Zastrašujući zločini nacističkog režima nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. No, neki njihovi potezi su bili izrazito čudni, poput smiješnog pokušaja atentata do propale Goebbelsove kampanje u kojoj je tražio primjer „savršenog arijskog djeteta“. Donosimo vam četiri najčudnija poteza...

Operacija Sveti Hitler (ili kako oteti papu Pia XII)

Hitlerova samoljubivost do izražaja je došla 1930-ih godina kada je odlučio u lokalne katoličke škole umjesto raspela postaviti svoje slike.  

No, to mu nije bilo dovoljno pa se odlučio otići i korak dalje i oteti papu Pia XII koji mu nije bio naklonjen. Papa Pio XII 1943. dodine počeo je javno osuđivati nacističke napade zbog kršenja ljudskih prava.

Zbog toga je Hitler u svoj ured pozvao generala SS trupa, Karla Wolffa, približio mu se i rekao: „Želim da ti i tvoje vojne trupe zauzmete Vatikan što je prije moguće, zaštitite podatke i umjetničke vrijednosti, a papu i kuriju odvedete na Sjever“.   

Ukratko, plan je bio sljedeći: nakon što bi nacistički vojnici zarobili Vatikan i papu, druga skupina se trebala uvući u Sveti grad i pretvarati se da su osloboditelji. No, umjesto spašavanja poglavara katoličke crkve, oni bi trebali tvrditi da je prva grupa nacista zapravo bila skupina talijanskih ubojica - koljača koji bi zatim „slučajno“ upucali papu u kaosu koji bi uslijedio, ako on ne bi pristao na suradnju. Ako bi ipak pognuo glavu , odveli bi ga u Njemačku i zaključali u dvorac, te bi za sve okrivili Talijane.  

No plan je Talijanima razotkrio sam general Wolff, što ih je s pravom razljutilo.

General je otišao toliko daleko da je pristao i na intervju s lokalnim talijanskim novinama Avvenire u vlasništvu katoličke crkve, kojima je rekao da je „osobno od Hitlera primio naredbu o otmici Pape Pija XII“.

Najčudniji dio ove priče je, međutim, prema povjesničaru Robertu Katzu, što atentat na papu Pija XII Njemačkoj ne bi donio nikakve koristi, stoga ostaje neizvjesno je li Hitler bio spreman sve uprskati iz inata ili je potajno želio papinsku kapicu.

Galerija „izopačene umjetnosti“ koja je postigla veliki uspjeh

Prije negoli je svastika preplavila Njemačku, ova nacija je doživjela umjetničku renesansu. Dadaizam i pokret Bauhaus obuzeli su svijet poput oluje, a umjetnička zajednica u Njemačkoj bila je odsječena od moderne umjetnosti.    

Knjige su se počele spaljivati, a umjetnost je morala biti u skladu s „nacističkim idealima“, koji bi potvrđivali arijske vrijednosti u kojima se hvali sjaj i prestiž Führera. Filmovi i predstave su cenzurirani, opere otkazivane, a slike zaplijenjene. Njemačka umjetnička scena bila je potpuno demolirana, a ljudi zbog toga nisu bili sretni.

Nacisti su znali da su ljudi bijesni zbog tih novih „kreativnih ograničenja“, ali su smatrali kako su samo u zabludi pa su im odlučili pokazati „ono što žele“.

Tako su u Münchenu organizirali umjetničku izložbu pod nazivom „Entartete Kunst“ ili izopačena umjetnost. U galeriji se našlo preko 650 oduzetih skulptura, slika i grafika iz javnih njemačkih muzeja, koje su ovdje prikazane kao „sramotne“. Uz svaki eksponat nalazilo se i objašnjenje zašto je ono inferirono i nepoželjno u svijetu umjetnosti, ali i nacističkom režimu.   

Ljudi su oduševljeno posjetili izložbu, očekujući da će konačno dobiti prikaz nedozvoljene umjetnosti. Samo u jednom danu, kroz galeriju je prošetalo 36.000 posjetitelja koji su potpuno ignorirali „Veliku njemačku izložbu“ u blizini.

Kad je galerija zatvorena, istaknuta djela su spaljena, oduzeta od nacističkih službenika ili prodana muzejima na aukcijama. Neka od njih su sačuvana i pronađena u muzejima širom svijeta, a Entartete Kunst mnogi i danas smatraju jednom od najvažnijih umjetničkih izložbi svih vremena.

Hitlerove „savršene arijske bebe“ bile su ustvari Židovi

Kako bi se Treći Reich umilio ljudima, 1935. godine Joseph Goebbels, šef nacističke propagande, pokrenuo je nacionalnu kampanju. Tražili su „savršenu arijsku bebu“, točno određenih karakteristika. No ono što je Goebbels izabrao kao ideal ljepote nacističkog djeteta nije bilo bijelo, plave kosei modrih očiju, nego smeđokoso sa smeđim očima.   

