Zid od tri metra koji opasava viletinu bivšeg HDZ-ova trijumvira Zlatka Canjuge i simbolički pokazuje njegov odnos s javnošću. Ne želim da me vidite, nema me i ne želim da išta o meni znate. Tako je reagirao prije dvije godine i na naše otkriće da je prodao svoju uspješnu tvrtku za recikliranje papira u Zaboku.

"Nemam nikakva komentara", rekao nam je tada Canjuga.

Nitko ozbiljan ‘90-ih se ne bi kladio na to da će od svih Tuđmanovih kadrovskih izuma najdugovječniji biti onaj koji je uvjerljivo najviše nalikovao na figuru harlekina, Zlatko Canjuga.

Ali on je radio u tišini i gomilao bogatstvo. Tvrtka Hamburger Recycling ENS bila je kruna njegova poslovanja, a otvorio je s austrijskim partnerima Hamburger Recycling group u Zaboku.

I u krizi su svake godine rapidno rasli. Od 14 zaposlenih došli su do njih 32. Posao je išao dobro i u pet su se godina povećali s 32 milijuna na čak 51 milijun kuna. Svake godine su ostvarili i dobit od 1,5 do tri milijuna kuna.

Od svibnja 2015. godine Canjuga više nije suvlasnik tvrtke, pokazuju podaci iz sudskog registra, nego su vlasnici samo austrijski partneri. Čovjek koji ima titulu bivšeg čelnika Skupštine Zagreba, NK Croatie (Dinama), Tuđamanova čovjeka od povjerenja, postao je tako i bivši kralj reciklaže papira.

Canjuga nije htio odgovarati o razlozima prodaje, koliko je novca dobio i je li pravi razlog dugovi koji su ga pritisnuli. Činjenica je da je prodao prosperitetnu tvrtku, a sebi ostavio onu koja svake godine gomila milijunske gubitke.

U Sv. Heleni Canjuga ima i tvornicu papirnatih vrećica koju je sagradio prije pet godina. Svatko tko kupuje u Konzumu, McDonaldsu, Mlinaru, Frumentumu i nizu drugih tvrtki, držao je Canjugine papirnate vrećice u ruci. Zanimljivo je da je Konzum od njega to nabavljao dok je njegova supruga Piruška žarila i palila koncernom Agrokor. Unatoč jakim klijentima i rastu prihoda, tvrtka je svake godine od 2011. do 2015. godine ostvarila gubitke od 3 do 5,9 milijuna kuna. 

Zbog gradnje tvornice bivši je čelnik HDZ-a u Zagrebu založio i jedan od tri stana koje imaju on i njegove tvrtke: onaj u Bužanovoj. Hipoteka od dva milijuna eura je i na tvornici i na stanu. 

No zato njegova vila na Tuškancu, koja se procjenjuje na 15-ak milijuna kuna, nema hipoteka. Kako se bivši referent za kulturu iz Ivanca obogatio?

Iako se maknuo od javnosti nakon što ga je Vladimir Šeks prije 17 godina smijenio sa svih dužnosti u HDZ-u, Canjuga je održavao veze. Njegova supruga Piroška iz rodnog mjesta je Zorana Milanovića, sinjskih Glavica, i do prije nekog vremena bila je jedna od najmoćnih žena u Hrvatskoj. 

Dugogodišnja je potpredsjednica Agrokora Ivice Todorića.

Canjuga nikada nije objasinio kako je stekao prvi milijun kuna i zašto se odlučio baš na reciklažu papira, koja se pokazala punim pogodkom. 

Tko bi to rekao za čovjeka koji u galeriji tvrdih Tuđmanovih Hercegovaca, od Šuška do Pašalića, reputacijski deficit nadoknađivao luckastim teorijama društva.

Kad je iznio “stališku teoriju” hrvatskog društva, cijela se zemlja tresla od smijeha. Zlatko Canjuga negirao je modernu sociologiju i klasnu strukturu društva koje se dijeli na slojeve ili klase.

Prema Canjugi, hrvatsko je društvo podijeljeno na “stališe” (staleže) kao u srednjem vijeku. U trenutku ekstaze, filozof iz Ivanca čak je došao na zamisao da se Hrvatski sabor ustroji tako da u njemu jedan dom pripadne “stališima”. 

Koliko je teorija šašava, dovoljno govori činjenica da je Canjuga u tako ustrojenom Saboru želio izbjeći stranke – hrvatski bi politički sustav nalikovao na onaj iz vremena Zrinskih i Frankopana. Ta mu uloga ležala. 

Pristajao je na fotosessione u kojima je prikazivan kao rimski trijumvir: prizore takve grotesknosti hrvatska politika do tad nije često viđala. 

