Gradnja četiri ophodna broda za Obalnu stražu na navozima Brodosplita zašla je u slijepu ulicu. Posljedica je to nagomilanih poslovnih problema splitskog škvera, koji su kulminirali do prijedloga za stečaj, koji su splitskom Trgovačkom sudu krajem travnja predali iz Brodosplita. Radovi na brodovima već nekoliko mjeseci odvijaju se paralelno, vrlo sporim tempom te su to trenutačno jedine proizvodne aktivnosti koje se odvijaju u krugu posrnulog Brodosplita. Kako nam govore upućeni, vlastitog novca za dovršetak tih brodova Brodosplit jednostavno nema te je, u očekivanju proglašenja stečaja, pitanje dana kad će radovi potpuno stati. Kad bi u jednom trenutku, a nakon stečaja, Vlada RH pružila dodatna financijska sredstva za nastavak gradnje, unutar brodogradilišta više ne bi bilo kvalificiranih radnika koji mogu dovršiti brodove.

U ovom trenutku čak je 1500 škverana poslano na čekanje (velik dio njih pronaći će poslove u obližnjim talijanskim brodogradilištima), a samo 200-tinjak ih radi. Ako Vladi bude stalo dovršiti naručene brodove, nije isključeno da će posao dovršiti radnici nekog drugog domaćeg brodogradilišta. Ugovor između MORH-a i Brodosplita o gradnji pet ophodnih brodova potpisan je krajem 2014. godine, kad je definirano da svih pet brodova (prototip plus četiri serijska) mora biti predano do kraja 2018. godine, a po ugovorenoj cijeni od 396 milijuna kuna.

Umjesto obnovljene flote pomorske sile u Hrvata u 2022. godini plovi samo jedan novi ophodni brod, OOB-31 “Omiš”. Na prvotno ugovorenu cifru država je kroz razne anekse iskeširala dodatnih 40 milijuna kuna ne bi li se preostali brodovi dovršili. Brodovi su, dakle, plaćeni, ali tako skoro zaploviti neće usprkos prolongiranim rokovima za isporuku. Drugi brod iz serije trebao je, prema novim rokovima, biti isporučen Obalnoj straži do 1. srpnja ove godine, ali plovilo nije ni blizu dovršetka, a kamoli da je spremno za testiranje.

Da se ne lažemo, sam projekt u startu je postavljen na pogrešne noge. Ugovor između MORH-a i Brodosplita potpisan je na temelju običnog idejnog rješenja Brodarskog instituta (pretprojekt), a ne na osnovi gotove projektno-tehničke dokumentacije. Izvorni projekt broda poslije su morali produžiti za nekoliko metara (brodu je nedostajalo dužine), promijenjena je i konstrukcija krme radi duže osovine motora, naknadno su ubačeni i izvlačivi bočni stabilizatori, koji su se pokazali manjkavima. U testiranjima “Omiša” bilo je problema i s viškom težine (ugrađen jeftini, ali teži motor), evidentirana je i velika potrošnja goriva, nemogućnost ostvarivanja deklariranih brzina... Jesu li ti prototipski problemi riješeni - nije poznato. Preostala četiri broda, ako se dovrše, neće imati stabilizatore jer se u plovidbenoj praksi “Omiša” pokazalo da stvaraju poteškoće u stabilizaciji plovila kod određenih vrsta manevara, posebno pri manjim brzinama i prelasku preko vlastite brazde.