U planinskim predjelima jugozapadne Etiopije raste biljka koja bi jednog dana mogla imati važnu ulogu u borbi protiv gladi. Izgleda poput goleme banane, može narasti do deset metara visine, preživljava sušna razdoblja i daje iznimno velike količine hrane. Samo 60 takvih biljaka može osigurati dovoljno hrane za peteročlanu obitelj tijekom cijele godine. Znanstvenici procjenjuju da bi se njezinim širenjem na druga područja Afrike mogla poboljšati prehrambena sigurnost za više od 100 milijuna ljudi. Ipak, unatoč nevjerojatnom potencijalu, izvan Etiopije za nju gotovo nitko nije čuo.

Biljka se zove enset, latinskog naziva Ensete ventricosum, a poznata je pod nekoliko slikovitih nadimaka: drvo protiv gladi, čudesna biljka i banana na steroidima. U Etiopiji predstavlja jednu od najvažnijih prehrambenih kultura, na koju se oslanja više od 20 milijuna stanovnika. No dok su pšenica, riža i kukuruz stoljećima osvajali svijet, enset je ostao gotovo potpuno nepoznat izvan relativno malog područja svoje domovine. Upravo je ta činjenica privukla pozornost znanstvenika koji pokušavaju pronaći nove izvore hrane u vremenu sve izraženijih klimatskih promjena.

Kako piše CNN, jedan od najvećih zagovornika te biljke britanski je biolog James Borrell, istraživač povezan s Kraljevskim botaničkim vrtovima Kew u Londonu. Kada je 2017. počeo raditi u toj ustanovi, koja posjeduje jednu od najbogatijih svjetskih zbirki biljnih vrsta, za enset gotovo nije ni čuo. Tek je poslije otkrio biljku za koju smatra da je nepravedno zanemarena u svjetskoj poljoprivredi. Posebno ga je iznenadila njezina sposobnost prilagodbe različitim klimatskim uvjetima, ali i činjenica da se uzgoj jestivih sorti praktički nije proširio izvan Etiopije. 

DRONOVIMA NA YANDEX Nova taktika Zelenskog: Udari na 'ruski Google', usluge padaju i u Srbiji!

Enset na prvi pogled izgleda poput obične banane koja je narasla do divovskih razmjera. Njegovi listovi mogu dosegnuti pet metara duljine, a biljka se uzdiže poput stabla visine manje zgrade. Međutim, riječ je o golemoj zeljastoj biljci, a ne o pravom drvetu. Ono što izgleda kao deblo zapravo je splet gusto složenih lisnih rukavaca. Još je neobičnije to što se njegovi plodovi ne jedu. Iako podsjećaju na banane, ispunjeni su velikim, tvrdim crnim sjemenkama, zbog čega ga nazivaju i lažnom bananom. Pravo bogatstvo nalazi se unutar njezina pseudodebla i pod zemljom, u velikom mesnatom podanku bogatom škrobom. Etiopski poljoprivrednici iz tih dijelova biljke dobivaju hranjivu masu koja se potom usitnjava i fermentira u jamama. Fermentacija može trajati od tri mjeseca do čak dvije godine, nakon čega nastaje kocho, tradicionalna namirnica od koje se pripremaju kruh i druga jela. Tijekom prerade dobiva se i bulla, škrobni proizvod koji se koristi za pripremu kaša i okruglica. Riječ je o prehrambenoj tradiciji koja se razvijala stoljećima, a znanje o uzgoju i preradi prenosi se s generacije na generaciju.

Najveća prednost enseta, međutim, nije njegov okus, nego pouzdanost. Za razliku od pšenice, kukuruza ili riže, koji se moraju ponovno sijati svake sezone, enset je višegodišnja biljka. Može godinama ostati u zemlji, a poljoprivrednik ga može ubrati onda kada mu je hrana najpotrebnija. To je osobito važno u područjima u kojima su suše česte, a gubitak jedne godišnje žetve može značiti razliku između preživljavanja i gladi. Biljka pritom daje vrlo velike količine škrobne hrane na relativno maloj površini i pokazuje znatnu otpornost na nepovoljne vremenske uvjete. Ipak, nije potpuno otporna na bolesti niti njezina hranjiva vrijednost može sama zamijeniti raznoliku prehranu. 

