Zoran Milanović od malih, ceremonijalnih stvari, zasad solidno radi veliku politiku. Odbijanjem skupe i pompozne inauguracije razveselio je onaj dio nacije koji želi skromnog, “kalvinistički centriranog”, suvremenog, ako već ne i modernog ili avangardnog predsjednika (a la Trudeau, npr.), a stvar bi - kako doznajemo - mogla ići i dalje. 

“Ured, to nije tek prostor, to je poruka, demonstracija karaktera”, kako reče jedan kunsthistoričar. 

U Ured bi trebao dovesti posebnog savjetnika za nove tehnologije, što je mjesto koje dosad na Pantovčaku formacijski nije nikad postojalo. Ideja se još razmatra, saznajemo iz kruga upućenih, no zvuči obećavajuće. Hrvatska je dosad bila beznadno prikovana za stare ideje, stare tehnologije i stara vremena: povratak u suvremenost je sine qua non bilo kakvog oporavka. 

Stilski egzorcizam Van s lažnim bidermajerom i kičem iz Predsjedničkih dvora

Yuval Noah Harari, Spinoza naših dana, profesor sa Sveučilišta u Jeruzalemu, u knjigama “Homo Deus”, “Sapiens” i “21 lekcija za 21. stoljeće”, objasnio je bitne koordinate vremena u kojem živimo: njih diktira tehnologija. Ljudi više ne ginu masovno u velikim ratovima, jer takvih nema; više ljudi umire od debljine nego od gladi (glad je praktički iskorijenjena, a na sjevernoj poluci nema je već desetljećima).

Klasične industrije postale su manje važne, presudni resurs je znanje. Najvrednije kompanije naših dana (Google, Amazon, Alibaba, Facebook itd.) imaju malu vrijednost nekretnina i “hardvera” a golemu “softvera”, znanja. Konačno, države više ne rastu u prostor, imperijalnim ratovima, rastu u visinu, znanjem i tehnologijom. 

Pogledajmo Njemačku - dok je pokušavala rasti u širinu, gubila je, kad se odrekla te staromodne geopolitičke opsesije, postala je nezaustavljiva. 

Disciplina, racionalnost, pravna država, to su najvredniji resursi nacija. I naravno, znanje. Moderne tehnologije, algoritmi, danas više znaju o vama za mjesec dana nego što sami o sebi znate za cijeli život. Za 20-ak godina imat ćemo - kaže Harari - masu kiborga, ljudi s čipovima, to više nije ZF nego stvarnost. 

A naši političari i analitičari ponašaju se i govore kao da je 1939. i kao da nam na granicama vise Nijemci, Talijani i Rusi. Bitna pitanja našeg vremena skroz su druga, pa bi savjetnik za nove tehnologije mogao pripomoći u “povratku u budućnost”.

Ured predsjednika u brojnim je svjetonazorskim elementima, nažalost, manje-više ostao onakvim kakvim ga je zacrtao Franjo Tuđman - preopterećen pseudohistoricističkim detaljima,  anakron, skorojevićevski pompozan, od namještaja do počasne garde. Zoran Milanović obećao je da će biti fanatik Ustava i zakona, pa će se istih - nadamo se kao pijan plota - pridržavati, no i unutar zakonskih okvira postoji dovoljno prostora za slanje pravih poruka. 

Geni kameni 'On je obrazovan i sve, ali nije mu bura s Dinare čistila kosti'

Počasna garda, tzv. crveni mundiri, nisu, recimo, nikakva zakonska norma. Njihove će kostime Milanović poslati u muzej. Umjesto njih, pred Uredom predsjednika bit će svečane, normalne odore Počasno-zaštitne bojne. Ta postrojba danas ima oko 350 ljudi. Ljudi nisu suvišni, samo kostimi.

- Plaća ih MORH, a oni obavljaju velik dio poslova, ne samo zaštitu nego su i kuriri, vozači... Sva su vozila, primjerice, MORH-ova ili MUP-ova. Oni, dakle, ostaju, ali u odijelima primjerenim vremenu, okviru i tradiciji - kaže naš izvor.

