Velikim lomovima redovito prethodi duga priprema. Katastrofalni zemljotresi, recimo, događaju se u trenutku, no prethodi im višedesetljetno ili višestoljetno pomicanje Zemljinih ploča, podvlačenje jedne pod drugu, niz manjih potresa, sve dok u jednom trenutku ne dođe do velikog loma. Slično je i s društvenim lomovima, prethode im dugotrajne napetosti i previranja, sukobi, otvaranja pukotina... Mnogo se pukotina ovdje svakodnevno otvara. U svemu postoji pukotina zato da svjetlost ulazi, rekao je jednom Leonard Cohen.

No pukotine o kojima je ovdje riječ nisu od te vrste. Ovdašnje pukotine služe da na vidjelo izađe prljavština ovoga sistema. Recimo pukotina koja je otkrila da ministar obrane pod izlikom jačanja zračnih snaga nabavlja izraelski vojni otpad, a istodobno se tvrtka u kojoj je donedavno bio direktor registrirala za popravak i remont vojnog otpada. Inače, temeljni posao te tvrtke je informatička tehnologija.

Svejedno je ovih dana, otkriva druga pukotina, na javnom natječaju od državne tvrtke dobila bravarski posao – gradnju čeličnih spremnika za naftu. Pukotine koje je proteklih deset mjeseci u vezi Agrokora napravila Vlada premijera Plenkovića, a potvrdio Sabor, primjer su pravog majstorstva u stvaranju pukotina. One otvaraju veličanstven pogled na korupciju, nepotizam, nepoštenje i nemoral, što su glavne značajke slučaja Agrokor i uopće političkog sistema u Hrvata, a sva je ta prljavština u Hrvatskoj, naravno, legalna, pokrivena zakonom, u ovom slučaju famoznim "lex Agrokorom".

Dugo je autorstvo tog zakona - koji je donesen samo zato da sakrije HDZ-ov prljavi veš, a kojim je omogućeno brzo bogaćenje Vladinu povjereniku, tvrtki u kojoj je bio zaposlen te nizu "prijateljskih" osoba i tvrtki - bila strogo čuvana tajna. Uopće, cijela ta stvar s Agrokorom izvana sliči na nerazmrsivo klupko nejasnih interesa i odluka. A zapravo je klupko relativno jednostavno rasplesti.

Jednu nit rasplela je ministrica gospodarstva Dalić koja je pred Saborskim povjerenstvom priznala autorstvo zakona. Nakon toga su zinule nove pukotine, a najveća je ona koja je otkrila da je Ramljak, i nakon što je prihvatio posao povjerenika za Agrokor, bio zaposlen u Texo Menagementu, tvrtki kojoj je kao povjerenik osigurao milijunske honorare. To ga je stajalo posla – podnio je ostavku. No Ramljak je samo vojnik, podizvođač radova, reklo bi se.

Njega je odabrala i za njega odgovara Dalić, a za Dalić - Plenković. Kako sad stvari stoje, stradat će samo vojnik, Vlada će mu pronaći zamjenu i dati se na krpanje pukotina. Ostatak ekipe u Vladi, Saboru i vrhu HDZ-a ostat će tobože čiste savjesti i čistih ruku. Pukotina koju je u sustavu otvorio Marin Strmota, državni tajnik u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, možda se ne čini velikom, no ona otkriva svu bijedu plenkovićeštine, bijedne, kukavičke politike, koja se sastoji od kolebanja, odugovlačenja i pasivnog čekanja kraja mandata, novih izbora, sutrašnjeg dana, nekog čuda, bilo čega.

Razlaz i ostavke Ramljak ljut na Vladu, HDZ strepi od urušavanja Agrokora

Politike kojoj se stvari događaju, koja ne upravlja ni s čim, niti išta kreira. U nastupu iskrenosti, tako rijetkom u političara, Strmota je mjere o kojima je na konferenciji za novinare govorila ministrica Murganić, a koje su netom razrađene s premijerom Plenkovićem, nazvao folklorom, neozbiljnim poslom, ukratko - mlaćenjem prazne slame, i dao ostavku. Uostalom, te tobožnje mjere, kako je primijetila jedna novinarka, zapravo su stare, podgrijane mjere servirane novinarima prije tri mjeseca.

Riječ je ovdje o negativnom prirodnom prirastu, o činjenici da je razlika između broja novorođenih i umrlih sve veća u korist umrlih, što će, pribrojimo li tome masovno iseljavanje radno sposobnih i obrazovanih, u dogledno vrijeme Hrvatsku pretvoriti u zemlju gladnih staraca. I sad bi taj problem trebalo riješiti ministarstvo kojem je na čelu osoba koja je dotad radila kao ravnateljica staračkog doma, mjerama koje je državni tajnik nazvao jalovim folklorom.

Jalovi folklor. Kako prikladan naziv za Plenkovićevu politiku. Politiku otvaranja, a potom krpanja pukotina u sustavu. Koja smatra da će jednokratni sitniš za svako novorođeno dijete riješiti problem negativnog prirodnog prirasta. Kojoj demografsku i socijalnu politiku vode kler i kojekakve klerikalne udruge, a svejedno je sve manje crkvenih, a sve više propalih brakova, sve manje djece se rađa i već svaki peti stanovnik živi na rubu siromaštva, a sve ih se više iseljava.

U trenutku dovršavanja ovoga teksta čeka se Plenkovićevo obraćanje javnosti. Sumnjam da će se čuti išta osim birokratskih, okoštalih fraza lišenih smisla, živosti i obaveza koje proizlaze iz svakoga govora odgovornih ljudi. Išta osim jalovog folklora. Sumnjam da će Plenković reći ono što u ovom trenutku jedino ima smisla reći, a to je da on i njegova Vlada nisu dorasli poslu i problemima (koje su sami proizveli), da odstupa s dužnosti i raspisuje nove izbore.

I jedino je pitanje ovdje koliko pukotina može podnijeti ovo društvo? Koliko se još pukotina mora otvoriti da se dogodi veliki lom koji će donijeti katarzu i nakon kojeg će uslijediti oporavak društva, i materijalni i mentalni.