Teško je reći da je Canjuga ikad ozbiljno računao s provedbom takvih odluka u život – prije će biti da se ekstremnim historicizmom dodvoravao Franji Tuđmanu koji je, međutim, kolegu iz Ivanca ipak tretirao sa zrnom soli. 

Ipak, lansirao mu je blistavu karijeru. Canjuga je 1995. godine postao savjetnik predsjednika za društvene djelatnosti, saborski zastupnik. Bio je i član Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, član Odbora za vanjsku politiku i stalni član Predsjedničkog vijeća. 

No pravi uspon slijedi godinu dana poslije - 1996. došao je na čelo HDZ-a Grada Zagreba i na čelo NK Croatije. I dok je Tuđman vodio državne poslove, Canjuga je, u sjeni, vodio brigu o privatnima. Miroslav Ćiro Blažević prikazao ga je kao neviđenu “vrdalamu”.

"Sad ću ti reći da mi nitko nije nanio toliko zla kao Canjuga! Canjuga je, sine, rođeni izdajnik, čovjek koji ne poznaje riječ vjernost! No, opet, nitko mu ne može osporiti da je neviđen entuzijast i da je napravio sve da ovaj klub bude velik. I zato ne mogu kontra Canjuge", govorio je Blažević.

U prosincu 1997. osvojio je jednu od glavnih Feralovih nagrada za Greatest sihts, izjavom: “Reakcije oporbenjaka dokazuju da je riječ o mentalnim bolesnicima koji sedam godina govore protiv HDZ-a, premda nikoga nismo ni progonili ni zatvorili.”

U to doba teško je biti na čelu Dinama i ostati siromašan, a ni Piruška nije došla s pučke kuhinje. U hrvatsku povijest Canjuga će ipak ući kao čuvar zavjeta – jedini je on čuo navodne riječi s Tuđmanove samrtne postelje – “Vratite djeci ime Dinamo”...

Kao predsjednik Croatije organizirao je skupštinu kluba, na kojoj su 43 od 44 delegata bili za povratak imena Dinamo. Ta njegova izjava i danas izaziva salve smijeha navijača koji njega i Tuđmana smatraju najzaslužnijim što je Dinamo postao Croatia.

Zanimljiv je njegov postpolitički dobar odnos s čovjekom koji ga je koštao političkog uspona i karijere - Milanom Bandićem.

Bandić je izrastao na javnim sukobima s moćnim HDZovcem i predstavljao je, koliko god to čudno zvučalo danas, pravu lijevu alternativu HDZ-u. Glasovit Bandićev “puč” kojim je preko noći skupio ostavke zastupnika u Skupštini i izazvao nove izbore 2000. godine početak je Bandićeva uspona na tron Zagreba. A Canjugin kraj.

Šeks je kiptio od ljutnje i maknuo ga je sa svih pozicija i od tad se “Cezar” rijetko pojavljivao u javnosti. No čak i tad, u vrijeme najžešćih sukoba Bandića i Canjuge, njih dvojica su dobro surađivala iza kulisa, svjedoči u knjizi “Ja, Milan” tadašnji zastupnik HDZ-a Tomislav Jelić. 

Dogovarali su sinekure, a Bandić je kao oporbeni političar zarađivao od brojnih članstava u skupštinskim i nadzornim odborima.

Njih dvojica su snimljena i kako u Dubrovniku ležerno raspravljaju o tome hoće li Stjepan Mesić osvojiti drugi mandat. Suradnja ima i svoju opipljiviju varijantu. Dio zemljišta na kojem je danas Canjugina vila u Tuškancu nekad je bila zeleni pojas. 

Glasovitim ispravcima Generalnoga urbanističkog plana koje sada istražuje Uskok, građevna parcela je proširena. “Ispravak” za Canjugu je jedan od njih 215 za koje pada sumnja za pogodovanje. Znanci obojice tvrde i da je Canjuga pomagao Bandiću u kampanji, ali barem formalno, tomu nema nikakvog traga.

I Canjugina supruga Piroška je istaknuta u Agrokoru koji je pomagao Bandiću u predsjedničkoj kampanji s poslovnim prostorom i jabukama. I niz Konzuma u Zagrebu ne bi niknulo, uključujući i onaj najveći u Hrvatskoj, da Bandić nije stavio trgovački lanac na listu gradskih prioriteta, mijenjao zemljišta za gradnju i namjenu u Generalnom urbanističkom planu. 

Kada se pratilo Bandića i suradnike prije uhićenja, navodno je uhvaćen i jedan Piroškin poziv. U svakom slučaju, godine nakon političkog pada Canjuga je proveo u debeloj hladovini - bez repova javnih afera i skandala koji su pratili njegove kolege iz Tuđmanova dream teama. Živi poznati san – budi bogat, budi anoniman.