Prošli utorak prijepodne Viktor Šimunić narušio je svakodnevnu rutinu N1 matineja. Glas čovjeka koji je otkrio “zagorski Watergate” dramatično je podrhtavao. Od uzbuđenja su mu se počela tresti i ramena.
- Ovo radim za svoje nećake, za svoju djecu, za svoju zemlju... Imamo Jadran, Slavoniju, resurse, a ljudi nam bježe, bježe iz ove zemlje, zbog korupcije..., pričao je, jecajući. Tu se rasplakao.

Konture afere su poznate. Šimunić je u klijeti tajno snimio Žarka Tušeka, Plenkovićeva ljubimca i člana predsjedništva stranke, u ulozi HDZ-ove zlatne ribice koja ispunjava sve želje. Tušek Šimuniću  - u zamjenu za pomoć u proljetnom rušenju SDP-a u Zagorju - nudi široku lepezu mogućnosti: tiskanje 25 tisuća plakata, vođenje neke javne ustanove, Parka prirode Medvednica, mjesto pročelnika, ukratko, štogod mu srce zaželi. Šimunić je cijeli razgovor objavio jer je revoltiran takvim modelom upravljanja zemljom. 
- Ako imamo Park prirode Medvednica, onda taj park mora voditi netko tko se razumije u to, tko se uzdizao kroz tu instituciju. Pa ne mogu to raditi ja kao tehničar za komunikacije. Kakve ja veze imam sa šumom? Ja sam proučio sve zakone i nešto znam, ali nije to samo tako. Ali tako to ide - rekao je mladić koji je dosad proputovao 40 država, među ostalim i zato da usporedi hrvatske mogućnosti s mogućnostima drugih. Zaključci koje je izveo odveli su ga najprije prema očaju, a potom prema pobuni. 

- Imamo brdo toga što oni nemaju, ali to ne cijenimo. Ne cijenimo pitku vodu, prekrasno more, zagorske brege... Kad ćemo to početi cijeniti, a moramo? Ljudi moraju shvatiti da se te trgovine događaju našim novcem! Stranke dobiju više od 100 milijuna kuna naših novca, poreza, nameta, s našim novcem to ide. Pa neće Tušek uzeti svoju ušteđevinu da mi plati plakate. Vjerujem da ljudi to polako shvaćaju. Oni kupuju, grade i rade, a mi se moramo mučiti za svoje plaće - rekao je Šimunić dodajući kako sve radi “za dobrobit djece i domovine”. 

Već dulje proučava upravu, jedinice lokalne samouprave, administrativne aparate, njihovu brzinu, učinkovitost, ekipiranost i cijenu. Lani je obišao Crnu Goru kako bi iz prve ruke vidio kako izgleda i funkcionira lokalna samouprava te zemlje na koju najčešće, kao i na druge susjede, gledamo s visine. Iznenadilo ga je ono što je vidio. “Imaju puno manje jedinica lokalne samouprave, samim tim i manje čelnika, naravno da su onda i troškovi manji. To je još jedan dokaz kako ne treba svako selo imati svog ‘šerifa’ da bi stvari funkcionirale. Ono kaj mi je stvarno bilo drago vidjeti je to da su svi s kojima sam komunicirao transparentni. Ministarstvo odgovara na mailove, na upite. Nije bilo problema ni s jednim mojim upitom ili s ni jednom mojom molbom za podatke. Dakle, dolazi se do podataka bez povjerenika za informacije? U Hrvatskoj sam imao situaciju di mi se je službenik za informiranje smijao jer mi nije dao podatke. Ali sve u svoje vrijeme...”, napisao je na Facebooku i dodao: “Napomenut ću da sam ovo istraživačko putovanje platio isključivo svojim novcem i koristio svoj privatni auto”.

