Netko maštovitiji vrlo bi lako od Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih napravio hrvatsku verziju slavnoga gangstersko-filmskog para Bonnie i Clyde. 

Ona je prkosna plavuša koja odvlači svojeg političkog partnera u ludu avanturu, on baš i nije Warren Beatty, ali to nadoknađuje hrabrošću, odlučnošću i nadasve vjernošću prema svojoj kolegici povjesničarki. 

Ostavlja mjesto u predsjedništvu HDZ-a, ostavlja članstvo u HDZ-u, stavlja političku budućnost na kocku, stavlja odijelo i kravatu, pa i gel u kosu te juri za svojom Bonnie Esih u bespuća političke neozbiljnosti. 

Oni su odmetnici od HDZ-a koji će HDZ-u pokušati oteti glasove na lokalnim izborima. A možda i na još nekim.

Kome ovo zvuči romantično vjerojatno i nije daleko od istine.

(Iako su mnogi skloniji Zlatka i Brunu usporediti s Herr Flickom i Helgom. Gdje je ona opet bolje prošla.) Ovdje se doista radi o stanovitom političkom romantizmu, odbacivanju stranačkih i drugih stega, upuštanju u ludu pustolovinu s prilično izvjesnim završetkom, ali uzbudljivo je dokle traje. 

Nešto kao Thelma i Louise, samo što Zlatku ne bi ni perika pomogla. Radi se, dakle, o uzbudljivoj avanturi, ali s prilično izvjesnim završetkom. 

Ili će Zlatko i Bruna odletjeti s političke litice ili će naše Bonnie i Clydea sustići hadezeova potjera i izrešetati njihove političke ambicije.

Možda se to neće dogoditi u Zagrebu za dva tjedna, možda ni u Saboru u idućih nekoliko mjeseci i godina, ali naći će HDZ već neku lokaciju gdje će se obračunati s odmetnicima.

Jer nisu oni prvi koji su se toga sjetili. Pobjeći demonstrativno od HDZ-a, nošeni ambicijom i moralom te romantikom. Odlazili su za idealima i Drago Prgomet i Milan Kujundžić, pa su se ipak na kraju pokunjeno vratili u matično jato. 

A odlazio je i Ivić Pašalić, na koga Hasanbegović možda najviše podsjeća (a Bruna u tom slučaju ostaje bez uloge), pa je nakon mnogo potucanja od nemila do nedraga shvatio da mu je bolje opet se prišuljati na sastanak HDZ-a u svojem kvartu. 

Jasno, Bruna Esih je imala puno manje toga za izgubiti zasebnom kandidaturom u Zagrebu, pa je svejedno uspjela navesti Zlatka na grijeh.

I eto, u nešto više od pola godine Hasanbegović je ostao bez ministarstva, bez utjecaja, bez velikog šefa, a sad i bez stranke i bez budućnosti. 

Očito je shvatio da je vrijeme za spektakularni odlazak, a u tom slučaju ima i gorih stvari od skoka s Brunom u nepoznato. Hasanbegoviću zapravo i ne preostaje ništa drugo nego da otiđe uz što veću buku. 

Izvan HDZ-a zrak postaje rijedak i samo oni koji se najžešće trgaju imaju šanse preživjeti. Je li Hasanbegović, političar iz laboratorija, uopće sposoban preživjeti u političkoj divljini, bez stranke koja ga štiti i vođe koji ga promovira? 

To pitanje je još otvoreno, tek toliko da publici ne pokvarimo užitak.