Deset Tuđmanovih ratnih i postratnih godina ispunjenih izrazitim nacionalizmom i radikalizmom, autokracijom i nedemokracijom, pokušale su sanirati Sanaderove detuđmanizirane godine europejstva, umjerenjaštva i guranja prema političkom centru. 

Zatim je utočište od Sanaderove korupcije i kriminala HDZ potražio u okrilju Karamarkove retuđmanizacije, vraćanjem duha devedesetih, novoga govora mržnje, antimanjinske retorike, šatoraštva i progona domaćih izdajnika svih vrsta i boja. 

A sad, spas od Karamarkove promašene politike i debakla s rušenjem Vlade te izazivanjem prvih prijevremenih izbora u hrvatskoj povijesti, HDZ bi se trebao naći u rukama još jednog europejca i diplomata Andreja Plenkovića. 

Čovjeka umjerene retorike i modernih demokršćanskih nazora koji bi mogao (i trebao) odmaknuti HDZ od pravaša, od radikala i klerikalaca te ga ponovno otvoriti prema centru. 

Pomiriti s Mostom, pojačati koalicijski potencijal, spojiti sa Srbima i manjinama, vratiti u milost medija i javnosti.To je bila prva poruka na dan Karamarkove ostavke na mjesto predsjednika HDZ-a.

Dakle, primjetan je obrazac po kojem funkcionira HDZ. Ova toplo-hladna politika, klackanje na relaciji Tuđman-Sanader-Karamarko- Plenković, naizmjenično saniranje radikalizma umjerenjaštvom i liječenje korupcije radikalizmom, istinski je šok za članstvo, birače, pa i dužnosnike HDZ-a. 

U tom smislu Plenković za mnoge zvuči kao ispravna opcija. No je li to opcija za Milijana Brkića i Zlatka Hasanbegovića te sve one koji su ih birali i za njih glasali? 

Kako će HDZ poduzeti taj “kvantni skok” od Karamarkova radikalizma u Plenkovićevo umjerenjaštvo? Brkić je, sjetimo se, zamjenik predsjednika HDZ-a, Hasanbegović je dobio najviše glasova na konvenciji za člana predsjedništva, a Karamarko je dobio 92 tisuće glasova članova.

HDZ je definitivno podložen debelim slojem radikalizma. Od formalnog desnog centra ostala je samo desnica. Tvrda, klerikalna, nazadnjačka, isključiva, huškačka. 

Je li moguće da bi Plenković, očito izbor Vladimira Šeksa, mogao preuzeti takav HDZ i odvesti ga do izborne pobjede na potpuno različitoj platformi od Karamarkove?

Ili je logičnije da HDZ nastavi s kompetentnijom i manje kompromitiranom varijantom Karamarka? Tko zna, možda s nekim poput Bože Petrova.

Čovjekom koji je smaknuo Karamarka i koji se mjesecima promovirao kao vanjski korektor HDZ-a, njegov etički vjetrokaz i moralna uzdanica. 

Ili bi sve moglo završiti u drugoj krajnosti, na Hasanbegoviću. To je opcija za koju bi glasao Zoran Milanović.