Mogla bi hraniti još 111 milijuna ljudi

Znanstvenici su 2021. objavili istraživanje u kojem su analizirali područja pogodna za uzgoj enseta i došli do iznenađujućih zaključaka. Prema njihovim procjenama, prostor na kojem bi biljka mogla uspješno rasti čak je dvanaest puta veći od područja na kojem se danas uzgaja. Kada bi se enset proširio na klimatski prikladne dijelove Afrike, mogao bi pridonijeti prehrambenoj sigurnosti dodatnih 111,5 milijuna ljudi. Riječ je o procjeni mogućeg doprinosa poljoprivredi u regijama koje se sve teže nose s klimatskim promjenama. Potencijalna područja nalaze se prije svega u istočnoj i južnoj Africi, gdje postoje klimatski uvjeti slični etiopskim visoravnima. Samonikli enset već se može pronaći na velikom prostoru, od Sudana do Mozambika, ali te divlje sorte nisu jednako pogodne za prehranu kao one koje su etiopski poljoprivrednici stoljećima uzgajali i selektirali. Upravo je to jedan od razloga zašto biljka nije jednostavno prenesena preko granice i pretvorena u novu globalnu poljoprivrednu kulturu.

Borrell i njegovi suradnici pokušali su dokazati da se enset može prilagoditi i područjima znatno udaljenima od Etiopije. U travnju 2023. biljka je prvi put procvjetala u velikom stakleniku Temperate House u londonskom Kewu. Ondje je stigla četiri godine ranije kao mala sadnica visoka tridesetak centimetara. Njezin uspješan razvoj pokazao je da se enset može uzgajati i izvan tradicionalnog staništa kada mu se osiguraju odgovarajući uvjeti. No za masovnu proizvodnju hrane nije dovoljno samo dokazati da biljka može rasti. Potrebno je razviti odgovarajuće sorte, tehnike uzgoja, metode prerade i gospodarski održiv sustav proizvodnje. 

Etiopija ne želi izgubiti svoje biljno bogatstvo

Jedna od najvećih prepreka širenju enseta nije prirodna, nego politička i pravna. Etiopija strogo regulira izvoz biljnog materijala kako bi zaštitila vlastitu biološku raznolikost od takozvane biopiratije. Riječ je o pojavi u kojoj strane kompanije ili istraživačke institucije koriste genetske resurse i tradicionalna znanja drugih zemalja bez odgovarajućeg pristanka ili pravedne naknade. Etiopija ima razloga za oprez jer je već prošla kroz međunarodni spor oko prava na jednu od svojih najvažnijih prehrambenih kultura. Riječ je o tefu, drevnoj žitarici od koje se priprema injera, tradicionalni etiopski kruh nalik velikoj palačinki. Nizozemski patenti povezani s proizvodima od tefa izazvali su dugogodišnji pravni spor i optužbe da se pokušava komercijalno prisvojiti dio etiopske prehrambene baštine. Slučaj je postao simbol borbe za kontrolu nad domaćim poljoprivrednim resursima. Zbog takvih iskustava etiopske vlasti oprezne su prema prijenosu vlastitih biljnih sorti u inozemstvo, čak i kada istraživači tvrde da bi njihovo širenje moglo koristiti milijunima ljudi.

NEVJEROJATNA PRIČA U Boeing 727 ukrcalo se i 2000 lastavica: Kako su spasili tisuće ptica

Botanički vrtovi Kew dobili su 2019. dopuštenje za uvoz dviju biljaka enseta, ali uz stroge uvjete, uključujući obvezu uništavanja biljnog materijala nakon završetka istraživanja. Takvo odobrenje bilo je moguće zahvaljujući desetljećima suradnje britanskih i etiopskih znanstvenika. Borrell smatra da bi širenje biljke moglo donijeti veliku korist i drugim državama, ali ističe da Etiopija mora imati pravo odlučivati o vlastitim genetskim resursima i ostvariti korist od njihove međunarodne upotrebe. Time se otvara i šire pitanje: kome pripada biljka koja bi jednog dana mogla postati važna za prehranu velikog dijela čovječanstva? 

