. Kraj će zapravo doći danas ujutro u zagrebačkom naselju Sopot gdje je frontman Majki živio. 

Književnik Josip Mlakić se 2019. godine, pišući za Express o Mediteran Film Festivalu (MFF) dokumentarnog filma u Širokom Brijegu, dotakao i dokumentarca o Goranu Baretu. 

Premijerno je prikazan i dokumentarac "Bure Bareta Vol. 1" Roberta Bubala, Marija Vukadina i Renata Tonkovića, pisao je Mlakić. Igrom slučaja, film je istodobno prikazan na MFF-u u Širokom Brijegu i na DORF-u, festivalu dokumentarnog rock-filma, koji se održava u Vinkovcima. Za razliku od prethodnog dokumentarnog filma ovih autora, "Izgubljeno dugme", koji govori o bubnjaru Bijelog dugmeta Goranu Ipi Ivandiću, a koji je sniman oko pet godina, film "Bure Bareta Vol. 1" snimljen je za 82 minute, pisao je Mlakić za Express. 

Radi se zapravo, piše Mlakić, o intervjuu u koji su montirani videoisječci iz različitih faza karijere Gorana Bareta. Intervju je rađen za jedan drugi projekt, dokumentarni serijal o Jugotonu, ali se autorima, s pravom, učinio toliko zanimljivim da su "iskrojili" od njega jedan potpuno funkcionalan dokumentarni film.

Zaboravite sve Baretove intervjue koje ste gledali ili slušali, ovaj je nešto posebno i mogli bismo ga nazvati Baretovim životnim intervjuom, koji može čak promijeniti nečiju percepciju ovoga glazbenika. Upoznajemo jednog potpuno drugačijeg Bareta, ležernog i opuštenog, koji to objašnjava na svoj način - da se za potrebe ovoga filma, kako bi bio opušteniji, malo više "urokao" tabletama.

U filmu Goran Bare govori o svim etapama svoje karijere, o odrastanju u Vinkovcima, o nasilju kojemu je bio izložen u to vrijeme, zbog čega je i napustio taj grad. Na jednome mjestu kaže: "Ja sam isto osjećao da počinjem polako gubiti kontrolu nad sobom, tako da je bolje što sam otišao jer bih vjerojatno ubio nekoga".

Zatim govori o najvažnijim glazbenim utjecajima, gdje posebno izdvaja dvije ploče: drugi studijski album Stoogesa "Fun House" i "Rock ‘n’ Roll Animal", koncertni album Loua Reeda iz 1974. Posebno je zanimljiv i pomalo bizaran način na koji je Bare došao do tih ploča.

Bare otvoreno i bez kalkulacija govori o politici, Aleksandru Vučiću, Trumpu, Hrvatskom proljeću, i to iz perspektive šestogodišnjeg dječaka, kad ga je majka vodila na skupove na kojima su govorili Savka Dabčević-Kučar i Mika Tripalo.

"Ne volim da me zovu rokerom, to je za mene uvreda. Zato što sam panker. Nisam roker. A drugo, u Vinkovcima su rokeri bili ljudi koji voze motore. Volim više da mi kažu da sam narodnjak nego roker. Narodnjaci su puno iskreniji ljudi nego rokeri", kaže Bare na jednome mjestu u filmu, a od rock scene u bivšoj Jugoslaviji izdvaja jedino slovenske Pankrte, kao svojevrsne uzore, kao bend zbog kojeg je postao ljevičarom, bend koji je po njemu nalikovao na The Clash u Velikoj Britaniji, "pravu ljevicu".

U filmu postaje jasno, a što je pravim ljubiteljima rock glazbe to postalo poodavno, kako je Bare jedan od rijetkih glazbenika s ovih prostora koji se iz projekta u projekt mijenjao, a da je istodobno rastao, o čemu na najbolji način govori njegov posljednji album, fenomenalne "Nuspojave" iz 2018., u kojemu vidimo prepoznatljivog, ali na neki način novog, stišanog Bareta, kao i u ovom filmu.

Jedan od redatelja filma, Robert Bubalo, rekao mi je kako mu je Bora Čorba u intervjuu koji su radili s njim u sklopu serijala o Jugotonu naveo Bareta kao jedinog rock autora s ovih prostora koji se iz projekta u projekt mijenjao i pritom konstantno rastao.

"Nuspojave" su, logičnim slijedom, na neki način i njegov vrhunac. Film koji svakako treba pogledati, film koji će vas rastužiti, nasmijati, a istodobno baciti jedno novo svjetlo na jedan višedesetljetni fenomen.