Priča Patrizije Reggiani započinje kao bajka. Rođena kao Patrizia Martinelli 1948. godine u skromnim uvjetima, njezin život se mijenja kada joj se majka, konobarica, udaje za bogatog poduzetnika Ferdinanda Reggianija, koji ju posvaja i uvodi u svijet luksuza. Kao mlada djevojka, naviknuta na bunde i brze automobile, kretala se u elitnim milanskim krugovima, gdje je 1970. na jednoj zabavi upoznala Maurizija Guccija, nasljednika slavne modne kuće.

​- Upoznala sam Maurizija na zabavi i ludo se zaljubio u mene. Bila sam uzbudljiva i drugačija - prisjetila se godinama kasnije.

Unatoč oštrom protivljenju Maurizijevog oca Rodolfa, koji ju je smatrao "društvenom penjačicom kojoj je samo novac na pameti", par se vjenčao 1972. godine. Ubrzo su postali jedan od najglamuroznijih parova svog vremena. Preselili su se u New York, u luksuzni penthouse u Olympic Toweru koji im je na kraju ipak poklonio svekar Rodolfo. Postali su nezaobilazni dio društvene scene, družili su se s Jacqueline Kennedy Onassis, a Manhattanom su se vozili u automobilu s personaliziranom registracijom "Mauizia". Patrizia, koju su mediji prozvali "Lady Gucci", uživala je u raskoši, priređivala ekstravagantne zabave i postala poznata po izjavi: "Radije bih plakala u Rolls-Royceu nego bila sretna na biciklu".

Idila je trajala do sredine osamdesetih. Nakon smrti oca Rodolfa 1983., Maurizio je naslijedio 50 posto udjela u kompaniji i, prema riječima Patrizije, "poludio". Počeo ju je isključivati iz poslovnih odluka, u kojima je do tada bila njegov glavni savjetnik. Brak se počeo raspadati. Godine 1985. Maurizio je rekao Patrizie da ide na kratak poslovni put u Firencu. Sljedeći dan poslao je prijatelja da joj poruči kako se neće vratiti i da je njihov brak gotov.

Uslijedile su godine borbe. Maurizio je počeo vezu s mlađom ženom, Paolom Franchi, dok je tvrtka pod njegovim vodstvom gubila milijune. Njegove poslovne odluke, koje je Patrizia smatrala katastrofalnima, kulminirale su 1993. prodajom obiteljskog carstva investicijskoj banci Investcorp za 120 milijuna dolara.

​- Bila sam bijesna na Maurizija zbog mnogo, mnogo stvari u to vrijeme. Ali iznad svega, zbog ovoga. Gubitak obiteljskog posla. Bilo je glupo. Bio je to neuspjeh. Bila sam ispunjena bijesom, ali nisam mogla ništa učiniti - izjavila je za The Guardian 2016. godine.

Razvod je finaliziran 1994., a Patrizia je ponuđenu nagodbu od 2,5 milijuna eura i 650.000 eura godišnje alimentacije prezirno odbila. Na kraju je ispregovarala godišnju isplatu od 1,47 milijuna dolara. No, izgubila je pravo na korištenje prezimena Gucci, što ju je, prema riječima prijatelja, boljelo više od gubitka supruga. Ipak, nastavila ga je koristiti govoreći: "I dalje se osjećam kao Gucci - zapravo, najviše Gucci od svih".

Ujutro 27. ožujka 1995., godinu dana nakon razvoda, 46-godišnji Maurizio Gucci stigao je u svoj ured u ulici Via Palestro u Milanu. Dok se penjao stepenicama, prišao mu je ubojica i ispalio tri hica u leđa i jedan u glavu. Jedini svjedok bio je vratar zgrade, Giuseppe Onorato.

​- Vidio sam ruku. Bila je to lijepa, čista ruka, i držala je pištolj - ispričao je Onorato, koji je i sam ranjen s dva metka u ruku dok je ubojica bježao.

