Sve što se događa u EU posljednjih godina nedvosmisleno govori kako je proširenje na dugom štapu. Poslije šokantne poruke iz Pariza, da u sadašnjoj EU nema prostora za nove članice i da bi eventualnom prijemu trebala prethoditi reforma Unije, otvoreno je pitanje hoće li i kada biti skinuti lanac s europskih vratiju?

Stvar izgleda lošije kada se u obzir uzme činjenica da Srbija (koja se, uz Crnu Goru označava kao najdalje odmakla na putu prema EU) još nije spremna za ulazak i trku s daleko moćnijim članicama u zajedničkoj kući i na zajedničkom tržištu.

Nekoliko je faktora koji govore o dubinskim problemima unutar EU, koja je, čini se, na pragu velikih promjena. Od njihovog ishoda ovisit će i potencijal Srbije da ostvari svoj cilj i postane članica EU.

Ti faktori su dvostruki i tiču se i Srbije i EU: europski izbori i uzdizanje desnice, Brexit, kraj ere Angele Merkel, težnje Francuske da postane vodeća sila, ali i reforme koje Srbija još nije do kraja provela, Kosovo i NATO.

1. Uzdizanje desnice i europski izbori

Izbori za članove Europskog parlamenta (EP) bit će održani od 23. do 26. svibnja. Sam proces blokirat će na određeno vrijeme djelovanje EU, a to će se odraziti i na rješavanje pitanja Kosova. To je samo jedan od problema. Drugi, veći, tiče se toga kako će EU nakon tih izbora izgledati, a kako stvari stoje, predviđa se uzdizanje desnice i euroskeptičnih snaga.

Anketa o izborima koju je objavio EP, iako pokazuje nastavak dominacije tradicionalnih stranaka i centralističku većinu za koju se očekuje da podržava prijedloge EK, bilježi se i rast mjesta za ekstremno desne stranke za čak 40 posto. Kako ocjenjuje Reuters, činjenica da bi u budućem parlamentu ekstremna desnica mogla imati oko 14 posto poslaničkih mjesta znači - političku neizvjesnost. Utjecaj takvih ideja mogao bi da bude još jedan čavao u lijes europske ideje, pa samim tim i proširenja.

2. Brexit: EU prvo sređuje svoju kuću

Osim toga, EU se suočava s problemima u vlastitim redovima, koji se tiču izlaska Velike Britanije. To je izazov i za EU i za Britaniju, ali neovisno od toga, može imati utjecaj i na proširenje, kojem se London inače protivio, a sada bi, iz pozicije izvan Unije, mogao još dodatno na to utjecati.

Teške optužbe "Da Vučić ima više oružja opet bi zaratilo na Balkanu"

Dok se bavi tim pitanjem, EU sasvim sigurno neće primati nove članice. U tom svijetlu treba promatrati i poruke iz Francuske - nema proširenja prije reforme - jer upravo je Brexit gurnuo u prvi plan potrebu za reformama Unije. S druge strane su tu pretenzije koje bi u regiji mogao imati London kako bi ojačao svoj politički utjecaj na Balkanu nakon napuštanja EU. Zasad, sfere njihovih interesa ne poklapaju se sa sferama interesa Srbije i Britanija se smatra jednom od najvećih prepreka na putu postizanja dogovora s Kosovom koji uključuje razgraničenje.

3. Kraj ere: Merkel odlazi, što dalje?

I najavljeno povlačenje njemačke kancelarke Angele Merkel, koja se doživljava kao lider Europe, nosi težinu. Kako za Uniju, tako i za Zapadni Balkan. Otkako je objavila da se neće ponovo kandidirati za predsjednicu Kršćansko-demokratske unije (CDU), a samim tim i da neće produžiti svoj mandat na čelu Njemačke poslije 2021, EU se našla gotovo u stanju uzbune, a u najmanju ruku - neizvjesnosti.

Već u prvom trenutku, briselski analitičari tumačili su njezin odlazak kao najavu promjene politike Njemačke prema proširenju. Treba imati na umu da su upravo Merkelica i Njemačka uvijek - oprezno, ali sa sigurnošću - govorili o neophodnosti proširenja na Balkan. Upravo ona je i inicijator Berlinskog procesa, koji se bavi članstvom Zapadnog Balkana u Uniji. Nakon što je EK oslabila u vođenju procesa proširenja, tu poziciju je preuzela Njemačka pod palicom Merkelove.

Jasno je da njezin odlazak ne znači kraj za proširenja, ali tumačenja su ta da bi se taj proces mogao još dodatno usporiti i ne samo zbog njezinog zalaganja na tom polju, već i zbog potencijalne borbe za prevlast i novu najmoćniju članicu EU.