Crvene mundire prvi je, već 2000. godine, raspustio Stipe Mesić, no netko ih je 2004. jednokratno opet izveo na scenu, što je Mesića razljutilo.

- Ne znam kome je palo na pamet da tu smiješnu i besmislenu postrojbu vraća u javni život - rekao je Mesić i dodao: 

- Ja sam je ukinuo ubrzo nakon stupanja na predsjedničku dužnost, a sad sam ponovno morao intervenirati i narediti da se tako kostimirani vojnici više ne pojavljuju na svečanostima na kojima sam prisutan. Mislim da to ovoj zemlji nije potrebno.

O tome kako je nastala ta odora, davno je u Nacionalu posvjedočila kostimografkinja Ika Škomrlj. Tuđman je doista imao zadnju riječ u svemu:

- A što je vojska nego teatar - zapitala se Škomrlj pa nastavila: 

- Na prvi sastanak s Tuđmanom sam došla sama, kasnije su mi se pridružile Dženisa Medvedec-Pecotić i Latica Ivanišević. Sjećam se sastanka s Tuđmanom u Vili Pongrac, kad smo predočili prva rješenja. Bio je tamo i general Špegelj. To je bio vojnik odjeven u surku koja je imala boju austrijske vojske iz Prvog svjetskog rata i s kapom koju sam stvorila pod raznim utjecajima. Tuđman je odmah rekao da to nije ta kapa i da izgleda previše turski, a ja sam mu odgovorila da su to nosili naši graničari iz 15. stoljeća. Nije mu se sviđalo ni što je surka plave boje. Sva sam se bila prestrašila: Tuđman je bio u pravu oko boje, hrvatska boja kroz povijest je crvena a ne plava. Po tome se razlikovala od Turaka, koji su bili zeleni i plavi. Teške sam volje prihvatila crvenu boju jer podsjeća na komunizam... Franjo Tuđman imperijalnim obilježjima popunjavao je prostor, ali i vrijeme - ako nismo imali imperij poput Austro-Ugarske ili Francuske, možemo bar kupiti bidermajer, Luja XIV. i XV., pa njima nakrcati Pantovčak, a vojnike odjenuti u odore nalik na one koje imaju čuvari Buckinghamske palače pa ih staviti pred Ured. To je tipičan noveau riche.

Noćna mora Milanović ima novi cilj - razbijanje Milana Bandića

Novi predsjednik neće vraćati Tita u Ured, a naši vrhunski stručnjaci za arhitekturu i dizajn ovih su mu dana poslali poruku o potrebi “totalnog makeovera” Pantovčaka. Jasna Galjer, profesorica dizajna i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, rekla je kako je “potrebno konačno maknuti taj falšni bidermajer i ostale lažne neostilove kojima tamo zaista nije mjesto”. 

“Novi” Ured trebao bi slati nekoliko važnih poruka, među ostalim i snažnu sklonost domaćim proizvođačima. Prvo, trebao bi biti popunjen suvremenim hrvatskim namještajem, dok bi postav umjetnina bio dopunjen djelima modernih hrvatskih slikara, kipara...

- Neki od naših proizvođača opremili su važne javne objekte u Europi i zašto to ne bi učinili i kod nas u slučaju Ureda predsjednika - rekao je Tihomir Milovac, savjetnik u Muzeju za umjetnost i obrt. 

Uz djela Picelja i Knifera, Džamonje i Murtića, Vanište, Bućana, mogli bismo gledati i djela mlađih umjetnika, Lovre Artukovića, Zlatana Vehabovića...

Na inauguraciji će od osobnih zvanica biti Milanovićeva majka, ali neće biti Davora Bernardića, kažu naši izvori. Bit će prisege, točno onako kako je napisana - sa samovoljnim Tuđmanovim dodatkom “tako mi Bog pomogao”, kojeg se Tuđman nagledao u američkim filmovima za dugih godina disidencije, pa je kao svojevoljnu interpelaciju pred očima zapanjenog predsjednika Ustavnog suda Jadranka Crnića i cijele nacije ubacio u prisegu, što je kasnije naknadno ozakonjeno, kao mnogobrojne naše gradnje...