Počelo je vicevima i mimovima, a završilo je kao prava pravcata istina - svijet se, i svaki se narod u njemu podijelio na “fajzeraše” i “astrazeničare”, na elitu i sirotinju, dobitnike i gubitnike. Potpuno nevjerojatno i suludo, kakva je i cijela ova jednogodišnja pandemijska priča. Zahvaljujući društvenim mrežama, antivaksere se puno više čuje nego one koji shvaćaju da je cjepivo nemjerljivo bolje od Covida, a onda je, ko šećer na kraju, sjela i priča da AstraZeneca ne valja, da je Pfizer bolji, čak najbolji, pa se svijet podijelio na istočni i zapadni blok - na one koji ne ovise o jeftinijem cjepivu i ne žele ga te na one koji će onda to jeftinije cjepivo sa zapada rado primiti k sebi. Karta Europe podijelila se na dvije boje, hladnoratovski, praksa je još jednom pokazala da je cjepivo meko oružje i moć je u rukama onih koji o njemu odlučuju. Oksfordski su znanstvenici proizveli AstraZenecu i rekli kako žele da njihovo cjepivo bude dostupno svima, jeftino. No britansko je, Britanija je izašla iz EU, pa su nastala geopolitička prepucavanja, koja su dovela do javnog mišljenja kako je oksfordsko cjepivo loše, a ova druga dobra. Pretvorili smo se u vic o Englezu, Amerikancu, Rusu i Kinezu koji se voze u vlaku i nadmudruju se. Najdeblji će kraj, na kraju, izvući mali Mujo - svi mi zavađeni i podijeljeni na “kaste po cjepivu”. Kao da se uživo piše kakav distopijski scenarij, u kojemu “fajzeraš” ne smije voljeti “zenekušu”, pa se gledaju kroz visoku žicu koja dijeli njihove svjetove. A onda, podijeljeni smo i na one koji su za cjepivo općenito i protiv njega. Antivakseri “vaksere” nazivaju glupim ovcama, njihovo vjerovanje u znanost smatraju slabošću, a na drugoj je strani zapravo pretjerani - strah.