Težak posao koji obavljaju žene

Drugi veliki problem krije se u samoj preradi. Iako enset može proizvesti impresivne količine hrane, njegovo pretvaranje u jestiv proizvod zahtijeva mnogo fizičkog rada. Berba, odvajanje biljnih dijelova, usitnjavanje škrobnog tkiva i priprema mase za fermentaciju tradicionalno se obavljaju ručno. Velik dio tog posla u Etiopiji obavljaju žene, a proces je toliko zahtjevan da ga Borrell opisuje kao iznimno naporan. Znanstvenici na nekoliko etiopskih sveučilišta rade na razvoju strojeva koji bi mogli olakšati obradu, no takva rješenja još nisu široko dostupna.

Problem je i u tome što je riječ o hrani čija priprema zahtjeva specifično znanje. Nije dovoljno zasaditi enset i ubrati ga poput krumpira ili kukuruza. Potrebno je znati kada je biljka spremna za preradu, kako izdvojiti korisni dio, koliko dugo fermentirati dobivenu masu i na koji način pripremiti gotovu namirnicu. Uz to, okus fermentiranog kocha nije svima privlačan. Upravo zato uzgoj enseta nije moguće jednostavno proširiti u druge države bez edukacije poljoprivrednika i razvoja lokalnih prehrambenih navika. Zanimljivo je da se biljka, unatoč sve većem zanimanju znanstvenika, suočava s padom popularnosti čak i u vlastitoj domovini. Istraživanje provedeno 2025. među više od 400 etiopskih poljoprivrednika pokazalo je da je približno 60 posto ispitanika tijekom prethodnih desetljeća smanjilo površine namijenjene njezinu uzgoju. Mnogi su se okrenuli komercijalno isplativijim kulturama, poput pšenice, kukuruza i krumpira, a smanjila se i potrošnja enseta u samim kućanstvima. To znači da kultura koju znanstvenici vide kao potencijalno važan dio budućnosti poljoprivrede istodobno polako gubi prostor u zajednicama koje su je stoljećima održavale. 

OSUĐENA NA SMRT DOSJE CHRISTA PIKE Noć kad je ubila. Na petak 13. našli pentagram i tijelo

Današnja svjetska prehrana izrazito ovisi o malom broju poljoprivrednih kultura. Riža, pšenica i kukuruz osiguravaju više od polovice kalorija koje čovječanstvo dobiva iz biljnih izvora. Takva koncentracija olakšava industrijsku proizvodnju i međunarodnu trgovinu, ali povećava ranjivost prehrambenog sustava. Kada ekstremna suša, nova bolest ili dugotrajni toplinski val pogode neku od ključnih kultura, posljedice se mogu osjetiti u brojnim državama. U svijetu u kojem klimatske promjene donose sve nepredvidljivije vremenske uvjete, znanstvenici zato sve više istražuju biljke koje su tisućljećima bile dio lokalne prehrane, ali nikada nisu postale globalno važne. Enset je jedan od takvih primjera. Njegova otpornost na sušu, višegodišnji životni ciklus i visok prinos čine ga zanimljivim kandidatom za diversifikaciju poljoprivrede, posebno u zemljama koje se suočavaju s ozbiljnim problemima prehrambene sigurnosti.

Ipak, znanstvenici upozoravaju da ne postoji pojedinačna čudesna biljka koja može riješiti svjetsku glad. Osim klimatskih promjena, na dostupnost hrane utječu ratovi, siromaštvo, politička nestabilnost, cijene, transport i pristup poljoprivrednom zemljištu. Čak i iznimno produktivna kultura neće pomoći ako poljoprivrednici nemaju sredstva za njezin uzgoj ili ako stanovništvo nema mogućnost kupiti hranu. Enset stoga nije zamjena za postojeću poljoprivredu, nego mogući dodatni izvor sigurnosti u sve nestabilnijem svijetu.
U Kraljevskim botaničkim vrtovima Kew zbog toga pokušavaju pomoći etiopskim poljoprivrednicima da očuvaju raznolikost enseta, uključujući sorte kojima prijeti nestanak. Projekti obuhvaćaju poticanje uzgoja rijetkih sorti i pružanje gospodarske podrške lokalnim zajednicama. Cilj je pokazati da tradicionalna kultura može imati i suvremenu ekonomsku vrijednost. Ako se uspije spojiti znanstveno istraživanje, međunarodna suradnja i interes samih poljoprivrednika, biljka koja je stoljećima hranila milijune Etiopljana mogla bi postati mnogo važnija i izvan Afrike.