Analizirao je i Dansku, a njegove zaključke vrijedi navesti. “Kraljevina Danska je do 1970. godine imala 1098 jedinica lokalne samouprave, nakon reforme broj je smanjen na 277. Nakon toga su tri desetljeća mirovali. Od 2007. Danska ima pet regija u kojima postoji 98 općina i sveukupno 2432 vijećnika. U Hrvatskoj, pak, malo drugačija situacija - do 1992. u Hrvatskoj je postojalo 11 zajednica općina, te sveukupno 102 općine. Nakon toga dolazi HDZ te pretvara 102 općine u 128 gradova i novih 428 općina. Bez ikakve smislene analize ili reforme, 30 godina kasnije, HDZ ponovno planira napraviti reformu, i to samo ukidanjem zamjenika i nekog sitnog postotka vijećnika. Naravno, dok narod šuti paše i predsjedniku, premijeru, a i nadležnome ministru.” 

Šimunić se u javnosti često pojavljivao s idejama racionalizacije državne uprave. Ali djeluje i primjerom, nije puki propovjednik. Zadnjeg dana prošle godine na Facebooku je objavio kako se  nezavisni gradski vijećnici Kristijan Sojč i Viktor Šimunić odriču svih vijećničkih naknada do kraja mandata za pomoć svim stradalima od potresa. “Ujedno, kompletne naknade dobivene u 2020. bit će uplaćene u istu svrhu. Pozivamo sve, ali sve županijske, gradske i općinske vijećnike da do kraja mandata sve isplate usmjere za žrtve potresa. Sjetite se da smo svi birani od naroda i da smo tu da budemo na usluzi našem narodu. Kad bi se svi vijećnici odrekli svojih naknada, do kraja mandata uplatilo bi se više od 40 milijuna kuna za žrtve potresa! Podijelite ljudi, pozovite i svoje vijećnike neka učine isto! Petrinja, Glina, Sisak i sva okolna sela i naselja nas trebaju više nego ikad”, napisao je Šimunić. Nešto ranije Šimunić je izveo zanimljiv performans u kojemu je prokazao religijsku pristranost stožeraških epidemioloških stručnjaka. Nakon što njegov poznanik nije dobio dozvolu da posjeti 92 godine staru majku, obratio se Stožeru s molbom za propusnicu za putovanje u Zagreb na misu jer mu “treba duhovni mir”. “Kad sam vidio da je Stožer rekao da vjernici trebaju duhovni mir, onda sam se sjetio tražiti propusnicu da idem na misu u Zagreb. U zahtjevu za propusnicom sam napisao da želim duhovni i božićni mir te da se bojim na misu u Oroslavje jer su male crkve. Roditelji su mi se smijali, kao tko će mi dati. No nakon pet minuta sam dobio propusnicu. Ono što je jako bitno, ovaj moj potez nije protiv Crkve i vjernika. Svatko će proslaviti Božić kako najbolje zna. Ovo je dokaz da je sustav nelogičan, nepravedan, ovo je prvenstveno zbog lošeg sustava”, ispričao je Indexu.

Šimunić je, ukratko, idealist, romantik, egzemplarno nevinašce u hrvatskoj političkoj ludnici, uvjeren da snagom primjera može početi mijenjati zemlju, prema američkoj formuli “budite promjena koju priželjkujete”. Aktivni član KUD-a Sloboda iz Oroslavja i Kulturno-umjetničko edukacijske udruge Kaj iz Zlatar Bistrice, predsjednik sekcije zbora, nikad nije bio član ni jedne stranke. Na pitanje “gdje si bio 1991” može odgovoriti s - “u rodilištu”. Završio je Teslu, potom postao  inženjer informacijskih tehnologija, a sad radi u T-Comu kao tehničar za telekomunikacije i prodaju. Na mjestima koja su mu hadezeovci nudili imao bi znatno veću plaću, ali njemu to nije palo na pamet. Njegov čin doista je “pohvala ludosti” jer je u ovoj zemlji suviše pametnih - svi znaju da treba biti oportunist, da je pametno biti domobran, dijalektičar, da je dobro biti “u socijalnim pitanjima najljevije, u nacionalnima najdesnije”, kako već idu sve te demagoške trivije. Svi znaju da se pobune ne isplate, da zviždači loše prođu i da je protiv njih ne samo sustav, nego i mentalitet. Ali bez njih, tih vinovnika ludosti, ni jedna država ne bi napredovala. 
Šimunićev “zvižduk iz kleti” dobro se čuo na Markovu trgu. 

