Josip Klemm ne diže šator u trenutku kad se uhićuju hrvatski zapovjednici. Ima prečeg posla, a to je najnoviji projekt hrvatsko-srspkoga pomirenja, projekt koji obećava političke, financijske i statusne lovorike. Pomiriteljski je reagirao i oko uhićenja u BiH, riječima: “Neprijatelj nam nisu srpski ni bosanski narod, nego političari.

Njegova Udruga ratnih specijalaca MUP-a nije masovnija ni slavnija od ostalih. Ali Klemm je figura od eksluzivnog autoriteta: vlasnik tvrtke koja, na jednoj strani, širi svoj zaštitarski monopol, a na drugoj zapošljava i plaća najamnike. 

Usput, u rujnu mu je počelo i suđenje za izvlačenje tri milijuna kuna i utaju 593.000 kuna poreza.

Agens Klemmova iznenadnog i zadivljujućeg mirotvorstva, kažu, treba locirati na Pantovčak, kod Kolinde Grabar Kitarović, gdje se ponajbolje zna što NATO hoće od naroda na južnoslavenskom poprištu. 

Time se, unatoč domorodačkim zadjevicama, konačno pomalja veliki gazda mira i rata u Hrvatskoj, od prioritetne važnosti za još veće geopolitičke kreatore. 

Desničarski portali tek sramežljivo postavljaju pitanje: Tko je Klemma ovlastio da se miri s agresorom? Mili Miloševiću, predsjedniku Srpskih ratnih veterana koji se prije mjesec dana našao pred kamerama Nove TV zajedno s Klemom, otelo se nekoliko dragocjenih informacija koje otkrivaju da videolinku prethode mjeseci diskretnih, pa i tajnih operacija s pacifističkom akcijom. 

Kako reče, dugo je njegova, srbijanska strana “uzalud tražila” kontakt sa svojim hrvatskim pandamom, uključujući posredovanje WVF-a, svjetske asocijacije ratnih veterana. 

Ali nikako nije išlo. Logično, jer baš tada je, podsjetimo, Klemm organizirao “šatoraše” koji ruše SDP-ovu vlast. Svejedno, bilo je nekih kontaktata ranije. 

O jednom skupu izmirenih neprijatelja pod okriljem WVF-a – i pod vodstvom generala Ðure Dečaka - krajnje škrto i sramežljivo izvijestio je Glas Koncila. 

Drugi plan uređen je u Sarajevu 2010., kad je međunarodna organizacija CNA – Centar za nenasilnu akciju - začela Mirovnu koaliciju ratnih veterana u trokutu Hrvatska - Srbija - Bosna. Održano je nekoliko radnih sastanaka u Vojvodini, s ograničenim brojem veteranskih organizacija.

No unutar Europske unije jedino je Deutsche Welle s odobravanjem izvještavao o miroljubivim sastancima hrvatske, srpske i bošnjačke strane. 

U srpnju 2012. je, zbog iniciranja suradnje sa srbijanskim veteranima, isključen Božo Matanović, a i ljudi koji su bili uz njega trpjeli su grubo verbalno cipelarenje. Je li se nekon Klemmove inicijative nešto promijenilo. 

“Nije”, kaže oporo i kratko u razgovoru za Express. Je li se tko ispričao? “Nije”, ponavlja jedan te isti odgovor. Koliko se Klemmova inicijativa razlikuje od Matanićeve?

“Ništa. I mi smo razgovarali samo o razmjeni informacija o žrtvama i minskim poljima. Ali tako to u nas ide”, zaključuje umirovljeni ratnik bez vlastitog poduzeća. 

I tako od ljeta 2016. traju oduševljene najave o Klemmovoj komunikaciji s dojučerašnjim neprijateljem na istočnoj strani Dunava i Drine, dok izvorni inicijator te priče nadalje prima uvredljive i prijeteće poruke. Zanimljivo, sad baš treća, bošnjačka strana nedostaje u projektu pomirbe...