Nekoć saveznici, karizmatični osnivač pokreta Hizmet propovjednik Fetulah Gülen i dugogodišnji premijer pa predsjednik Recep Tayyip Erdoğan zadnjih desetljeće i pol, pa i više, proveli su kao smrtni neprijatelji. Stvari su toliko eskalirale da su radili i tenkovi 2016. godine - pobunjenički vojni časnici bombardirali su turski parlament, ali Erdoğan je preživio pokušaj vojnog udara i za sve krivio "güleniste". Poginulo je oko 300 ljudi, uhićeno njih 13.000 ljudi - vojnih lica, sudaca, profesora... 

Gülenov pokret dugo je bio u savezu s turskom islamističkom vladom, duboko se infiltrirajući u policiju, tužiteljstvo i pravosuđe zemlje. Slučaj poznat kao zavjera Ergenekon bio je pokušaj da se sugerira kako postoji mračna skupina sekularističkih vojnih časnika, novinara i političara koji planiraju preuzeti državu, piše Elçin Poyrazlar za Politico, i sam dvijetisućitih optužen da je bio dio velike zavjere. 

Slučaj je naposljetku propao i doveo do razlaza između Gülena i tadašnjeg premijera Recepa Tayyipa Erdoğana, koji je postao predsjednik 2014. Sve veće napetosti između propovjednika i predsjednika dodatno će se pogoršati i kulminirati krvavim pokušajem državnog udara 2016., s tenkovima na ulicama turskih gradova.

Savez između Gülena i Erdoğana bio je brak iz interesa islamista dok je trajao, sve dok se dvije strane nisu sukobile jedna s drugom u borbi koja je oblikovala današnju Tursku. Priča seže desetljećima unatrag, piše Politico.

Tko je bio Fetulah Gülen?

Fetulah Gülen, rođen 1941., bio je imam iz regije Erzurum na konzervativnom istoku Turske. Preminuo je u nedjelju u SAD-u. 

Postao je vodeća figura pokreta koji je započeo još 1970-ih i danas, 50 odina kasnije još ima odanost milijuna Turaka diljem svijeta, uključujući globalnu mrežu škola, think tankova i medijskih kuća.

Kao svećenik s državnom dozvolom poslan je u obalni grad İzmir 1960-ih, gdje je počeo razvijati svoju bazu. Tijekom tog razdoblja osnovao je i financirao mrežu "svjetionika" - zajedničkih studentskih stanova - držeći propovijedi mladim ljudima i sijući prvo sjeme svog carstva nalik kultu.

Poznat svojim sljedbenicima kao Hoca efendi (glavni propovjednik), Gülen je nastavio graditi čvrstu bazu pristaša, formirajući svoju sektu i glavni kadar, nazvan Hizmet Hareketi (Pokret služenja). Do 1990-ih, članovi obučeni na svjetionicima počeli su pronalaziti položaje u državnim institucijama.

Iako pod budnim okom turske vojske, Gülen je nastojao održati bliske odnose s političarima i poslovnim svijetom. Nakon raspada Sovjetskog Saveza osniva škole u turskim zemljama, na Balkanu i u Africi. Dok su njegove privatne škole proizvele tisuće diplomanata svake godine, pokret je također uspio steći kontrolu nad tvrtkama u raznim sektorima, uključujući hranu, zdravstvo, obrazovanje i medije, zahvaljujući godišnjim doprinosima njegovih sljedbenika.

Pred kraj desetljeća, međutim, turska policija pripremila je izvješće u kojem je razotkriven utjecaj pokreta unutar državnog aparata, što je dovelo do istrage od strane tužitelja koji je optužio Gülena "za pokušaj stvaranja teokratske države".

Razlaz s Erdoğanom i utočište u SAD

Dakle, 21. ožujka 1999. Gülen je napustio Tursku i otišao u SAD - da se nikada više nije vratio.

Nedugo zatim, Erdoğanov uspon na vlast 2003. godine pružio je Gülenovom pokretu priliku da svoj politički utjecaj izvuče iz sjene. Novom premijeru nedostajalo je utjecaja u državnom aparatu, a Gülen je trebao Fetulah Gülenda pomogne u širenju moći pokreta - ili, kako je sam Gülen citiran u jednoj od svojih propovijedi iz tog vremena, da "iscuri u državne arterije", piše Elçin Poyrazlar .

Ali do 2010-ih, nakon što su sekularni dijelovi turske vojske i pravosuđa očišćeni nakon pokaznih suđenja poput Ergenekona i Malja — paralelnog slučaja usmjerenog na vojsku — napetosti između tabora Gülena i Erdoğana približile su se točki prijeloma.

Prijelomna točka dogodila se u veljači 2012., kada je tužitelj zatražio od Hakana Fidana, tadašnjeg čelnika Nacionalne obavještajne organizacije, da svjedoči na sudu o vezama između agencije i Kurdistanske radničke stranke (PKK), kurdske skupine koja je navedena kao teroristička organizacija Turska, SAD i EU.

Potez Fidana, tadašnje Erdoğanove desne ruke, doživljen je kao izravni napad na samog premijera.

“On je moja zaključana kutija. On je zaključana kutija Republike Turske. Zaključana kutija budućnosti Turske”, rekao je Erdoğan i naredio Fidanu da ne svjedoči.

Zatim je u prosincu 2013. istanbulska policija uhitila jednog poduzetnika, nekoliko gradonačelnika i razne sinove vladinih ministara pod optužbama za mito i korupciju. Erdoğanov sin Bilal također je bio umiješan.

Tvrdeći da su uhićenja bila "prljavu operaciju", Erdoğan je smijenio šefove policije i tužitelje s dužnosti dok je njegova vlada AK Partije krenula u otvoreni rat sa svojim bliskim saveznikom, smatrajući Gülena odgovornim za policijske operacije i nazivajući njegov pokret "paralelnom strukturom".

Turska i SAD zavadili se zbog Gülena

Konačno, nakon pokušaja državnog udara protiv Erdoğana 2016. godine - u kojem je poginulo oko 300 ljudi, a pobunjenički vojni časnici bombardirali turski parlament - Gülenov pokret dodan je na glavnu tursku terorističku listu kao Fethullahistička teroristička organizacija.

Soner Çağaptay, iz washingtonskog Instituta za bliskoistočnu politiku, vjeruje da su Gülen i njegov pokret nanijeli najviše štete turskoj demokraciji 2008. godine, kada su tužitelji u slučaju Ergenekon tvrdili da je turska duboka država planirala državni udar.

“Oni su tu tvrdnju koristili za prisluškivanje i zastrašivanje novinara i aktivista civilnog društva. Manje od desetljeća kasnije, pokret je izveo vlastiti neuspjeli pokušaj državnog udara uzrokujući smrt stotina turskih civila”, rekao je.

Nakon toga, Erdoğan je pozvao SAD da izruči Gülena, a odbijanje Washingtona da to učini postalo je glavni izvor spora između dviju zemalja. Sad bi problem dviju država mogao polako početi biti rješavan, smatraju analitičari.  

- Kultna organizacija, nakon što izgubi svoju kultnu figuru, vjerojatno neće generirati isti intenzitet lojalnosti među sljedbenicima -smatra Soli Özel, viši predavač na Sveučilištu Kadir Has u Istanbulu.