Zviždač se nadao zahvali premijera, jer je otkrio mućku, i brzoj ostavci, ali Zagreb suzama ne vjeruje. Andrej Plenković je, u standardnoj Poncije Pilat pozi (“perem ruke”), rekao kako je Tušek  “napravio neshvatljivu grešku”, “unatoč iskustvu”, i to je bilo sve. (“Trebao je poslati treću osobu kako ga ne bi povezali s tim”, rekao je novinarima 24sata jedan hadezeovac, nije greška što je trgovao, nego što su ga otkrili). Kad Andrej Plenković prespava i shvati što mu je mezimac napravio, razumjet će da bi ga iz stranke trebao izbaciti zbog nedostatka elementarne inteligencije. Nuditi najisturenijem zviždaču, borcu za pravdu, potkupljivanje i potkupljivanje, jednako je inteligentno kao nuditi Luki Omanu da priredi koridu ili organizira borbe pasa u Dubravi. Ukratko - bilo je to gore od greške, bilo je to žalosno priznanje skromnih intelektualnih dosega bivšeg sjemeništarca, kojemu je crkveni režim bio prestrog pa se od kršćanstva prebacio u demokršćanstvo. “Kroz godine plivaju afere van”, rekao je Šimunić, na čijem se radaru Tušek već dulje nalazio. “Uhljebljivanje jedno, pa drugo... Moj susjed je uhljebljen u Narodnim novinama, isto je član HDZ-a, navodno preko Tušeka, sve je išlo preko njega. Ja se od travnja prošle godine trudim raditi za opće dobro. Ja otkrijem kakve su razlike u vijećničkim naknadama. Cijelu godinu se borim protiv toga i borim se da se to makne te da se sustav promijeni kroz svoje analize i zaključke. I onda oni mene zovu na sastanak!?”, začudio se. 

Mogli su mu barem Facebook profil pogledati, ali u HDZ-u vjeruju da su svi ljudi roba, samo treba otkriti cijenu. “Ako samo jedan čovjek kaže: ‘Ostao sam radi tebe tu’, vrijedilo je - rekao je Šimunić. 
“Da živimo u pravednoj državi, već jučer bi pale ostavke, premijer bi me nazvao i zahvalio mi, i priča bi bila gotova”, zaključio je Šimunić, ali premijer ga nije nazvao, još manje mu se zahvalio, a priča nije gotova. 
Plenković još ne zna što će s Tušekom - ako ga kandidira, javno će priznati kako zagovara tajne političke trgovine, a ako ga ne kandidira, ostaje bez još jednog važnog lokalca. Požega, Sisak, Zagorje - baš ga je krenulo.

U utorak je Šimunić pozvan u DORH predati snimke. Pravni aspekt slučaja sad će se dugo analizirati. U slučaju Sabo je Vrhovni sud priznao tajnu snimku za dokaz jer je javni interes prevagnuo nad protupravnošću tajnog snimanja. “Imamo presedansku odluku Vrhovnog suda RH u slučaju Željka Sabe, gdje su rekli da kad je u pitanju javni interes, kad se radnjama ugrožava izborna volja birača, da se onda i nezakoniti dokaz može upotrijebiti u sudskom postupku”, rekao je za 24sata odvjetnik Ante Nobilo, koji misli kako je “smisao cijelog razgovora da se na neki način izigra izborna volja birača, a partnera se na neki način privoljava određenim obećanjima”.
Hoće li biti kaznenog djela ili ne, još nije jasno, misli ovaj iskusni odvjetnik, bivši tužitelj.  “Policija bi trebala izvršiti izvide, utvrditi činjenice, a potom izanalizirati ima li tu kaznenog djela i ako da - kojeg. Materijala za policiju i DORH ima. Moraju ići u izvide, a potom će se moći dati pravna kvalifikacija”, rekao je Nobilo. Nekoliko je činjenica nedvojbeno. Zakon zabranjuje financiranje kampanja preko posrednika novcem ili proizvodima. Funkcije o kojima je Tušek govorio sa Šimunićem nisu političke - to su mjesta ravnatelja Parka prirode, Centra za prirodu i pročelničko mjesto. Za njih treba javni natječaj. 

