New Scientist još jednom je podsjetio koliko je glupo i opasno potpuno zatvarati granice za imigrante, koristeći nepobitni argument po kojem EU, pa i cijeli zapadni svijet, riskira da se za nekoliko desetljeća socijalno uruši. UN-ove studije iz 2000. godine pokazale su da je tada u EU odnos između radno sposobnog i radno neposobnog stanovništva, pretežno umirovljenika, bio 4:1. Danas je taj odnos već pao na 3,5:1 i do 2050. godine, čak i uz ovakve trendove useljavanja radne snage, past će na samo 2:1.

U takvom slučaju EU bi do 2050. izgubio čak 17 posto stanovništva, a povrh toga, postotak radno ovisnog stanovništva porastao bi za jednu trećinu. Riječ je o trendovima po kojima je, primjerice, 2013. godine ukupan broj useljenika u EU bio 540.000. Ono što EU doista treba, dakle, ne samo da nije zatvaranje granica zato što se nekome ne sviđa nečija vjera, boja kože ili jednostavno strahuje da su svi oni koji su drugačiji teroristi, nego puno intenzivnije useljavanje. Na užas ratuće europske desnice.

Samo kako bi održala ukupnu razinu stanovništva, EU će morati, u to nema sumnje, uvoziti 850.000 imigranata godišnje. A kako bi održala i postojeći odnos između radno sposobnog i radno ovisnog stanovništva, morat će u voziti godišnje čak 1,5 milijuna ljudi. Usporedbe radi, tijekom prošlogodišnje izbjegličke krize, u EU je ušlo tek nešto malo više od jednog milijuna. Već danas Njemačka snažno osjeća manjak čak 1,8 milijuna kvalificiranih radnika.

To je bio i razlog, kako se iza kulisa moglo čuti tijekom sastanaka državnika iz EU prošle godine oko priljeva migranata, zašto je kancelarka Angela Merkel odlučila, a tada i dobila podršku svojih najbližih suradnika, primiti tako puno izbjeglica u tom kaotičnom useljeničkom valu preko zapadnog Balkana. Njemačka je računala da će time riješiti mnoge svoje probleme s nedostatkom radne snage, jer, kako se već onda vidjelo, mnogi od onih koji su dolazili s Bliskog istoka, bili su čak i fakultetski obrazovani.

Da nije riječ o nikakvim moralističkim ili apstraktnim dvojbama, pokazuje primjer iz 2000. kada je tadašnji njemački kancelar Gerhard Schröder pokušao iz zemalja izvan EU-a interventno uvesti 20.000 kompjuterskih stručnjaka u Njemačku, da bi se sudario s agresivnom kampanjom dijela javnosti koja je na to reagirala s konzervativnih pozicija, ako čak ne i desnih te ksenofobnih. Sve navedeno odnosi se na uvjete sadašnjeg ekonomskog modela, pa ispada da će se Europa, ukoliko se uspon desnice nastavi i sljedećih godina, naći pred izborom ili da buduće rigidne desne vlade dopuste milijunske imigracije onih protiv kojih se godinama bore ili će morati posezati za ekonomskim reformama prema radikalnoj ljevici.