Fotografija „nacističkog djeteta“ odmah je preplavila novine, a našla se i na razglednicima, letcima i posterima svih oblika.   

I dok je većina ljudi bila prilično zbunjena ovim dječjim licem, Jacob i Pauline Levinson u najmanju su ruku bili zgroženi kada su na naslovnici nacističkog obiteljskog magazina „Sonne in Hause“ ugledali svoju kći Hessy, koja je bila - Židovka.

Nisu ni slutili da će istaknuti berlinski fotograf Hans Ballin, kod kojega su samo pola godine prije toga odveli svoju mlađu kći na fotografiranje, završiti na Goebbelsovu natječaju. Nakon što je Ballin napravio nekoliko snimaka, roditelji su platili i otišli kući, te je za njih priča bila završena, a za Ballina, koji je mrzi naciste i htio im podmenuti, tek je počela.

Fotografiju male Hessy prijavio je na Goebbelsovo foto natječaj „savršenog arijskog djeteta“ i prošao. „Htio sam da nacisti ispadnu smiješni“, priznao je Ballin naknadno.

Životi Levinsonovih su zbog cijele priče bili ugroženi, pa su pobjegli u Latviju.  

Iako su nacisti kasnije saznali za svoju pogrešku, nikada nisu otkrili tko je Hessy ili gdje se krije njezina obitelj.

„Sada se tome mogu nasmijati. No da su nacisti znali tko sam doista, ne bih bila živa“, priznala je prošle godine 80-godišnja Hessy koja živi u SAD-u.

Nažalost, nacisti iz tog slučaja nisu izvukli pouku, pa su sličnu pogrešku napravili nešto kasnije prikazujući primjer „čistokrvnog arijskog vojnika“ koji je bio polužidov.

Lebensborn - nacistička tvornica beba

Nacisti su izgleda bili opsjednuti bebama. Jedna od dokaza je i program „Lebensborn“ u sklopu kojega je rođeno na tisuće djece. Bila je to nacistička tvornica djece koju je osmislio Heinrich Himmler.

Mališani su odgajani kako bi bili u vrhunskom psihičkom stanju, te su morali zadovoljavati nacističke standarde ljepote.  

Prema indoktriniranom nacističkom režimu djeca su bila na strogoj dijeti, a kosu bi im, ako bi medicinske sestre posumnjale da počinje mijenjati boju i da neće biti svaršeno blond, tretirali ultraljubičastim svjetlom.

Djeca su u program dolazila s različitih strana jer je vlada poticala SS-ovce da se, tijekom njemačkih osvajačkih pohoda po Europi, 'zbliže' sa što ljepšim djevojkama. One koje bi zatrudnjele, poslali bi zatim u jednu od Lebensborn kuća. Njihova djeca trebala su biti izdanci arijske populacije Njemačke i njezinih pokorenih zemalja.

Nevjenčane majke mogle su slobodno ostati i živjeti sa svojom djecom u kućama, ali samo toliko dugo dok su prihvaćale metode primjerene nacističkom načinu života. Napuštenu djecu su pak usvajale i odgajale njemačke obitelji. Neki mališani su čak otimani iz okolnih zemalja, ako su bila dovoljno lijepa, a Poljaci procjenjuju kako su na taj način ostali bez više od 100.000 djeca tijekom rata.

Tamnija i „manje poželjna“ djeca slana su u koncentracijske logore sa svojim roditeljima. Isto pravilo vrijedilo je i za djecu rođenu kod kuće, a koja nisu bila 'savršenog' njemačkog izgleda ili su odbijala nacističko učenje kad bi bili malo stariji. Nažalost, završili bi u plinskim komorama.

Procijenjuje se da je, s druge strane, tijekom rata preživjelo oko 250.000 djece unutar Lebensborn programa.  

Neki roditelji su u tom programu vidjeli spas za svoju djecu, pa su ih predavali kako ne bi završili u koncentracijskim logorima. Doduše, mnoga od njih su jednostavno uzeta roditeljima, iako su imala židovsko porijeklo. Izgled je bio dovoljan za program u kojem se odrastalo uz Hitlerovu ljubav i prijezir prema židovskoj rasi.  

Nakon završetka rata, saveznici su pronašli nekoliko Lebensborn kuća punih djece. Procjenjuje se da je nekoliko stotina tisuća djece bilo dijelo ovoga programa, a samo 25.000 ih je opet spojeno s biološkim obiteljima.

Mnogi roditelji su tijekom rata ubijeni, a bilo je i slučajeva djece koja su odbila ponovno spajanje s pravom obitelji, vjerujući da su sami nadmoćniji i čišće rase, što ukazuje koliko je bilo učinkovito nacističko ispiranje mozga, piše Business Insider.