HDZ-ovac Emil Gredičak poslao je poruku Šimuniću s pitanjem želi li se naći s njim. Prikriveno financiranje kampanje, trgovina utjecajem, izigravanje volje birača - sve to može i ne mora biti dokazano na sudu, ako do njega dođe. Tušek nije Sabo, HDZ nije SDP, a slučajevi nisu do kraja analogni, podvlači Tušekov odvjetnik Vladimir Terešak. “Smatram da nema ni traga djela trgovanja utjecajem. Tu se povlači paralela sa slučajem Sabo. On je pravomoćno osuđen za davanje mita. Ovo je potpuno drugačija situacija. Tušek nije član izvršne vlasti, saborski je zastupnik, i ovdje se govorilo o nečemu što bi bilo kad bi bilo. HDZ nije u županiji na vlasti niti je Tušek u poziciji kao zastupnik dijeliti pozicije. Snimka je neovlašteno snimljena i kazneno je djelo”, rekao je Vladimir Terešak, koji je dodao kako je ono što je Tušek radio u Hrvatskoj normalno, a potom najavio tužbu protiv Šimunića i novinara 24sata i Expressa, koji je aferu otkrio, Ivana Pandžića.  Možemo samo zamisliti kako je na ovakav, orbanovsko-erdoganovsko-putinski scenarij reagirao Andrej Plenković. Ako mu radari nisu za staro željezo, morao bi shvatiti da će zajahati tigra. Tušekov odvjetnik izrekao je još nekoliko zanimljivih konstatacija.

“Ovo je normalna politička konverzacija. Da se ovakvi razgovori procesuiraju, pola bi zastupnika i političara bilo procesuirano pred sudom. Ne vidim grešku gospodina Tušeka”, rekao je Terešak. On dakako govori u interesu klijenta i ne treba mu zamjeriti što “ne vidi grešku”, ali grešku ne vide ni brojni političari, a ona je sistemska i mentalitetska. Kod nas se tako radi. Predizborni i postizborni dogovori svode se na podjelu plijena. Plijen je javna imovina - stanovi, poduzeća, parkovi prirode, sve što je pod jurisdikcijom politike, a politika baš zato i nastoji da pod njom ostane što više toga, jer se moć, prije svega, svodi na podjelu novca, funkcija i zaposlenja. Boris Podobnik nedavno je na našim stranicama predložio da Podravka nađe menadžera na međunarodnom javnom  natječaju, i to bi, dakako, za Podravku, Koprivnicu i Podravinu bilo sjajno - jer bi unaprijedio tu tvrtku koja je godinama u stagnaciji - ali bi za politiku to bilo loše, jer bi plijen bio smanjen za veliku vrijednost.

Sustav se, dakle, vratio na staro nenormalno, koje prodaju kao vječno normalno. Hrvatska u ovome modu može izdržati još jako dugo, naročito ako turizam opet procvjeta. Parazitska filozofija živi od rente, to ekonomisti zovu “prokletstvo resursa”. Uz to ćemo nastaviti stagnaciju. Presiječe li se ovaj model - što je bio smisao Šimunićeve akcije - država će krenuti novim putem. Ali, hm, tko će nas povesti takvim putem?

Sramotni transkripti šefa lokalnog HDZ-a