"Ovo će biti tvoj posljednjih dah" rečeno je imamu Baba Leighu prije nego je na njegovo vezano tijelo bačena zemlja. Zatim se među okupljenima proširio smijeh.

Bilo je to naime jedno od lažnih smaknuća, točnije jedan od mnogih načina zlostavljanja kojima je ovaj muslimanski svećenik podvrgnut tijekom nekoliko mjeseci zatočeništva, s tim da je njegov grijeh bio: kritiziranje predsjednika.

Takva je bila Gambija dok je njome vladao predsjednik Yahya Jammeh, koji je 1. prosinca izgubio predsjedničke izbore. Gambija je za vrijeme njegove vlasti bila jedna od najokrutnijih, ali i najbizarnijih diktatura na svijetu, zbog čega je javnost u Gambiji tražila da mu se nakon izbora sudi.

Nagodio se da ga puste da ode iz države unatoč tomu što je odgovoran za bezbroj ubojstava i kršenja ljudskih prava, a državu je iza sebe ostavio doslovno opelješenu tako što je osobno ispraznio sve blagajne prije nego je otišao.

Dužnosnici su otkrili da je Jammeh prije odlaska u egzil u Ekvatorijalnu Gvineju iz Središnje banke Gambije uzeo najmanje 500 milijuna dalasija (oko 12 milijuna dolara), dok je teretnim zrakoplovom aviokompanije iz Čada prebacio nekoliko svojih luksuznih vozila.

Otkad je vojnim pučem preuzeo vlast 1994. godine, predsjednik Yahya Jammeh najmanjom afričkom državom pomoću strahovlade i sile provodi svoje želje.

On preferira da mu se ljudi obraćaju punim imenom – Njegovo Visočanstvo Šeik Profesor Alhaji Dr. Yahya Abdul-Azziz Jemus Junkung Jammeh, i tvrdi da može izliječiti AIDS.

49-godišnjak ljude zatvara zbog navodnog vračanja, te je zaprijetio da će odrubiti glave svim homoseksualcima jer su oni „protiv Boga i ljudi“. Uz to, razvio je sklonost prema pucanju u mirne prosvjednike, a bilo tko tko se usudi progovoriti o njegovoj okrutnosti automatski riskira da će ga oteti, mučiti ili ubiti, kao imama Leigha.

Tijekom vladavine, Jammeh je od svoje zemlje učinio „ludu kuću“. Iako ostatak zapadne Afrike teži prema demokraciji, Gambija, koja je neovisnost stekla prije 50 godina, mjesto je na kojem umiru sve ljudske slobode. 

Kao što je on bizaran, takvi su i pokušaji da ga se svrgne s vlasti. Posljednji se dogodio u prosincu 2014. godine,  kad su dva gambijska Amerikanca, s nešto malo vojnog znanja, kupila oružje u SAD-u, prokrijumčarili ga u Gambiju, ondje iznajmili automobile i došli pred Jammehovu palaču. Nadali su se da će Jammehovi čuvari pobjeći, no gadno su se prevarili.

Zanimljivo je da iako ga se svi boje, mnogi sugrađani mu se istodobno i dive, kao i turisti koji, ne znajući pravu situaciju, dođu u posjet zemlji koja se naziva „nasmiješenom obalom Afrike“. Tako je ovo savršena destinacija za oko 50.000 Britanaca svake godine, jer je zemlja sigurna i prilično jeftina.

A zahvaljujući turizmu i izvozu kikirikija, gospodarstvo ove male države bilježi godišnji rast od 6.3 posto.

Korak naprijed, pa tri natrag

Isto tako, iako je većina stanovnika siromašna, Jammeh je osigurao dobro zdravstvo. Za razliku od zapadnih susjeda, Gambija je tako izbjegla epidemiju ebole, te je kod njih izuzetno niska smrtnost među djecom i pri porodu, što je inače velik problem na kontinentu.

Isto tako, u Gambiji se cijepi najviše ljudi, od svih afričkih država, za što treba odati priznanje ludom predsjedniku.

Sve navedene tvrdnje nemoguće je provjeriti bez slobodnih medija, a 2004. godine misteriozno je ubijen Deyda Hydara, reporter koji je prije toga kritizirao vladajući režim.

Predsjednik drži medije čvrsto stegnute, te ih koristi za ono u čemu najviše uživa: samopromociju. Jednom se rukovao s američkim predsjednikom Barackom Obamom što je iskoristio kao dokaz bliskosti sa svjetskim vođama.

A ni SAD nije napravio veliki pritisak na njega ni vladajući režim. Gambiju su prozvali „prijateljskom nacijom“, te su više-manje prešli preko navodne otmice dvojice američkih građana 2013. godine, za koje se i dalje ne zna gdje su.

To omogućava Jammehu da neometano vlada, pa će vjerojatno u istom revijalnom tonu nastaviti teći život građana i nakon izbora ove godine. I to unatoč tome što grupe za ljudska prava napominju koliko se postrožio režim nakon neuspješnog državnog udara u prosincu, kad je 30-ak članova obitelji i poznanika vođa udara zadržano bez podignutih optužnica, s tim da su neki stari svega 14 godina.

Prošle godine se u Gambiji pojavila zraka nade kad su UN-ovi članovi Vijeća za ljudska prava počeli istraživati situaciju u zemlji. No bio im je zabranjen ulazak u zatočeničke centre, pa nisu stekli pravu sliku. Jer, s Jammehom uvijek odete jedan korak naprijed, a zatim tri unatrag, piše Ozy.