4. Uloga Francuske: Macron umjesto Angele?

Takve pretenzije ima upravo Francuska i one nisu tajne. Iako odlazak Merkelove ne znači automatski gubitak vodeće pozicije Njemačke, nema sumnje da će pojedine zemlje poželjeti iskoristiti vakuum. Brojne analize posvećene su upravo željama i potencijalima francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da se nametne kao novi neformalni lider EU. I američki "Time" ga je nazvao "sljedećim liderom Europe", a on sam je više puta istaknuo kako su Francuska i Njemačka zemlje koje trebaju predvoditi jedinstvenu Europu.

MIROTVORAC "Moj djed je bio nacist. Zbog njega znam zašto je EU važna"

Kada je riječ o politici unutar EU, on i Merkelica bili su na suprotstavljenim stranama po nekim važnim pitanjima (uloga Turske, na primjer). Iako sam Makron nije bez problema u pobunjenoj Francuskoj, ono što se tiče Srbije je jasno - francuski predsjednik jedan je od prvih koji je javno i bez uvijanja stavio znak pitanja na proširenje i to u EP, u travnju prošle godine, kada je rekao da EU ne treba da primiti niti jednu novu članicu dok se reformira.

5. Srbija i reforme: Posao koji je pred nama

Francuska inzistira na reformama i tome da Srbija počisti svoje dvorište, dok EU to čini u vlastitom. Ipak, pred Srbijom je puno izazova. Malo se govori o tome da bi bilo besmisleno ući u EU na isti način kao neke druge, slabije članice iz istočnog bloka, jer to automatski znači gubitak na više nivoa - na tržištu, kod moći u donošenju odluka, u odljevu mozgova... Kada je riječ o reformama, prije svega onim ekonomskim, Srbija dobiva pohvale od EU, ali i drugih međunarodnih financijskih institucija. S druge strane, postoje i “minusi”, a jedan od osnovnih je vladavina prava bez koje, ne ustručavaju se poručiti, nema niti EU.

Koliko je ovo važno pokazuje i to što je pregovaračko poglavlje koje se bavi vladavinom prava (23) uvjet, prvo otvoreno, i koje će biti posljednje zatvoreno u pregovorima s Unijom. U finalu, to znači, da bez ispunjenja ovih kriterija, a oni podrazumijevaju nezavisno sudstvo i tužilaštvo, suđenje u razumnom roku, borbu protiv korupcije i još štošta, i dalje ćemo “tapkati” na mjestu. U tom kontekstu treba promatrati i cilj Srbije da do 2025. godine postane članica.

6. Kosovo: Nitko u EU ne želi uvoz nestabilnosti

S druge strane, bez obzira na reforme, ako se ne riješi pitanje Kosova, o članstvu u EU je iluzorno raspravljati.
Da EU neće uvoziti nove teritorijalne nesuglasice, već smo shvatili. A opet, rješenje kosovskog pitanja zavisi o svim ovim ovdje spomenutim igračima i još nekih drugih (SAD) i zasad je potpuno neizvjesno. O razgraničenju Srba i Albanaca, koje se nalazi više u neformalnom toku pregovora nego za stolom u Bruxellesu, nagađa se već mjesecima, a postavljeni su i neki rokovi u 2019., koje je, čini se, teško dostići.

Što on priča? Srbi bijesni: Mesić nam određuje granice s Kosovom

Kompleksnost tog pitanja je višestruka jer sat otkucava, a ne postoji jedinstveni stav oko toga kakvo to rješenje treba biti - dok Srbija želi kompromis i da "nešto dobije", Albanci nisu složi oko razgraničenja koje su sami plasirali, a u EU postoje različite struje (Njemačka i Britanija su protiv razgraničenja). Ono što je, međutim, izvjesno, Srbija s nejasnim granica, neće ući u EU.

7. NATO: Nije nužno, ali ne može škoditi

Još jedno od otvorenih pitanja kada je riječ o Srbiji jest članstvo u NATO. Iako članstvo u ovoj vojnoj organizaciji nije samo po sebi uvjet za ulazak u Uniju, činjenica je da su gotovo sve članice Unije u isto vrijeme i dio ovog saveza.
S članstvom Crne Gore i Makedonije, Srbija i BiH su ostale praktično jedine zemlje u regiji koje nisu njezin dio. Suradnja Srbije i NATO-a postoji i ogleda se i kroz Partnerstvo za mir, kao i u velikom broju vojnih vježbi koje srpska vojska ima s ovom organizacijom. Otvoreno je pitanje hoće li se Srbija suočiti i s NATO zahtjevom nakon što drugi uvjeti budu ispunjeni.

Članak je u cijelosti preuzet s portala Blic