Aktivistica Rada Borić gotovo je zaštitno lice neprekinute borbe za ženska prava, kao i nedavnog prosvjeda "One Billion Rising Revolution" sa zagrebačkog Cvjetnog trga, na kojem su pozornost javnosti plijenile dramatične priče zlostavljanih žena, ali i odore sluškinja iz serije temeljene na romanu spisateljice Margaret Atwood. Rada Borić za Express se osvrnula na važnost Istanbulske konvencije i što će njezina ratifikacija značiti u "stvarnom životu".

Zašto se u kontekstu Konvencije spominje i "rodna ideologija"?

Ratifikacijom Istanbulske konvencije i njezinom provedbom na sveobuhvatan bi se način u Hrvatskoj uredili i unaprijedili pravni standardi vezani uz prevenciju i zaštitu žrtava nasilja, ali i kažnjavanje počinitelja. "Rodna ideologija" je izmišljena sintagma ekstremno desnih udruga koje u definiciji nasilja kao "rodno utemeljenog nasilja", kako stoji u Konvenciji, ne žele prihvatiti da uzrok nasilju leži u neravnomjernim odnosima moći i različitim ulogama koje se tradicionalno "pripisuju" muškarcima i ženama.

Možete li nam objasniti što će u svakodnevnom životu promijeniti potencijalna ratifikacija i implementacija Konvencije?

Ponajprije, kako Istanbulska konvencija definira nasilje nad ženama kao kršenje ljudskih prava, to znači da će država biti odgovorna za počinjeno nasilje. Dakako, to znači da će za neodgovorno djelovanje u slučaju nasilja, o kojemu svjedočimo svakodnevno, moći biti i tužena država, a žene će imati pravo na kompenzaciju za neučinkovito sprečavanje nasilja.

Svjedočili smo ubojstvima žena od njihovih partnera ili bivših partnera, pri čemu su institucije bile obavještavane o nasilju, a nisu poduzimale potrebne radnje. Sad će i institucije moći biti sankcionirane. Morat će urediti, uskladiti svoje zakonodavstvo, osigurati efikasnu institucionalnu zaštitu žena, promijeniti sliku o (ne)radu institucija. Značajno je da će država morati osigurati i relevantna sredstva za direktnu pomoć i podršku ženama, osigurati sredstva iz proračuna, a ne putem natječaja, za skloništa, sigurne ženske kuće, SOS telefone...


"Istina o Istanbulskoj", rekli ste javno, gura diskriminacijsku agendu protiv transrodnih osoba?


Još je 1993. UN usvojio Deklaraciju o uklanjanju nasilja nad ženama koja koristi isti termin - "rodno utemeljeno nasilje nad ženama", a termin rod nije u Hrvatskoj nikome bio sporan. Da, zanimljivo je pratiti tijek "uvoza" "rodne ideologije" u Hrvatsku, kao i "istina" kojima se udruge i inicijativa za "Istinu o Istanbulskoj" koriste, tj. služe se lažima ili širenjem glasina koje su utužive zakonom. Tako se i u "Istini o Istanbulskoj" besramno koriste lažima, zlorabeći i djecu, pa tako na jumbo plakatu imamo djevojčicu koja kaže da joj "u školi govore da mora odlučiti je li dječak ili djevojčica".

Na moj službeni upit Ministarstvu znanosti i obrazovanja dobila sam odgovor da nije bilo ni jedne pritužbe roditelja da bi itko poučavao djecu na takvu odluku. Vrlo je opasno svoje fobije pripisivati djeci! Prosvjed s Cvjetnog trga za ratifikaciju i kostime "sluškinja" retvitala je i Margaret Atwood, autorica distopije "Sluškinjina priča", te time dala svoju potporu "One Billion Rising Revolution".

Prosvjedom, kao dijelom svjetske kampanje "Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama i djevojčicama", htjele smo pokazati da ne želimo biti sluškinje pognute glave, bespogovorno slušati i biti strojevi za rađanje. Odbijanje Vlade da ratificira Konvenciju pod pritiskom je upravo osoba iz onih krugova kojima priča o sluškinjama nije mrska. Međutim, žene će uspješno obraniti svoja prava.


Je li se Crkva u Hrvata sad finalno razotkrila kao protivnik nenasilnog, antipatrijarhalnog i društva jednakosti spolova?

Crkva već desetljećima pokušava žene vratiti u "njihove" tradicionalne uloge, a dodatno je svoje nakane "razotkrila" nedavnom izjavom bivšeg dekana Katoličko-bogoslovnog fakulteta Tončija Matulića koji smatra da će "norme i vrijednosti zdrave humane i kršćanske etike", a ne "učinkovitost pravnog dokumenta" spriječiti nasilje. Matulić time direktno negira ulogu pravosuđa, dakle, sekularnih institucija i vraća nasilje nad ženama i ono u obitelji u privatni prostor i pod ingerenciju crkvenih zakona.


Koja je sljedeća stepenica - hoćemo li se morati boriti protiv zabrane pobačaja ili ćemo se moći koncentrirati na brisanje razlike u primanjima među spolovima?

Morat ćemo se boriti na "svim frontovima". Val napada na ženska reproduktivna i seksualna prava nije prošao. Fokus se, privremeno, premjestio na ratifikaciju Konvencije, ali je pravo na siguran pobačaj sve ugroženije. Molitelji opet pred bolnicama zlorabe javni prostor, imaju podršku ravnatelja javnih zdravstvenih ustanova, imaju izdašna sredstva i podršku utjecajnog dijela Katoličke crkve.

Dok su ugrožena reproduktivna i seksualna prava o boljem položaju žena na tržištu rada, smanjivanju razlika u plaćama ili ravnomjernoj zastupljenosti žena u upravama javnih poduzeća ili tijelima vlasti, moramo se usredotočiti na njih. Jer bez njih, druga prava nam neće biti dostupna.