U komentaru Zdravka Tomca objavljenog na portalu "Direktno.hr" pod naslovom: „Zašto Drago Prgomet nije u pravu: sukob tuđmanista i titoista je ključan” očekivao sam od sveučilišnog profesora ozbiljnu analizu razloga mog odlaska iz HDZ-a, a dobio autorovo nerazumijevanje vremena u kojem živimo. Kad već spominjem odlazak iz HDZ-a, podsjetiti ću kako sam o razlozima svoje odluke govorio u različitim medijima, a ne samo u lijevim kako to navodi Zdravko Tomac.

Uostalom, za mene su sve novine koje izlaze u Hrvatskoj istovremeno i hrvatske novine, bez obzira na njihovu veću ili manju sklonost određenim političkim orijentacijama. Ukoliko te novine i ti mediji imaju svoje čitatelje i slušatelje onda je to činjenica koju kao političar respektiram, jer su to još uvijek ravnopravni građani Republike Hrvatske, piše Drago Prgomet na svom blogu.

Zdravko Tomac kaže da sam slovio kao častan i moralan čovjek. Znači li to da više nisam častan i moralan zato što sam napustio HDZ!? Tomac je razočaran mojim odlaskom i medijskim nastupima. Mene pak kod njega ništa nije razočaralo. Mogao bih eventualno razmišljati o razlozima preobraćenja jednog istaknutog komunista u perjanicu ekstremnijeg dijela desničarske misli u Hrvata. Ali to neću činiti, jer svatko od nas ima pravo na svoj politički izbor.

Puno mi je važnije Tomčevo inzistiranje da u Hrvatskoj „i dalje ostaje ključna podjela na titoiste i tuđmaniste“. Prva asocijacija na tu, po mom mišljenju, opasnu konstataciju bila je: a što s tim imaju stotine tisuća nezaposlenih, desetine tisuća mladih ljudi koji razmišljaju o odlasku iz Hrvatske te generacije koje se u ovom trenutku školuju i razmišljaju na sličan način?

Što im to Tomac nudi kao perspektivu? Ideološki sukob!? Koja je to razlika između Milanovićeve politike "ili mi ili oni" i Tomčeve podjele hrvatskoga društva na tuđmaniste i titoiste?

Prema Zdravku Tomcu ideološki sukob obilježit će sljedeće parlamentarne izbore. To je moguće samo ukoliko ga prihvate i HDZ i SDP. Gotovo sigurno će ga i prihvatiti. Time Tomac povlađuje politikama koje nude sukob jer te politike nemaju odgovor na probleme Hrvatske. Nemaju odgovor, jer se i danas u politici napreduje starim komunističkim načelom negativne selekcije.

Tomac povlađuje politikama koje te probleme ne žele ni vidjeti. Ne žele ih vidjeti jer bi tada morale rastvoriti mrežu koju čine stranački podobnici i uhljebi. Povlađuje politikama koje ne nude rješenja kako upravljati državom koja je na koljenima.

U HDZ-u sam zagovarao da se ne prihvate ideološki sukobi. Prvo, jer to nije put izlaska iz krize. Drugo, jer HDZ ima dovoljno pametnih ljudi da osmisli program izlaska iz krize. Treće, jer je okupljanje oko ideoloških blokova poklon za aktualnu nekompetentnu vlast. Četvrto, jer ne želim davati lažna obećanja! I u toj politici nisam želio sudjelovati: moj je izbor - ne varam, ne igram! A javno progovaranje o spomenutim stvarima nije moje „sotoniziranje“ niti „prljavo i brutalno blaćenje HDZ-a“ kao što Zdravko Tomac optužuje. Podsjećam ga, osim stranačkih interesa postoje i oni važniji—interesi Hrvatske države.

Umjesto toga i dalje se govori o crvenoj i crnoj nemani, onima koji vole i ne vole Hrvatsku, domoljubima i izdajicama, šatordžijama i anti-šatordžijama… Kud će nas to odvesti? Naravno, oko nekih stvari iz hrvatske prošlosti se još dugo nećemo dogovoriti. Toga je Tuđman, za razliku od svojih novopečenih apologeta, itekako bio svjestan.

Ako je on devedesetih zagovarao nacionalnu pomirbu, kao njegov vojnik i časnik koji ga nikad nije izdao, godinama zagovaram nacionalni konsenzus, jer smo u teškom gospodarskom stanju. A Tuđmanova misao o nacionalnoj pomirbi koja je temelj državnosti svake nacije se u njegovoj stranci danas proglašava naivnom i mrtvom.

Priznajem kako moja odluka o izlasku iz HDZ-a nije bila laka, ali komentari poput Tomčevog potvrđuju da je to bila jedina mogućnost. Zdravko Tomac brani i poziva Tomislava Karamarka da ne odustaje od svoje retorike i politike. Tu je u pravu jer se radikalnom retorikom i konfliktom doista može doći na vlast, no pitanje s kakvim posljedicama po društvo i državu.

Zdravko Tomac nije shvatio da je gospođa Kolinda Grabar Kitarović pobijedila upravo na drugačijoj retorici. Da je odabrala retoriku Tomislava Karamarka, danas bi Ivo Josipović sjedio na Pantovčaku.