Vlada Republike Hrvatske je nedavno (op. 1. 8. 2019.) na posljednjoj sjednici pred godišnje odmore službenom “Odlukom o raspodjeli sredstava za financiranje kulturnih, obrazovnih, znanstvenih, zdravstvenih i ostalih programa i projekata od interesa za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini za 2019. godinu” poslala u Bosnu i Hercegovinu dodatnih 25,8 milijuna kuna.

Neka se nađe. Iako su Hrvati konstitutivan narod u BiH, Republika Hrvatska (preko Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH) na godišnjoj razini velikodušno i navodno strateški podupire različite programe i projekte iz područja obrazovanja, znanosti, zdravlja, kulture i drugih područja, kojima je cilj stvaranje gospodarskih i socijalnih uvjeta za održivi opstanak i ostanak Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Božina bolnica Bolnica u Mostaru kojoj plaćamo dugove od 40 milijuna kuna

Budući da je početkom i sredinom devedesetih godina po tom pitanju vladao košmar pa su mnogi nekažnjeno i bezobzirno (i)sisali hrvatski državni proračun (poznati primjeri logistike HVO-a i Hercegovačke banke), utemeljen je Središnji ured za Hrvate izvan RH, preko kojeg bi se navodno podrška krucijalnim projektima trebala bolje usmjeravati i u konačnici bolje nadgledati. Deset bodova za ideju - nula za realizaciju.

Riječ je, naime, o nezanemarivim financijskim sredstvima koja se redovito dijele po političkoj i prijateljskoj liniji, pa tako imamo situaciju u kojoj se velikodušno financiraju raznorazne udruge i organizacije, od kojih su neke čak i fiktivne, podobni pojedinci i skoro pa izumrla kulturno-umjetnička društva, dok se kapitalni projekti ignoriraju.

Više se ulaže u recikliranje prošlosti nego u izgradnju smislene budućnosti. Površan pogled na korisnike, udruge i institucije koji su dobile značajna sredstva iz hrvatskog proračuna lako odaje da je većinom riječ o subjektima koji nemaju iskustvo transparentnog funkcioniranja.

S druge strane, također je upitno je li se nadležno Povjerenstvo uopće pridržavalo uvjeta natječaja i jesu li podršku Vlade RH dobili zaista najbolji projekti.

Koliko god Ured za Hrvate izvan RH trubio kako se financiraju samo ključni projekti, činjenica je da najveći dio kolača budžeta, nažalost, otpada na Crkvu, opanke i HDZ. Iako je premijer Plenković poručio da su projekti dobro distribuirani i da se time šalje jasna poruka potpore Hrvatima u BiH, otvoreno je pitanje koga se tu uopće i zašto konkretno podržava. Iako se na službenoj stranici Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH može pročitati da je uvedena kontrola korištenja sredstava, nigdje se ne mogu pronaći izvješća o utrošenim sredstvima.

Ne dovodim u pitanje važnost pomoći koja iz Republike Hrvatske dolazi Hrvatima u BiH, nego se radije pitam gdje odlaze ta silna sredstva koja bi navodno trebala služiti “očuvanju hrvatskog identiteta, odnosno promicanju hrvatskog jezika, kulture, tradicije i jačanju položaja hrvatskog naroda izvan Republike Hrvatske”.

Konačni krah Mostarski Aluminij: Kako je propala HDZ-ova zlatna koka

I ovaj put je najveći dio hrvatskog financijskog kolača otišao u usta Katoličke crkve i uhljeba iz HDZ-a BiH. Katolička crkva u BiH je, naime, dobila nešto više od sedam milijuna kuna, dok je ostatak otišao u HDZ-ove džepove. Budući da većina novca završi u džepovima i na računima lokalnih biznismena i političara, narod teško može osjetiti plodove Plenkovićeve “potpore Hrvatima u BiH”.

Kako će obnova sve praznijih bogomolja diljem Bosne i sablasno praznih muzeja u Hercegovini pridonijeti ostanku Hrvata u BiH? Koliko će Hrvatima biti od koristi to što Vlada RH sufinancira novoosnovanu Radioteleviziju Herceg-Bosne, osim što će HDZ BiH, dobiti još jednog asa u rukavu neslužbene propagandne mašinerije?

Iako se na službenoj stranici Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH može pročitati da je uvedena kontrola korištenja sredstava, zanimljivo je da nikad nisu objavljena izvješća o nadzoru i kontroli utrošenih sredstava, nego se samo pišu hvalospjevi o značaju institucija kojima su odobrena značajna financijska sredstva.

Bosanski lonac Sačuvaj me Bože Hrvata koji pomažu Hrvatima u BiH

U takvim se okolnostima pokazuje zabrinutost kako o donaciji, tako i o namjenskom trošenju donacije Vlade RH. Međutim, do danas u Hrvatskoj nije pokazana volja za rješavanjem tog problema i transparentnijim financiranjem projekata koji bi navodno trebali predstavljati dugoročnu strategiju opstanka Hrvata u Bosni i Hercegovini. Bilo kako bilo, građani Republike Hrvatske (i svi zainteresirani za ovu problematiku) zaslužuju transparentne informacije o kriterijima i načinu raspodjele pomoći te postignutim ili nepostignutim ciljevima, a ne paušalno objavljivanje popisa korisnika.

S druge strane, kad je riječ o političkoj strategiji opstanka Hrvata u BiH, dolazimo do nikad nerazjašnjene podjele odgovornosti: što je točno čija zadaća? Ako na trenutak i zanemarimo činjenicu da financijska pomoć RH za projekte u BiH redovito završi u džepovima lokalnih poglavica, njihovih slugu, službenika i poltrona, činjenica je da većina Hrvata u BiH još nije raščistila sama sa sobom pitanje vlastitog identiteta i pripadanja.

Iako u BiH danas ne postoji određena hrvatska politička opcija koja zagovara bilo kakvo priključenje Hrvatskoj, Hrvati još odbijaju prihvatiti Bosnu i Hercegovinu kao svoju jedinu državu te uporno očekuju od Republike Hrvatske nekakvo čarobno rješenje.

(Ne)moguća misija Balkanski grad na samrti odbija se predati

Buljenje preko granice u Doljanima i priželjkivanje da RH sama od sebe riješi sve političke probleme Hrvata u BiH je jedna velika utopija. Hrvati u BiH imaju svoje političare koji su iznadprosječno plaćeni da se (iz)bore za položaj vlastitog naroda u Bosni i Hercegovini. Dovoljno je vidjeti primjere saborskih zastupnika Bože Ljubića i Željka Raguža (11. izborna jedinica), čiji (be)smisao boravka u Hrvatskom saboru nikome nije do kraja jasan.

Od hrvatskih političara u Republici Hrvatskoj jedino su gori, koruptivniji i nesposobniji hrvatski političari u Bosni i Hercegovini. Njima Hrvatska nije važna, no još je veći problem što im je njihov vlastiti narod u Bosni i Hercegovini još nebitniji.