Gledali smo kako stožeraši i šatoraši jurišaju na vladu Zorana Milanovića. Gledali smo kako klerikalne udruge referendumom ruše SDP-ovu vladu. Gledali smo slogane “Oba su pala i oba će pasti”.

Zatim smo pratili prosvjed za kurikularnu reformu koji se interpretirao kao prvi pokušaj rušenja Tomislava Karamarka i tragikomične Oreškovićeve vlade. 

Potom je premijer Andrej Plenković optužio sindikate da su skupljanjem potpisa za referendum protiv mirovinske reforme naškodili HDZ-u na europskim izborima. S druge strane nametala se teza da je klerikalno-desničarski referendum protiv Istanbulske konvencije ustvari koštao HDZ pobjede na europskim izborima. 

Pa je Plenković nedavno optužio GONG da je “produžena ruka” SDP-a u procesu imenovanja Dubravke Šuice potpredsjednicom Europske komisije. Pa se komešanje u Hvidri povezivalo s rušenjem Plenkovića u HDZ-u, ali i Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima.

Da bi se ovih dana u nekim medijima otvorilo pitanje koga će Katolička crkva podržati na predsjedničkim izborima.

Jer, to je ključno pitanje svakih izbora: čija će “produžena ruka” biti jača?

Oni su dno dna Hrabrost don Stojića za napad na silovane žene

Hoće li to biti “produžena ruka” HDZ-a u obliku Hvidre, stožeraša, šatoraša i obiteljaša, Katoličke crkve i ostalih organizacija koje su gurale Tomislava Karamarka, Kolindu Grabar Kitarović, ali i Andreja Plenkovića na vlast...? Ili će to biti “produžena ruka” SDP-a u obliku sindikata, prosvjednih udruga, liberalnih organizacija koje svojih djelovanjem pokušavaju utjecati na političku scenu?

Obaranje takozvanih “produženih ruku” sve češće odlučuje izbore i donosi političku prevlast.

Zbog toga ne govorimo više o političkom obračunu, ni o ratu HDZ-a i SDP-a, niti isključivo o srazu političke ljevice i desnice, već sve češće svjedočimo nečemu što podsjeća na širi sukob unutar čitavog društva.

Nekada se tu radi o parapolitičkim udrugama poput Hvidre koje se nalaze pod izravnim utjecajem HDZ-a. Nekada se radi o udrugama branitelja koje rade u korist HDZ-a. Nekada svjetonazorske organizacije promocijom svoje agende izravno rade na rušenju vlasti. A nekada se djelovanje strukovnih organizacija, kao sindikata i prosvjetara, tumači kao udar na Vladu. 

Troskot Zvijezda Željke Markić: Obiteljaši su ga prevarili

Govorimo o udrugama koje su politički dirigirane ili organizacijama koje su politički motivirane ili o inicijativama koje se proglašava politički instruiranima. 

SDP se borio protiv referenduma “U ime obitelji”, kao što se i Andrej Plenković borio protiv klerikalnih zahtjeva za referendumom protiv Istanbulske konvencije. Kolinda Grabar Kitarović na prvim je izborima prisvojila podršku Katoličke crkve, a sada se boji da se za tu podršku ne izbori Miroslav Škoro. SDP u oporbi računa na sindikate, SDP na vlasti ratuje sa sindikatima. Ne tako davno svaka politička opcija imala je svoju udrugu seljaka koja je služila za politički pritisak na vlast. Čak su i sinjski alkari svojedobno iskorišteni za političke obračune. Sada se isto priča o zagrebačkom Sveučilištu.

Što nam sve to govori?

Prvo, polje političke borbe preselilo se na druge aspekte društva. Hrvatski sabor gubi na utjecaju i pretvara se u poligon za manipulacije, trgovanje utjecajem i vlastitu promociju. 

Problemi poput zdravstva, obrazovanja, odgoja, braka, vjere, pa i mirovina svih vrsta, postaju nova poprišta društvenih sukoba, ali i poligoni političkih obračuna na kojima stranke parazitiraju. Bilo da preko njih vrše pritisak na vlast, bilo da iniciranjem lažnih sukoba skreću pozornost s vlastitog djelovanja, bilo da na tim temama mobiliziraju svoje biračko tijelo. 

Lutke na koncu Desničari uvijek nasjednu na isti HDZ-ov mamac

To su postali posrednički, takozvani proxy ratovi, političkih stranaka koje su ispucale sav kredibilitet.

Drugo, političke stranke gube utjecaj. Postale su birokratske, uhljebničke, autokratske, nepotističke organizacije koje služe kultu vođe i nemaju ni ideje, ni mašte, ni uvjerljivosti u komuniciranju s građanima. Ljudima se zgadila politika, zgadile su im se stranke, zgadili su im se političari i kandidati, stoga se okreću udrugama i nevladinu sektoru koji je pokazao, preko sindikata ili referendumskih inicijativa, a nažalost i šatoraša i stožeraša, da ima veću sposobnost mobilizacije. Ponekad i manipulacije. 

Treće, ovakvi trendovi sugeriraju da Hrvatska polako iz političkog prelazi u građansko društvo koje se bavi civilnim temama i nije opterećeno stranačkim obračunima niti ovisi o političkim manipulacijama. Jedan od prvih takvih manifestacija bio je famozni prosvjed za Radio 101 davne 1996. godine kad je jedan radio izazvao najmasovniji građanski prosvjed u samostalnoj Hrvatskoj. Sada se bavimo mirovinama, obrazovanjem, građanskim slobodama, manjinskim pravima...

Željka M. Želi se vratiti s 'bulevara sumraka', kreće rušiti Plenkija

I četvrto, nevladin sektor uspio je regrutirati karizmatičnije lidere nego što su to političari iz stranačkih laboratorija, od neuništivog Vilima Ribića, preko kontroverzne Željke Markić do sveprisutnog Borisa Jokića. Čak su i Most i Živi zid uvjerljivije djelovali kao parapolitičke sekte nego kao političke stranke.

Nažalost, sve to otvara i druge probleme.

Politika je kontaminirala civilni sektor: drži ga pod kontrolom financijama, pritiscima i ucjenama ili se naprosto u njega infiltrirala, pripitomila i prilagodila svojim potrebama.

S druge strane, osobe s političkim ambicijama otkrile su da im je probitačnije djelovati preko civilnog sektora, umjesto u strankama koje ih ograničavaju i sputavaju.

Zbog toga postaje sve teže odrediti tko je čija “produžena ruka”. Strepi li politika od civilnog sektora ili civilni sektor pleše po notama politike?

I ako je Hvidra “produžena ruka” HDZ-a, je li onda HDZ “produžena ruka” Katoličke crkve?