​- Držao sam gospodina Guccija u naručju. Umro mi je na rukama.

Istraga je tapkala u mraku gotovo dvije godine. Patrizia je bila osumnjičena, no nije bilo dokaza. Manje od tri sata nakon ubojstva, poslala je sudski nalog za iseljenje Paoli Franchi iz stana u kojem je živjela s Maurizijem. U svom Cartierovom dnevniku, na dan ubojstva, zapisala je samo jednu riječ: "Paradeisos", grčku riječ za raj.

Preokret se dogodio u siječnju 1997. godine, kada je policija dobila anonimnu dojavu. Ubrzo je pokrenuta tajna operacija koja je dovela do uhićenja Patrizije i njezinih četvero suučesnika: vidovnjakinje i najbolje prijateljice Pine Auriemme, koja je djelovala kao posrednik, vlasnika pizzerije Benedetta Ceraula kao ubojice, te vozača i organizatora.

Suđenje je postalo medijski spektakl. Tužiteljstvo je tvrdilo da je motiv bio mješavina ljubomore, novca i ogorčenosti. Patrizia se bojala da će Maurizijeva ženidba s Paolom Franchi prepoloviti njezinu alimentaciju i ugroziti nasljedstvo kćeri. Obrana je tvrdila da je zbog operacije tumora na mozgu 1992. bila mentalno nestabilna te da ju je Pina Auriemma ucijenila. Unatoč tome, proglašena je krivom za naručivanje ubojstva i osuđena na 29 godina zatvora, kazna koja je kasnije smanjena na 26.

U zatvoru San Vittore, koji je nazivala "rezidencijom Vittore", provela je 18 godina. Tamo je pokušala samoubojstvo, a čak joj je bilo dopušteno da kao kućnog ljubimca drži tvora po imenu Bambi. Kada joj je 2011. ponuđeno prijevremeno puštanje na slobodu uz uvjet da pronađe posao, odbila je uz legendarnu izjavu: "Nikad u životu nisam radila i sigurno neću početi sada".

Na slobodu je puštena 2016. zbog dobrog vladanja. Njezin povratak u javnost bio je teatralan - viđena je kako kupuje u najskupljoj milanskoj ulici Via Monte Napoleone s velikom papigom ara na ramenu. Kada ju je televizijska ekipa pitala zašto je unajmila plaćenog ubojicu, a nije sama pucala u Maurizija, hladno je odgovorila: "Moj vid nije baš dobar. Nisam htjela promašiti".

Zaposlila se kao dizajnerska savjetnica u tvrtki za nakit Bozart. Međutim, njezin odnos s kćerima, Alessandrom i Allegrom, koje su naslijedile očevo bogatstvo, zahladio je i one su joj ukinule financijsku potporu. Ipak, sud joj je 2017. dodijelio pravo na godišnju rentu od Maurizijevog imetka, kao i zaostale isplate koje su dosegle više od 20 milijuna dolara.

Posljednji i najnevjerojatniji obrat dogodio se ovih dana u Milanu. Oporuka njezine majke Silvane, koja je preminula 2019. u 90. godini, poništena je. Prema toj oporuci, imovina - koja uključuje kompleks nekretnina vrijedan 14 milijuna eura i 4 milijuna u vrijednosnim papirima - trebala je pripasti zakladi, a ne kćeri, navodno iz straha da će Patrizia sve potrošiti. No, audio snimka koju je napravila kućna pomoćnica tijekom sastavljanja oporuke u bolnici otkrila je brojne nepravilnosti. Sud je utvrdio da okolnosti zabilježene u javnobilježničkom aktu ne odgovaraju istini te je oporuku proglasio nevažećom. Iako je zaklada uložila žalbu, presuda otvara put da Patrizia Reggiani, kao jedina nasljednica, preuzme cjelokupno bogatstvo.