O velikom dobitku za Tursku i tursku vladu te prednostima preokreta u Siriji za njemački Tagesschau piše Alfred Schmit iz ARD-a Berlin.

Prvo, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan može imati koristi od izbjeglica koje se iz Turske vraćaju u Siriju. Vjerojatno će njegova popularnost rasti. S gotovo tri milijuna izbjeglica u 13 godina, njihovo prihvaćanje među turskim stanovništvom u zadnje vrijeme nije tako visoko.

Drugo, Erdogan se može postaviti kao mirovni posrednik – zahvaljujući svojoj taktici vojne podrške ili toleriranja različitih sila u regiji. On je politički teškaš na ovim prostorima. Tko god želi posredovati između različitih tabora, ne može ignorirati Erdogana. To povećava njegov utjecaj, uključujući i NATO partnera SAD. Njihov ministar vanjskih poslova Blinken želi uskoro doći u Ankaru.

Treća prednost je obnova u Siriji. To bi trebalo donijeti opipljivu dobit, primjerice za tursku građevinsku industriju ili proizvodnu industriju u zemlji.

Naposljetku, četvrto, Turska zbog sadašnjeg razvoja događaja postaje sve zanimljivija i važnija za EU. No, još je nejasno hoće li to rezultirati daljnjim prednostima, primjerice u smjeru mogućeg ulaska u EU.

Schmidt navodi i moguće negativne strane. 

Prvo, situacija s Kurdima u Siriji mogla bi se razviti dinamikom koju Ankara ne može u potpunosti kontrolirati. Turska vlada uvijek je jasno davala do znanja da Turska ne želi da Kurdi imaju vlastite državne strukture u Siriji, iako one zapravo već postoje na mnogim mjestima. Iz perspektive Turske, utjecaj terorističkih skupina kao što su kurdski PKK ili YPG vjerojatno će biti presudan. Ali oni bi također mogli postati manje važni u novoj Siriji s pravima na autonomiju za pojedine skupine. Tada bi se ovim rizikom moglo upravljati. Za Kurde u Turskoj se zbog novonastale situacije praktički ništa neće promijeniti.

Druga točka na negativnoj listi: Gubitak tisuća sirijskih radnika mogao bi biti problem za turske tvrtke. No izgledi za oporavak su dobri, također s obzirom na moguću zaradu od obnove u Siriji.

Naposljetku, treće, vojni angažman različitih snaga sa sobom nosi nove rizike. Izraelske trupe, primjerice, već napreduju prema sirijskom teritoriju – što turski ministar vanjskih poslova oštro kritizira. Turska ne može imati nikakav interes u većoj potrošnji za obranu ili novim pokretima izbjeglica kao rezultat daljnjih borbi, pišeSchmidt za Tagesschau.