Čitava Jugoslavija pripremala se za veliki međunarodni događaj; za održavanje Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Povjerljivi dokumenti američkih obavještajnih službi upozoravaju na ozbiljne mogućnosti terorističkih napada bilo tijekom održavanja natjecanja, bilo na olimpijsko selo. Sjećanja na ljetnu olimpijadu u Münchenu su još bila svježa i američki obavještajci su u opširnom izvještaju navodili sve moguće izvore terorističkih prijetnji.

Prva prijetnja bili su, kako pišu CIA-ini analitičari, hrvatski emigranti, a posebno Hrvati u Zapadnoj Njemačkoj. Dodatno je istaknuto Hrvatski narodni otpor, zloglasna organizacija osnovana nakon kraja Drugog svjetskog rata, a glavni organizator bio je zloglasni Vjekoslav Maks Luburić, ratni zapovjednik ustaškog koncentracijskog logora Jasenovac.

Ekstremističke skupine hrvatske dijaspore izvele su nekoliko uspješnih terorističkih napada i otmica zrakoplova, a Amerikanci su vjerovali da takve skupine broje između tri i pet tisuća aktivnih članova. "Jugoslavenski dužnosnici susreli su se s kolegama u Beču kako bi upozorili da bi ekstremisti iz zapadne Europe mogli iskoristiti Austriju kao odskočnu dasku za napade protiv Jugoslavije. Dodatno, vjeruju da anti-jugoslavenski nastrojeni hrvatski emigranti već imaju oružje, eksplozive i ostalu opremu potrebnu za izvođenje terorističkih napada", stoji u tajnom izvještaju.

Amerikanci su bili uvjereni da bi mogući teroristički napadi mogli imati nekoliko planiranih ciljeva. Prvo je dobivanje prostora u javnosti za hrvatske ciljeve, a odmah potom je moguća odmazda za ubojstva hrvatskih aktivista u inozemstvu. Iako su sama imena cenzurirana, može se deducirati da su Amerikanci strahovali da bi ubojstvo Stjepana Đurekovića u ljeto 1983. godine moglo potaknuti njegove kolege na izvođenje napada. Teroristi bi se nadali i da će napadi ugroziti jugoslavenski terorizam i nanijeti težak udarac već ionako ozbiljno poljuljanom gospodarstvu, uvjereni su analitičari. Vjerojatno bi teroristi htjeli pokazati i da Jugoslavija ne može opstati bez Titove željezne vladavine. Osim toga, hrvatski emigranti tvrdili su da Bosna i Hercegovina treba pripasti Hrvatskoj, što je mogao biti dodatni razlog za provođenje napada.

Nisu se Amerikanci fokusirali samo na hrvatske emigrante. Vjerovali su i da bi Albanci s Kosova mogli napasti sportaše u Sarajevu, a postojala i sumnja da bi srpske emigrantske organizacije mogle pokušati izvesti napade tijekom ZOI. 

CIA-ini analitičari upozoravali su i da bi Iranci mogli napasti Jugoslaviju. Povodom mogućem terorističkom napadu, stoji u CIA-inom izvještaju, suđenje je 12-oro muslimanskih aktivista 1983. godine. Tada je i budući predsjednik Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegović, osuđen na 14 godina zatvora zbog "planiranja stvaranja islamske države". Visoki bosanski dužnosnici upozoravali su zapadne diplomate, i to isključivo neslužbenim kanalima, da bi Iranci mogli poslati ekipu specijalaca u Sarajevu gdje bi se osvetili za Izetbegovićevo zatvaranje. "Neki jugoslavenski muslimani putovali su u Iran gdje su ih indoktrinirali fundamentalističkim islamom u Homeinijevom stilu", piše u CIA-inom izvještaju koje se poziva na informacije dobivene iz američkog veleposlanstva.

U pripremama za osiguravanje Igara, jugoslavenski dužnosnici posebno su se žalili na Zapadnu Njemačku. Stane Dolanc, tada savezni sekretar za unutarnje poslove, otvoreno je rekao Amerikancima da im je puna kapa zapadnonjemačkog odbijanja suradnje u borbi protiv antijugoslavenskih organizacija koje bi mogle napasti ZOI.

Dođe li stvarno do nekog napada, upozoravaju obavještajci, mnogi lokalni političari bi platili karijerom. U prvom redu je tu riječ o Branku Mikuliću, šefu odbora za organizaciju Igara i predsjedniku SR Bosne i Hercegovine, koji je planirao postati novi bosanski predstavnik u jugoslavenskom predsjedništvu.

Igre su protekle bez većih incidenata i strahovi američkih obavještajaca su se pokazali neosnovani, ali tijekom pripreme izvještaja nisu htjeli riskirati.