Radimir Čačić se za Express sjetio svih etapa te, kako se činilo, nemoguće misije. Autocesta A1 danas zarađuje stotine milijuna. To je najveći ostvareni gospodarski projekt u hrvatskoj povijesti, piše Boris Rašeta za Express.

- Kad smo preuzeli vlast, 2001. godine, nije bilo ničega. Ni koncepta, ni strategije, ni prostornog i zakonskog okvira. Ništa! Nije se ni željelo ići dalje. Odmah sam dao izraditi sliku svega što se događalo na autocestama. U financijskim knjigama nismo zatekli nulu. Da je bila nula, bilo bi odlično. Zatekli smo samo dugove - priča Čačić: 

- Bechtelu je trebalo vratiti nekoliko stotina milijuna PDV-a za uvoz strojeva koji su bili dio kreditnog i ugovornog paketa iako do tog trenutka nije bila zakopana ni jedna lopata. Oko 900 milijuna prethodnoj je vladi skinuto s državnog računa zadnji dan mandata kako bi se naplatila grupacija Astaldi koja je gradila smjer Zagreb - Goričan. Našim građevinarima dugovali smo stotine milijuna kuna. Njihovi radnici pola godine nisu dobili plaće. Svim domaćima sam ponudio rješenje, svi su pristali osim Viadukta. Rekao sam im: osnujte konzorcij, a mi ćemo raditi međunarodne natječaje, po etapama, tako da imate šanse. Nekad su šanse imali samo Bouigues i Bechtel. Vi ne možete ne dobiti posao s našom radnom snagom, našim cijenama, ljudima koji rade doma itd. Znao sam u što ulazim. To je bilo gotovo u lipnju 2000. Tad sam imao 56 godina.

Cesta je u Hrvatskoj na dnevnom redu bila od 1971. godine. Tad se to zvalo ‘Autocesta Kralj Tomislav’. 

- Što je trebalo riješiti? Sve. Počnimo od modela financiranja. Tad nije bilo nikakvog modela. Nije bilo ničega. Do tada su se pojedine etape dogovarale izravnom pogodbom sa stranim tvrtkama. Ni jedna dionica do naše vlade nije dogovorena natječajem. Tako je, recimo, bilo s Bouyguesom, tako je rađen Istarski ipsilon. Posao s Bechtelom je ugovoren tako da, ne da nije bilo projekta, nije bilo ni trase. Uopće se nije znalo kuda će cesta ići. Bechtel je bio projektant a turska Enka izvođač. Obje tvrtke su vrhunske - tu nema spora. Kad nemaš ni projekt ni trasu, onda ti je jasno da se priča sa 600 milijuna dolara digla na 750 milijuna u roku odmah. Cijene su bile od 20 do 25 posto iznad prosječnih tržišnih cijena. Kamatne su stope bile do 11 posto. Strahota kod Bouyguesa je bila još gora. To je bio koncesijski ugovor kod kojega smo mi jamčili prihod koncesionaru. Pa to više nije ni bila koncesija ako garantirate prihod koncesionaru! Bila je to čista politička priča, s otvorenim prostorom za korupciju.

Jedan čovjek bio je, kaže Čačić, ključan. 

- Sustav sam, naravno, dobro poznavao. Među ostalim, dobro sam ga poznavao zbog Stanka Kovača, koji je vodio autocestu Zagreb - Karlovac 1971. Stanko je bio naš zastupnik još 1990., on je bio naš najbolji stručnjak za niskogradnju i cestogradnju te je bio zastupnik HNS-a još u prvom sazivu. Od onda smo bili bliski. Bez Stanka Kovača ja to ne bih napravio nikad. Ali nikad! Sve što sam ja htio netko je morao napraviti, ali ne šalabajzerski, nego koristeći sve najbolje - koncept, modele itd. Only the best ih enough. Tako smo mi radili. Stanko naravno nije radio ekonomske modele, to je dao fakultetima, međunarodnim ekspertima itd., ali on je stajao iza toga. Zatekli nismo ništa, dakle, napraviti je trebalo sve.

Radimir Čačić savjete je tražio i na Harvardu. 

- Ja sam bio na postdiplomskom tri godine zaredom, jedini iz naše vlade, na Harvardu, na makroekonomiji i tamo mi je jedan od nekoliko vrhunskih ljudi - Jeffrey Sachs, uz Danny Rodericka, koji mi je najdraži, svjetska krema, najbolje što svijet ima - guru MMF-a, bio predavač. Sachs je tamo vodio cijelu priču. Ti postdiplomski programi se sastoje od toga da s njima razgovaraš od jutra do kraja dana, uz predavanja koja nisu predavanja, nego case sturdy. Sachs mi je rekao: ‘Ja sam mnogima dao savjete. Neki su poslušali, neki nisu. Od onih koji su poslušali neki su imali koristi, a neki nisu. Ali bilo je i onih koji me nisu poslušali, a odradili su fenomenalno, na primjer, Slovačka’. Bilo je to 2001. godine. Vraćam se na motto Kissingera iz njegove doktorske disertacije o Metternichu, koji je bio 40 godina ministar vanjskih poslova i predsjednik austrijske vlade: Ne postoji politika, postoji samo geografija. I Sachs mi je iskreno rekao - što god vi radili, na kraju dana vi ćete biti uspješna zemlja, jer ste mali i u srcu Europe, u koju ćete ući - prisjeća se tadašnji Račanov ministar. 

Cijelu priču o gradnji autoceste A1 pročitajte OVDJE.